Čistoća je pola zdravlja. Nemojte me krivo shvatiti, to je istina. Sve to stoji. Ali ako već moram usvojiti nešto (naviku, činjenicu....), onda volim da je to kompletno. Trebalo je proći trideset godina moga života u rodnom gradu, i još najmanje četiri u zajednici sa suprugom, da se nađe netko tko će mi reći drugi dio te izreke
Otkad znam za sebe, nama djeci su stalno govorili „Čistoća je pola zdravlja!“, i to uglavnom kad se radilo o pokušajima nagovaranja na pranje ruku, kupanac i slično. Kao djeca, koja nemaju baš toliko shvaćanja o čistoći i higijeni kao odrasli, znali smo zakolutati očima i otići uraditi traženo. Moralo se starije poštovati i slušati. Barem sam ja s tim odrastala. Nisam ni mislila da može biti drugačije.
Nemojte me krivo shvatiti, istina je to za čistoću. Sve to stoji. Ali ako već moram usvojiti nešto (naviku, činjenicu....), onda volim da je to kompletno. Trebalo je proći trideset godina moga života u rodnom gradu, i još najmanje četiri u zajednici sa suprugom, da se nađe netko tko će mi reći drugi dio te izreke. A taj netko je bila medicinska sestra, koja je nedavno došla u moje susjedstvo u zasluženu mirovinu.
'Čistoća je pola zdravlja, a prljavština druga polovica'
Došla mi je u „brzinski posjet“, kao i toliko puta do tada kad se zaželi biti oko djece. Odavno nisam vidjela da netko toliko uživa u mirisu bebine kože i bucmastim ručicama i obraščićima kao ona. Izljubi obje, malenu uzme u naručje i naprosto uživa s njom. Kao i obično, zatekla me s bebom u rukama, na dojenju. Kad ju je uzela, htjela sam skloniti nekoliko „većih“ stvari koje su bile po kući.
Rekla mi je: „Ne trudi se. Nije to nikakav nered. Nered je kad su u kući razbacane stvari odraslih. Igračke na podu to nisu. Pa mora se dijete igrati. Ipak su ti djeca mala“.
Nastavila je: "Jesi čula onu 'Čistoća je pola zdravlja'? E vidiš, ima tu još jedan dio. A to je '... A šporkica (prljavština) druga polovica.' Baš mi je drago da dijete ne držiš u sterilnim uvjetima. Ne bi nikad steklo imunitet. Razboljela bi se dok zrno prašine padne na nju. Ovako je bolje, za obje".
Kroz glavu mi je prostrijelila misao: „Zašto sam morala proživjeti tolike godine i otići u drugi grad da dobijem ispravan savjet?“
Malo prašine ne bi trebalo štetiti djeci
Možda me netko može krivo shvatiti. Ne, nije mi kuća prljava da je želim i sama zaobići u širokom luku. Samo nije sterilna. Ne želim biti ta zbog koje će se moja itekako zdrava djeca razboljeti. Po meni je umjerenost kraljica zdravlja. Ako čaša vina ili piva može biti dobra za zdravlje odraslih, onda malo prašine ne bi trebalo štetiti djeci.
Kako će se inače imunitet stvoriti? Razviti? Ili bi možda radije da morate držati dijete pod staklenim zvonom jer su drugi „prljavi“? Da ne smije izaći bez „ljekarne“ kojom će se čistiti uđe li u tuđi životni prostor, koji možda nije tako sterilan?
„Svakom svoje“, reći ćete. A dobro, svakom svoje. Ali onda, sljedeći put kad uđete negdje gdje možda nije tako čisto kao kod vas, prije nego počnete s osuđivanjem ili nečim gorim, zapitajte se što ustvari stoji iza toga. Bolest? Nedostatak vremena? Nesretan splet okolnosti? Svejedno. Jer, možda biste se i vi nekad mogli naći u sličnoj situaciji.
