Neki bi se složili kako je dvoje djece taman, no drugi pak ne mogu izbaciti ideju o trećem iz glave... Što ako bi baš sada bila dugo iščekivana curica ili pak dečko? Bi li imao tatine smeđe ili mamine plave oči?
Suprug i ja smo uvijek razgovarali o osnivanju obitelji nekoliko godina nakon što smo se vjenčali kako bismo uistinu mogli uživati u fazi "novopečenog" bračnog para. Ali naravno da u životu ne ide uvijek sve po planu. I eto pravog iznenađenja - bila sam trudna na dan našeg vjenčanja, kaže Amanda Cifuentes za Motherly.
Dočekali su sina Liama sljedećeg proljeća i bili su toliko zaljubljeni u svoju malu obitelj. Roditeljstvo im je potpuno odgovaralo.
"Znali smo da smo uvijek željeli dvoje djece, s nadom da ćemo imati dječaka i djevojčicu. Dvoje su nam se činili kao upravljiv i praktičan broj." Pa, kad smo dočekali kćer Emiliju, dvije godine kasnije, osjećali smo se blagoslovljeno, ističe ona.
"Međutim, nisam osjećala da je naša obitelj cjelovita. To je bilo neobično s obzirom na to da smo uvijek razgovarali o dvoje djece i imali smo veliku sreću da imamo dječaka i djevojčicu. Što se još imalo željeti?"
Ali glas iznutra pokrenuo je unutarnju raspravu u vezi s trećim djetetom i Amanda ga se nije mogla osloboditi. Mjesecima se borila s tim unutarnjim dijalogom preispitujući sve prednosti i nedostatke koje bi nova prinova donjela u njihov život.
Kad je Emilia imala otprilike 15 mjeseci, izrazila sam tu želju svom suprugu. Doduše, rekao je da se njegovo srce osjeća prepuno s naše dvoje djece, ali uživao je u ideji o trećem. Međutim, doista nije imao želju vratiti se u novorođene dane. Iskreno, nisam mu mogla zamjeriti. Iako su dragocjeni, ti rani dani su teški. Ispunjeni su neprospavanim noćima i dijele moje tijelo devet mjeseci, plus dodatno vrijeme za još jedan krug dojenja. Taman smo bili izašli iz faze pelena, obojica djece neprekidno su prespavala noć, a financijski smo bili stabilni.
Čak i s toliko logike koja me nagovarala da se držim dvoje djece, nisam uspio izbaciti ideju o trećem iz glave. Obratio sam se prijateljima i obitelji za mišljenja i iskustva iz prve ruke o toj temi nadajući se da će me to definitivno potaknuti na ovaj ili onaj način. Baka moga supruga, koja je sama odgojila petero djece, ponudila je da sa svakim dodatnim djetetom stvari postaju lakše. A nakon drugog, nema razlike koliko ih imate, govori njezin muž.
Dok su s druge strane draga prijateljica i mama troje djece nudile da će nas treća ili 'natjerati ili slomiti'. Jao! Nisam bio siguran na koju ćemo stranu ograde pasti. Tek kad sam od majke čuo neke mudre riječi, našao sam mir. Podsjetila me da će dolazak kući još jedne bebe biti ispunjen neprospavanim noćima nakon kojih će uslijediti rana jutra briga za starije dvoje. Da će se nered i buka pojačati tri puta i da će mi se čupati kosa od muke. I da će biti dana u kojima se osjećam kao da je sve žongliranje umjesto dobro uravnoteženog života, dodaje on.
I taman kad je pomislila da se odlučila, majka je podijelila s njom kako je požalila što nije rodila treće dijete. Objasnila je da ona i otac jednostavno nisu mogli vidjeti prošle dane sa prethodno dvoje djece.Iscrpljivalo je, psihički i fizički, i osjećala je kao da će je slomiti neko drugo dijete.
Sa suzom u oku, nastavila je reći: "Ali nitko mi nije rekao kako je lijepa veća slika."
Tada je mužu sinulo: Gledali smo svoju obitelj samo na mikrorazini, gunđajući zbog svakodnevnih bijesa, nereda i nedostatka sna. Zatvorio sam oči i vidio nas 10 godina vani. Vidio sam obiteljske odmore, kako pješačimo uz more i surfamo na plaži. Vidio sam punu kuću s puno različitih iskustava koja su se dijelila oko kuhinjskog stola. Doživljavao sam nas kao peteročlanu obitelj. I prvi put sam osjetio mir.
U svibnju su dočekali svoje treće dijete, Islu Elenu.
Amanda i suprug sada pozdravljaju ova teška vremena kroz osmijeh: „I ovo će proći. Ono što prvobitno smatramo teškim, na kraju blijedi". Teška su vremena toliko privremena i prolaze onoliko brzo koliko dolaze, pa zašto ne biste uživali u vožnji?
Isla je u našem životu već gotovo tri mjeseca. Još uvijek ima dana u kojima se osjećam kao da visim o niti i pitam se jesam spremna biti majkom troje djece, ali onda se sjetim tih mudrih riječi svoje majke. Te me riječi prolaze kroz izopačenost sna i valove bijesa i podsjećaju me da postavljam temelje za ono što dolazi.
Pogled u budućnost kao peteročlane obitelji i sve pustolovine koje ćemo podijeliti grije mi srce. A u međuvremenu odabirem uživati u ovim ranim danima bez obzira koliko neuredni i neprospavani bili. Znam da ćemo skupa sve skužiti dok krenemo.
