Klinička psihologinja podijelila je savjete o tome kada započeti s kucanjem na vrata, ovisno o dobi djeteta
Teško je zamisliti dan kada će kucanje na vrata djetetove sobe postati nužnost, ali taj dan će doći, vjerujte. Kada mališani počnu tražiti više privatnosti, roditeljima se javljaju mnoga pitanja. Je li to sad? Trebam li početi kucati?
Kada je pravo vrijeme za početi kucati?
Prvo, treba znati kada je kucanje na vrata prikladno, a kada nije. Na primjer, jasno je da sigurno nećeš kucati na vrata kad je dijete dojenče, ali postavlja se pitanje kada je dobar trenutak za to kako djeca rastu.
Dr. Lisa Strohman, klinička psihologinja, podijelila je savjete o tome kada započeti s kucanjem na vrata, ovisno o dobi djeteta:
Mališani (1-3 godine)
U ovim godinama, roditelji ne trebaju razmišljati o kucanju na vrata prije ulaska. „Ovdje nema potrebe za privatnošću“, kaže dr. Strohman te dodaje: „Ulazak u sobu bez kucanja nužan je iz sigurnosnih razloga.“
Školska djeca (4-10 godina)
Kada djeca postanu školske dobi, potrebno im je malo više osobnog prostora. „Iako možda neće tražiti privatnost na isti način kao starija djeca, možeš početi kucati prije ulaska u njihovu sobu, posebno ako se igraju, čitaju ili imaju privatno vrijeme“, savjetuje dr. Strohman. Naravno, sigurnost je uvijek na prvom mjestu, pa ako sumnjaš da je dijete povrijeđeno ili se ponaša opasno, možeš ući bez kucanja.
Predtinejdžeri (11-12 godina)
U ovoj fazi djeca žele puno više privatnosti, pa roditelji trebaju omogućiti to gdje god je moguće. Kucanje na vrata prije ulaska postaje nužno. „Iako predtinejdžeri traže više privatnosti, i dalje imaju potrebu za tvojim prisustvom i podrškom, iako to ne žele priznati“, objašnjava dr. Strohman za Parents.
Tinejdžeri (13-18 godina)
Tijekom tinejdžerskih godina, izuzetno je važno poštovati privatnost djeteta. Roditelji bi trebali uvijek kucati prije ulaska u tinejdžerovu sobu. „Tinejdžeri traže svoj identitet, žele izgraditi nove odnose i često žele prostor izvan obitelji u tom razdoblju“, objašnjava dr. Strohman. „Ovo je faza u kojoj učimo međusobno poštovanje – poštovati pravo na privatnost uz održavanje otvorene komunikacije.“
Zašto je privatnost važna u razvoju djeteta?
Pružanje sigurne i prikladne privatnosti djeci ključno je za njihov razvoj autonomije i neovisnosti, ističe dr. Kelsey Latimer, psihologinja. Dok djeca otkrivaju tko su, umjerena privatnost je zdrava, a posebno u adolescenciji. „Kako djeca prelaze u fazu predadolescencije, počinju snažnije tražiti privatnost“, objašnjava dr. Latimer. „Ne žele da roditelji znaju svaki detalj o njihovim životima, a malo privatnosti može biti zdravo u tom procesu.“
Omogućavanje privatnosti djeci razvija njihovu neovisnost, samokontrolu, otpornost i emocionalnu snagu, dodaje dr. Strohman. Međutim, ponekad, omogućiti djeci previše privatnosti nije uvijek najbolja opcija, posebno u situacijama kad su izložena opasnostima.
Zašto neki roditelji misle da ne bi trebali kucati?
Normalno je da se pitaš je li pravo vrijeme početi kucati na vrata djetetove sobe. Također, mnogi roditelji osjećaju otpor prema tome. Dana Kampman, samohrana majka dvoje tinejdžera, priznaje da je u početku oklijevala. „Na početku sam se opirala. Zapravo, to je moj dom.“ No, s vremenom je shvatila da je važno pružiti djeci privatnost, čak i u vlastitoj kući. „Promjena je bila spora, ali značajna“, kaže ona.
Svaki roditelj mora pronaći svoj ritam, jer svaki je dječji razvoj različit. „Ne postoji točno određena dob kada je potrebno početi kucati“, objašnjava dr. Latimer. „Razvoj je rijetko crno-bijel, sve ovisi o djetetu, njegovim potrebama za privatnošću i sigurnostima koje su relevantne za njegovu dob.“
Koje su posljedice ignoriranja privatnosti?
Ne poštivanje privatnosti djeteta može ozbiljno narušiti roditeljski odnos. „Ako dijete traži privatnost, a ti je ne poštuješ, gubi se povjerenje“, upozorava dr. Strohman. Ignoriranje njihovih potreba može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, gnjeva i tjeskobe. „Ako roditelj odbije slušati djetetove granice, to može dovesti do pobune ili osjećaja da dijete nema pravo glasa“, dodaje dr. Latimer.
Savjeti za izgradnju povjerenja i komunikacije
Bilo da još nisi počela kucati ili je vrijeme da to učiniš, najvažnija lekcija je održavanje otvorene i jasne komunikacije s djetetom. Na taj način svi se osjećaju poštovano, a odnosi ostaju snažni.
Evo nekoliko stručnih savjeta za izgradnju povjerenja i komunikacije s djetetom, prema dr. Strohman:
Transparentnost
Kad počneš kucati na vrata, jasno postavi pravila i granice. Na primjer: „Kucat ćemo prije nego uđemo, osim u hitnim slučajevima ili ako moramo provjeriti nešto važno“, savjetuje dr. Strohman.
Postupan pristup
Ako dijete ulazi u predadolescenciju, postepeno mu pružaj više neovisnosti. Počni s kucanjem kad je potrebno i poštuj njihov privatni prostor. „Pusti ih da imaju vremena za razmišljanje, učenje ili opuštanje“, dodaje dr. Strohman.
Emocionalni pregovori
Poštuj privatnost, ali nemoj prestati pružati emocionalnu podršku. Kratke provjere, poput poruka ili razgovora tijekom vožnje, mogu biti vrlo korisne. „Iako poštuješ privatnost, budi prisutni za svoju djecu“, savjetuje ona.
