Za razliku od prethodnih godina, blagdansko razdoblje mnogima neće donijeti toliko željeni mir, radost i zajedništvo s bližnjima. Iz tog razloga, pozivam sve da se usmjerimo na ono lijepo u našim životima.
Ne znam kako vi ali meni je ovaj Božić do prije desetak dana još jako (jako) daleko izgledao – ovo “novonormalno” (čitaj: ludo) vrijeme jednostavno ne miriši na advent koji smo navikli. Istina je da ni inače nemam običaj kićenja kuće prije prosinca...Pokušala sam jedanput i neslavno je završilo – “ispuhala” mi se cijela čarolija prije negoli je Božić uopće stigao. Te godine svečano sam odlučila da ću nastaviti njegovati obiteljsku tradiciju: bor se kiti na Badnjak.
Sjećam se tih naših Badnjaka...budila bih se sva uzbuđena! Tata je već donio bor i namjestio ga pokraj kauča, kuća je mirisala na bakalar koji je mama marljivo kuhala od ranih jutarnjih sati... jurcala je po kući požurujući brata i mene koji smo se znali vući u pidžami još satima...Nakon zajedničkog ručka vadile su se kutije s najviše police u špajzi. Brižljivo spremljeni ukrasi svake su godine čekali da ponosno zasjaje na boru...pažljivo bih vadila kuglice jednu po jednu i zajedno s mamom okitila naš bor. Naravno, svađa oko ispravnog mjesta kuglice uvijek je bila aktualna ali nekako bi na kraju postigli konsenzus i čarolija je mogla početi! Kad smo bili klinci bor je obavezno bio pravi (u to vrijeme nije se baš razmišljalo o ekološkom otisku) ali vremenom se mama ipak odlučila zamijeniti ga umjetnim, već znate i zašto: zbog iglica koje je stalno morala čistiti...Meni je bilo tako krivo, obožavala sam miris pravog bora! No, danas nekako bolje razumijem njezin razlog obzirom na svoj staž s usisavačem.Tradicija se nastavljala igranjem društvenih igara ili maratonom božićnih filmova, a navečer smo odlazili na polnoćku – uživala sam ostati budna do kasno i za vrijeme mise bih pjevala ‘ko luda (i dan danas obožavam crkvene božićne pjesme!).
Kako izgleda moj Badnjak danas kada sam stvorila svoju obitelj? S godinama je sve sličniji ovome koji sam opisala samo je puno “tiši” (manje nervoze al ljubav je postojana). I ako me pitate hoće li ove godine u našoj kući išta biti drugačije, nakon što sam zadnjih par tjedana svog života (ponovno) posvetila probavljanju neugodnih osjećaja uzrokovanih posljedicama koronavirusa na naš život (općenito, ali i na ovo blagdansko vrijeme), mogu vam mirna srca reći da sam shvatila da će sve ono bitno biti isto – moja obitelj. Upitna je samo polnoćka, no nju možemo pogledati i na televiziji obzirom na situaciju. A pjevati ko luda mogu i u svom dnevnom boravku! No, dobro znam da nisu svi te sreće i, ukoliko se uvedu propusnice, iskreno suosjećam sa svima vama koji nećete moći provesti Božić sa svojim bližnjima.
No, da je to bar jedina negativna posljedica! Razorna snaga pandemije, osim što dovodi u opasnost zdravlje sve većeg broja ljudi, kosi polako pred sobom i mnoge džepove, teško spremljene ušteđevine, zatvara poduzeća, mijenja sudbine. Svatko od nas svoje borbe vodi i rekla bih da nije ni vrijeme ni mjesto da se prepiremo oko toga kome je teže – svima nam je teško i svakome je njegov križ najteži! Prava istina je da je ove godine zaista zahtjevno “radovati se i pronaći mir”. No, i inače se neki ljudi u ovo blagdansko vrijeme znaju osjećati depresivnije. Ali je li Božić zaista opasan po naše mentalno zdravlje?
