Rachel Garlinghouse majka je četvero djece koja uživa u kuhanju i ispijanju mnogo kave, a u listopadu - mjesecu borbe protiv raka dojke, prisjetila se svoje borbe i odlučila ju podijeliti s drugima. Njeno pismo prenosimo u cijelosti.
Žene, a posebno majke, poznate su po tome što odgađaju rutinske medicinske termine. Previše smo zauzete. Nemamo vremena. Ne možemo pratiti današnji dan, a još manje misliti na sutra. Razumijem. Imam četvero djece i većina dana mi je mutna i brzo prođe. Međutim, kao žrtva raka dojke, želim da znaš da rak ne čeka vrijeme koje će tebi odgovarati, vrijeme kad ćeš imati manje drugih obaveza i više slobodnog vremena za sebe. On se samo pojavi onda kad to njemu odgovara.
Imala sam trideset i pet godina kad sam pronašla treću kvržicu na dojci. Prve su dvije bile benigne i uklonjene su lumpektomijama. Kad sam otkrila treću kvržicu, pretpostavila sam da je i ona benigna. Posjetila sam svog ginekologa koji je naručio ultrazvuk i (moj prvi) mamograf. Dobila sam poziv i rekli su mi da se sve čini normalno i da bih trebala ponoviti snimanje za šest mjeseci. Međutim, nešto u meni je govorilo da to nije tako jednostavno. Potražila sam drugo mišljenje, napravila sam biopsiju dojke i tada su mi rekli vijesti koje nijedna žena nikad ne želi čuti. Imala sam rak dojke.
Ovako stvari stoje - bila sam mlada, pet godina ispod uobičajeno preporučene dobi za rutinske mamografije, a nisam imala ni druge, izvanredne čimbenike rizika od raka dojke. Nisam imala prekomjernu težinu, rijetko sam konzumirala alkohol, nikada nisam pušila, vježbala više puta tjedno i zdravo se hranila. Čim smo otkrili rak, liječnik je proveo test BRCA1 i BRCA2 (geni za rak dojke). Oba su bila negativna. Također, nisam imala obiteljsku povijest raka dojke, čak ni udaljenog rođaka, poput pra tetke ili drugog rođaka. Imala sam jedan jedini faktor rizika od raka dojke - pila sam kontracepcijske pilule sedam godina.
Čovjek bi pomislio, s obzirom na moje ukupno dobro zdravlje, da ja neću biti ona žena s dijagnozom raka dojke. Međutim, to jednostavno nije bio slučaj. Postala sam jedna od osam. Stvarnost je takva da će svakoj osmoj ženi tijekom života biti dijagnosticiran invazivni rak dojke.
Također, važno je znati i da se prema CDC-u 11 % slučajeva raka dojke događa kod žena mlađih od četrdeset i pet godina. Mamografija se obično ne preporučuje do četrdesete godine, a zatim svake jedne do dvije godine nakon sedamdeset i pete godine, prenosi CDC. To znači da će se žene mlađe od četrdeset godina morati pouzdati u samopreglede dojki.
Mjesečni samopregledi dojki presudni su za zdravlje žena. Moraš upoznati vlastite grudi, razumjeti što je normalno, a što nije. Moraš ih ne samo osjetiti, već i gledati, promatrati bilo kakve promjene u izgledu. No, nemoj pokušati postaviti dijagnozu uz pomoć interneta. Google nije liječnik, a nisu ni stranci u grupi na društvenim mrežama.
Previše se puta žene oslanjaju na uzrečicu "ono za što ne znaš, neće ti naštetiti" kada je riječ o vlastitom mentalnom, emocionalnom, duhovnom i da, tjelesnom zdravlju. Međutim, neznanje pruža lažni osjećaj sigurnosti. Rak dojke se ne zanima za tvoje prihode, obrazovni status, ono što se događa u tvojem životu, rasu ili dob. Rak dojke vreba i napada onda kada ga najmanje očekuješ!
Isto tako, ako pronađeš ili vidiš nešto sumnjivo na svojim grudima, nije dobra ideja "pričekati i vidjeti". Što čekaš? Rano otkrivanje i liječenje mogu uvelike promijeniti tvoj život i živote svih do kojih je tebi stalo.
Molim te, poslušaj me. Moj rak nije čekao mene i nije čekao bolje vrijeme, bolju organizaciju niti mi je dao vremena da se pripremim. Bila sam majka četvero djece, uključujući jedno dojenče, kad mi je dijagnosticiran. Listopad je mjesec borbe protiv raka dojke, važan podsjetnik da se moramo i dalje podsjećati na proaktivni pristup našem zdravlju. Međutim, naše grudi ne zaslužuju našu pažnju samo mjesec dana u godini, kad posvuda vidimo ružičaste vrpce. Naše su grudi važne svaki dan, svaki mjesec, svake godine.
