S obzirom na raznolikost naše skupine, kako glede godina, tako i glede interesa, izbor Amsterdama bio je pun pogodak. Ok, bilo je tu i manje lijepih stvari kao Antin odlazak na hitnu, Adrianino plakanje barem dvaput dnevno prije spavanja, Markovo zanovijetanje na sve i svašta, ali stvarno je istina da su djeca naši najveći učitelji uživanja u trenutku, posebno kada nam dozvole da imamo taj trenutak
Gdje ove godine proslaviti završetak školske godine, spojiti s vikendom jedan od tri neradna dana u lipnju i prije početka velikih gužvi provesti par dana izvan uobičajenog ritma? Izbor nije bio lak. Trebala je to biti destinacija s izravnim letom iz Splita, da nije prevruće, da nije prehladno, da je kratak let i da bude zanimljivo za sve. Budući smo ovaj put išli u proširenoj grupi od čak 5 odraslih, Marko (9 godina), Ante (skoro 2 godine) i Adriana (9 mjeseci), nije bilo lako, najblaže rečeno.
I tako smo završili svi skupa u Amsterdamu, poznatom po razuzdanim zabavama, prostituciji, liberalnom načinu života, legalnoj prodaji lakih droga i „ludih“ kolača. Ali vjerujte mi, iako gore navedeni opis ne zvuči nimalo „family-friendly“, ako odlučite otići tamo na obiteljski godišnji, uz malo istraživanja i organizacije, sigurno nećete ostati razočarani. Naprotiv, mi smo se svi vratili kući oduševljeni.
Let od cca 2 sata bio je ok čak i za našu Adrianu kojoj je ovo bilo prvo zračno putovanje. Srećom zaspala je nakon uzlijetanja, pa nije morala slušati Markovo moljakanje za još jednu čokoladicu, sendvič i sok. Mi ostali smo to jednostavno morali preživjeti.
Amsterdam stvarno jest family-friendly. Organiziran, zelen u ovo doba godine i pun zanimljivosti da nam je pet dana zaista bilo malo. Usprkos tome što je dnevna svjetlost trajala sve do 22.30 h, falilo je sati za posjetiti i pola onog što smo planirali. Prognoza je bila malo sunca, malo kiše, kako to već i inače jest u Amsterdamu, ali za razgledavanje – vrijeme idealno.
Oboružani dječjim kolicima, grickalicama, laganim jaknama (jer s kišom ide i priličan pad temperature), pelenama i presvlakom za svaki slučaj, zaputili smo se već sat vremena nakon slijetanja na najbližu tramvajsku liniju prema centru. Nismo niti izašli iz tramvaja, a već smo svjedočili prilično grubom uhićenju točno ispred Madame Tussauds muzeja. Za Marka je to bila totalna senzacija. Pravo pravcato uhićenje s desetak policajaca, „maricom“, lisicama, pretresanjem i cijelom procedurom koju inače vidi samo u filmovima. Nismo saznali povod uhićenja, ali Marku je Amsterdam već prvog dana ispunio očekivanja napumpana PS igricama.
Prva noć na hitnoj
Ante nam je nažalost prve noći završio na hitnoj zbog bolova u uhu, srećom bez posljedica. Za slučaj da vam se tako nešto dogodi u Amsterdamu, dobro je znati da sam hitni pregled ništa ne košta, osim kad se rade pretrage što iznosi 250,00 EUR. Antiša je već ujutro bio odlično i spreman za trčanje po Vondelparku u društvu svog omiljenog rođaka.
Idealan za provesti par sati u prirodi, Vondelpark ima uređene pješačke i biciklističke staze, self-service restoran s omiljenim dječjim zalogajima i igralište za djecu raznih uzrasta. Kad je nešto nakon podne već jako ugrijalo, krenuli smo prema Van Gogh muzeju udaljenom 10-ak minuta pješice.