Široko rasprostranjeno vjerovanje kaže da jest. Zapravo, značajan dio onoga što šira javnost čita o depresiji tiče se blagdanske depresije. I osobno svake godine naletim na desetke članaka koji se bave "sindromom božićne depresije". Članci imaju naslove poput "Božićna depresija i kako se nositi s njom", "Pobijedi blagdansku depresiju" i "5 znakova da te hvata božićna depresija." Najčešće uključuju prikaze nekih slučajeva, komentare psihijatra ili psihologa i korisne savjete o tome kako izbjeći depresiju. Novine, radio i televizija ponavljaju isti taj obrazac. Ali što nam istraživanja govore o ovom toliko razglasanom sindromu? Definitivno postoje ljudi koji u blagdansko vrijeme osjećaju sniženo raspoloženje, bezvoljnost, beznađe ili pak iritiranost.
Najčešće se radi o ljudima koji već pate od psihičkih poteškoća ili su usamljeni, daleko od obitelji i prijatelja, bolesni, nesretni ili pak oni koje jednostavno živcira sva ta gungula, blagdanski konzumerizam, svakodnevni domjenci i fešte kojima kao da tada nema kraja. No, velika se većina ljudi upravo u blagdansko vrijeme, a posebice na Božić, raduje zajedništvu s obitelji i prijateljima i uspije se, unatoč životnim nedaćama, opustiti i zapaliti u sebi iskru nade u (bolju) budućnost. U prilog toj tezi – a suprotno mitu da se samoubojstva povećavaju oko Božića – više studija otkriva da se stopa samoubojstava smanjuje prema Božiću i vraća u normalu ili čak doseže vrhunac na početku nove godine. No, zašto baš tada?
Ako razmislimo, zapravo je dosta logično. Događa se takozvani "efekt prekršenog obećanja". Naime, blagdansko razdoblje usmjereno je na slavljenje kraja jedne godine i iščekivanja nove. Veliki broj ljudi, posebice oni kojima je godina bila teška, jedva čekaju pozdraviti staru i prigrliti novu godinu. To iščekivanje obojeno je nadom da će stare rane zacijeliti, da će duša prestati boljeti, da će doći bolji dani, da će nova godina donijeti željene promjene...Ono što se dogodi je da nova godina uđe na velika vrata i...desi se jedno veliko ništa. Točnije, većina tih želja, snova i nada biva razočarana. Novogodišnja obećanja prekršena. Ništa se ne promijeni. Kada to osvijeste, neki se ljudi predaju krajnjem očaju i odluče zauvijek napustiti ovaj svijet. Mi ostali, svatko sa svojim koferima punih kamenja kojih smo se nadali riješiti, nastavljamo tada strpljivo i uporno naš put gajeći i dalje nadu u bolje sutra, boreći se hrabro za bolje danas...dan po dan.
No, ova nam je godina bila posebno teška i kraj svemu se ne nazire. Za razliku od prethodnih godina, blagdansko razdoblje mnogima neće donijeti toliko željeni mir, radost i zajedništvo s bližnjima. Iz tog razloga, pozivam svih nas da se usmjerimo na ono lijepo u našim životima. Naime, teška vremena znaju nam zamagliti pogled – usmjeriti nas isključivo na ono loše. Pozivam vas stoga da skinete s očiju tu crnu koprenu i da (ponovno) pogledate svoj život – sigurna sam da ćete svakodnevno pronaći u njemu čaroliju.
A ukoliko ste među onima koji i dalje imaju snagu duha, sjetite se tijekom blagdana onih koje je život već dotukao – ti ljudi bit će usamljeniji nego ikada. Zapamtite, ponekad je i telefonski poziv dovoljan da nekome uljepšamo dan!
Zato, neka ovaj Božić ispuni vaša srca zahvalnošću i vjerom da ćete, ma koje god vas nedaće čekale u 2021., imati potrebnu snagu da to izgurate. Ako zatrebate pomoć, znate gdje me možete pronaći. Sretno!
