Kad nas spopadne napadaj bijesa, kad nam je dosta svega i želimo jednostavno pobjeći, svatko će reagirati na različite načine. Neki će prošetati, neki će otići u teretanu, neki će jednostavno disati… A zapravo bi svima najbolje bilo da – vrištimo.
Koliko ti je puta palo na pamet da želiš jednostavno otići na neku livadu usred ničega i – vrištiš? Imaš osjećaj da ako zavrištiš iz petnih žila i pustiš glas koliko kod možeš, da će ti sve biti nekako lakše podnijeti… I znaš što? Nema ništa loše u tome. Postoji, naime, nešto što se zove terapija vrištanjem – dakle, stručnjaci predlažu vrištanje kao način oslobađanja od stresa. I moramo priznati da nam se ideja sviđa.
Naravno, ne kažemo da trebaš ići okolo i vrištati iz sveg glasa, kao klinci kad imaju tantrume. Niti će sve tvoje brige i sav stres nestati nakon dugog, glasnog vriska. Ali redovito vrištanje, i to na pravi način, moglo bi ti itekako pomoći da lakše prođeš kroz neka stresna razdoblja i učiniti da se osjećaš bolje.
Pomaže u oslobađanju osjećaja
Ne čudi nas uopće da razne statistike i istraživanja pokazuju da su žene pod većim stresom nego ikad, posebno mame. Prema istraživanju portala o roditeljstvu Motherly.com, čak 43 posto majki izjavio je da se osjećaju potpuno „pregorjelo“, odnosno kao da su doživjele „burnout“. Naravno, važno je svaki taj uzrok izgaranja riješiti, ali dok se to ne dogodi, mame mogu ublažiti dio stresa – vrištanjem.
Od žena se često očekuje da u svakom trenutku budu staložene, smirene i da drže sve konce u rukama. Nekad se tako i čini izvana, dok iznutra raste ljutnja i frustracija – a sve to mora nekamo otići. To su uvijek snažni osjećaji, koji naviru poput bujice, i teško ih je riješiti „mirnim putem“, kao što je, na primjer, pisanje dnevnika.
Daj si dopuštenje da stvaraš buku
Dok u nekim drugim zemljama već postoji službena terapija vrištanjem, kod nas ćeš se za to ipak morati pobrinuti u vlastitom aranžmanu. Na tim tečajevima koji postoje, na primjer, u SAD-u, spaja se svjesnost i pokret, a sudionici mogu očekivati da će čuti različite zvukove od drugih u prostoriji dok svaka osoba doživljava mentalno i emocionalno čišćenje – a istovremeno jačaju tijelo čučnjevima, i sličnim. Zanimljivo, zar ne?
Poanta je u tom da kad vrištimo ili ispuštamo zvuk kako bismo oslobodili negativne emocije, koje kipe u nama kao voda u čajniku nekad, zapravo oslobađamo prostor za pozitivne emocije.
Imaš li priliku nešto slično napraviti u vlastitom aranžmanu, učinci bi mogli biti vidljivi gotovo odmah. A kako ćeš znati radiš li dobru stvar? Nakon vriska trebao bi se javiti uzdah olakšanja, opuštanje čeljusti, pa čak i opuštanje ramena.
A gdje prakticirati vrištanje?
Važno je zapitati se, kažu stručnjaci za ovakvu terapiju: "Kako naša ljutnja želi izaći na vidjelo?" To nam može pomoći odrediti kako je i gdje najbolje - vrištati. Ako imaš priliku za takvo nešto u svom domu, to je zapravo idealno. Ne moraju to biti niti izrazito glasni zvukovi i ne mora se to događati stalno, ali ako počneš isprobavati ovakav način ispuštanja zvukova, s vremenom ćeš se osjećati sve ugodnije dok to činiš.
Drugi način je – u prirodi. Mnogima će ovo itekako više odgovarati, samo je važno pronaći vremena za to. U prirodi, na otvorenom, na planinarenju… Zamisli taj osjećaj.
No, ako nemaš niti jedne niti druge opcije, a ne pada ti na pamet ništa – uvijek postoji način. Zgrabi jastuk i vrišti iz sveg glasa u jastuk. I oslobodi se sveg stresa… Uh, čini nam se da bismo mogli to raditi barem jednom dnevno!
Korisno i za djecu
Ali ni to nije sve! Terapija vrištanjem može pomoći i djeci. Znamo da to oni zapravo rade i češće nego bismo htjeli, ali nije svako vrištanje – terapijsko vrištanje. Objasni djetetu koja je ideja i što želiš postići, odnosno kako bi se moglo osjećati nakon tog. Onako kako im nekad napravimo mirni kutak u stanu, možemo im napraviti i "kutak ljutnje". Dijete tada zna da može otići na određeno mjesto kako bi se riješilo određenih osjećaja. Samo pazi da svakako bude jastuk tamo…