Nakon početnog „žuganja“ u stilu: „Meni je dosadno... Što ću ja ovdje radit? Gledat glupe slike? 'Oćeš mi dat mobitel da poigram Clash???“, Marka smo na kraju jedva istjerali van. Ne, nije otkrio svoju fasciniranost barba Vincentom, nego smo u info brošuri otkrili da muzej nudi dječji kviz na temu Van Goghovih slika i života. Bingo! Uzeli smo letak s uputama na info-pultu i zaputili se otkrivati blago po muzeju zagledajući u svaku sliku, na svaki kat, ne bi li našli odgovore na sva pitanja u kvizu. Misija obavljena, Marko dobio značku „Van Gogh Specialist“, a ostatak ekipe je na miru razgledao muzej. Svi sretni! Većina muzeja koje smo posjetili nude kids' corner ili neku tematsku igru. Vjerujte mi, odlična ideja! Inače bi sve čega bi se Marko od tog muzeja sjećao bio ekran mobitela i prva slobodna klupa koju bi našao.
Sljedeće jutro na redu je bio NEMO science centar. E, to je must-see za svakog tko s djecom bilo koje dobi iznad 2 godine ide u Amsterdam. Tri kata i krov krcati zabavnih igara, pokusa, hands-on iskustava, edukacije kroz igre, fizike, kemije, mehanike, robotike... A kad popusti adrenalin i zavape gladni trbuščići, na krovu se nalazi sunčana terasa s vjetrenjačama, self-service restoran i kabinet za mijenjanje pelena. Svaki kutak NEMO-a je i zabavan i edukativan, i malima i velikima. Posebno za kišni ili vjetroviti dan, zabava je zajamčena satima. Osim što možete šetati po muzeju, igrati igre, raditi pokuse, ispunjavati virtualne kvizove, možete pogledati i poučnu predstavu o zakonima fizike koja se održava svaki puni sat na prvom katu centra.
Poslijepodne smo navalili na tradicionalni amsterdamski slatkiš – palačinke, koje se prodaju skoro u svakom kafiću za prilično paprene cijene i onda se otisnuli na krstarenju po gradskim kanalima. Vidjeti grad iz ove perspektive je stvarno nešto posebno, od brodova-kuća u kojima u Amsterdamu živi i nekoliko tisuća ljudi, do luke i uskih prolaza između mostova i uličica, a sve to uz kapetanove zabavne komentare. I to baš u vrijeme zalaska sunca... Jedino nam mirisi baš nisu bili u skladu s uživanjem u okolini jer je Adriana napunila i prepunila pelenu, a nismo baš bili u prilici razmotati podlogu za presvlačenje između klupa u prepunom brodu. Pa smo je prebacivali od jednih ruku do drugih i zahvaljivali svojoj sreći što je otvoren krovni prozor.
Kako je prognoza za sljedeći dan bila povremeni pljuskovi i umjeren vjetar, opet smo se odlučili za varijantu u zatvorenom, ovaj put Pomorski muzej. Bio je to spas za kišni dan. Cijelo jedno krilo muzeja posvećeno je djeci. Kvizovi, priče, igre, veliki interaktivni ekrani, akcija Spasimo kitove. Oduševila nas je igra u kojoj svaka osoba uzme po jednu kantu s ekranom, pa odgovarajući na pitanja, osvaja bodove točnim odgovorima uz objašnjenja male maskote – brodskog miša, o životu na brodovima koji su od Nizozemske plovili u otkrivanje novih mora i zemalja. Za one nešto starije, zanimljiv je impozantan broj brodskih maketa, atlasi, stare karte i replika jedrenjaka privezanog uz muzej na kojeg se možete ukrcati, razgledati skladište, oružarnicu, kabine, penjati se na jedra, čak i pucati iz topova pritiskom dugmadi ili se izvaliti u visećim mrežama u kojima su nekad davno spavali mornari na svojim dugim putovanjima. U ovom muzeju smo planirali ostati sat-dva, a na kraju su nas skoro morali izbaciti u 17 h kada su ga zatvarali. U prizemlju se nalazi dućan pun pomorskih suvenira s kutkom za malene i prilično dobar restoran s dobrom ponudom i poštenim cijenama, pa je ovaj muzej stvarno kao stvoren za cjelodnevni provod.
Ostatak dana smo proveli na Rembrandtovom trgu slušajući ulične izvođače, upijajući gradsku atmosferu, gledajući Antu i Marka kako se valjaju po travi i odmarajući noge od muzejskih šetnji. Praktično je posjetiti Amsterdam početkom ljeta jer je dnevna svjetlost do iza 22 h, pa se može vidjeti i posjetiti puno znamenitosti na otvorenom i nakon što muzeji i atrakcije zaključaju svoja vrata. Nismo propustili priliku prošetati kanalima i strogim centrom grada, iako iskreno rečeno, baš i nije baby-friendly. S dječjim kolicima se na nekim mjestima teško prolazi što zbog gužve, što zbog parkiranih bicikla, što zbog jako uskih prolaza i grbave kaldrme u većini ulica. Ili ponesite bebu u klokanici ili marami. Da, skoro zaboravih, i ako idete s 9-godišnjakom, pokušajte izbjeći ulicu crvenih izloga ako sljedećih par dana ne mislite slušati milijun pitanja na tu temu. Marko i sada smisli barem 9 pitanja dnevno, iako je prošlo više od tjedan dana otkada mu je jedna fina dana namignula iz crvenog izloga.
Zadnji dan smo ostavili za Amsterdamski gradski muzej, Artis zoološki vrt i za još malo bauljanja po ulicama i trgovima. Gradski muzej nije tako velik i impozantan kao drugi muzeji koje smo posjetili, ali posjetiteljima nudi puno. Jedan dio je uređen kao dječje sirotište iz 17. stoljeća, a maleni uz pomoć posebne narukvice koju preuzmete na ulazu, mogu doživjeti dio tog iskustva, uz objašnjenja o svakodnevici njihovih vršnjaka u sirotištu. Šetnja kroz prostorije sirotišta otkrila nam je kakve su obroke jeli, kako su se odijevali, tko je na njih pazio, što su učili, kako su se liječili, koje su predmete mogli imati za vlastitu uporabu.
Za ljubitelje povijesti, ovaj muzej nudi Amsterdam DNA iskustvo u kojem uz pomoć audio-phone uređaja možete šetati po muzeju, gledati kratke filmove na platnima i kroz kratke filmove saznati puno o povijesti grada, njegovim stanovnicima, gradskim četvrtima, obrtima, raznim povijesnim fazama, progonu Židova, legalizaciji prostitucije i lakih droga. Osim ovog stalnog postava, muzej nudi i nekoliko privremenih izložbi. Otprilike dva do tri sata je dovoljno za razgled ovog muzeja, a budući su s nama bili beba i super-aktivni devetogodišnjak, mi smo to obavili i brže.
I naravno, kad putujete s djecom, gradski zoološki vrt nekako dođe pod normalno. Iako nisam ljubitelj gledanja životinja u kavezima, činjenica je da zoološki vrtovi često nude cjelodnevno iskustvo u prirodi, lijepo uređene površine za djecu, child-friendly restorane i edukativne sadržaje. Kod Artis-a je posebno što se nalazi u samom centru grada na jednom od otočića između amsterdamskih kanala. Nije velik park, ali je fino uređen, organiziran, možete gledati hranjenje životinja, pustiti malene da trčkaraju okolo bez straha od prometa ili brzih bicikla, pojesti obrok, voće ili odličan kolač u jednom od restorana ili jednostavno sjesti na tiho mjesto (koliko u zoološkom vrtu uopće može biti tiho od životinjskih urlika i dječje vike) i uživati u hladovini.
S obzirom na raznolikost naše skupine, kako glede godina, tako i glede interesa, izbor Amsterdama bio je pun pogodak. Kratak izravan let, ugodna klima u ovo doba godine, dugi dani, raznolikost muzeja, parkovi i trgovi puni uličnih zabavljača, kanali, tržnice cvijeća...
Ok, bilo je tu i manje lijepih stvari kao Antin odlazak na hitnu, Adrianino plakanje barem dvaput dnevno prije spavanja, Markovo zanovijetanje na sve i svašta, mijenjanje pelena na svim mogućim i nemogućim mjestima, bježanje s kolicima od pljuska epskih razmjera, gužvanje u tramvaju, ali opet... Po principu plime i oseke, dana i noći, yina i yanga, bez takvih trenutaka ne bi znali cijeniti tišinu kada imate pet minuta za svoje misli, za uživanje u obroku nepoznatog okusa ili za šetnju parkom između tulipana. Stvarno je istina da su djeca naši najveći učitelji uživanja u trenutku, posebno kada nam dozvole da imamo taj trenutak.
