Iako svi želimo dobro svom djetetu, nekad nam se čini da to i činimo, a zapravo je potpuno suprotno. Nekad je dobro biti lijeni roditelj, kako bismo činili dobro svom djetetu.
Jedna od možda najčešćih pogrešaka roditelja koje čine u najboljoj mogućoj namjeri je pokušaj da svojoj djeci olakšaju baš sve što je imalo teško. Zvuči kao paradoks, ali stvarno je upravo tako. Život nije igra i puno tog u životu nije lako, pa ako dijete ne pripremimo na vrijeme na to da život može biti i težak, ono neće biti spremno na suočavanje s teškim situacijama u životu. Dijete se mora suočiti s teškim, da bi mu postalo lakše.
A znaš što je dobra „nuspojava“ tog suočavanja i puštanja da se dijete suoči s teškim? To da roditelj ima dopuštenje biti – lijen. Jedna je instruktorica kreativnog pisanja, Lindsey DeLoach Jones, za HuffPost podijelila svoje savjete.
Evo 10 načina kako biti lijeni roditelj, a činiti dobro djetetu.
Neka sami uzmu vilice.
Znaš ono kad trčkaraju uokolo, jedva ih dozoveš za stol kad je obrok, pa sjedneš napokon za stol i ti, a netko od njih te pogleda i kaže: „Ja nemam vilicu, možeš mi donijeti vilicu?“ Nekad je umjesto vilice – voda, ili ubrus ili… Kakvo god bilo pitanje, odgovor mora biti isti: „Ne, drago dijete, ne mogu.“ A može imati i dodatak, ovisno o kontekstu, naprimjer: „Ladica s priborom je jednako udaljena od naših sjedala za stolom.“
Nelagoda nam nije draga, ali nas ne ubija. Što više nelagode doživimo, to nam je lakše.
Ne moraš učiti umjesto njih ni s njima.
Nije ti bilo dosta tvog školovanja? Pomogni djetetu da razumije domaću zadaću, ali nakon tog ga pusti. Ne, ne moraš ti ponavljati gradivo, niti moraš upravljati njihovim vremenom za učenje. Kroz posljedice i neuspjeh učimo. Ako stalno kružiš oko njih i štitiš ih, oni se osjećaju važno, ali isto tako mogu se zapravo osjećati kao – projekt.
Ne moraš uvijek ti i uvijek sve.
Hoće li se tvoje dijete za 10 godina sjećati da si mu zaboravila poslati čokoladicu u školu? Hoće li mu biti baš tako jako važno da mu napraviš savršene rođendanske paketiće za sve u razredu? Vjerojatno ne. Ali moglo bi se sjećati ako izgubiš živce i počneš urlati zbog stresa. Opusti se. Ne moraš se javiti svake godine da budeš u vijeću roditelja, niti moraš baš ti uvijek organizirati kupovinu poklona učiteljicama.
Usredotoči se na to da dođeš po dijete nasmijana i da imaš dovoljno energije za priču za laku noć.
Ne moraš omogućavati bezbroj aktivnosti.
Djetinjstvo je jedino razdoblje kad djecu besciljna dosada vodi do kreativnosti i imaginarne igre. Kroz dosadu razvijaju vještine planiranja, rješavanja problema i tolerancije na neuspjeh. Šanse da će tvoje dijete postati vrhunski sportaš ili glazbenik su vrlo male. Trčanje s aktivnosti na aktivnost i pokušaj ispunjavanja očekivanja može dovesti do tjeskobe. Djeci je daleko potrebniji svakodnevni odmor.
Ne vraćaj se po njihove zaboravljene stvari.
Ako zaboravi bocu vode ili bilježnicu sa zadaćom u školu, ili pak dres za trening, niša se neće dogoditi. Ili hoće – naučit će lekciju za idući put. Osim ako nije stvarno hitno, neka se snađe bez tog, pa makar to značilo minus iz zadaće ili trening bez dresa. Ako djecu „prisilimo“ da prihvate odgovornost za male pogreške, to im povećava šanse da kasnije spremnije prihvate odgovornost za velike.
Ne šalji mailove učiteljima umjesto djeteta.
Trebaš li dokaz da djeca sve lošije komuniciraju pisanim putem? Svi smo svjesni tog. Neka se trudi, neka uči, neka „trenira“. Želiš li da dođe do srednje škole i ne zna poslati suvisao, pristojan mail koji sadrži sve informacije i sve stavke? Pokaži, uputi, a onda pusti.
Nemoj pakirati užine.
Ako dijete ima u školi ponuđene sve obroke, užina je samo – bonus. Ne, ne moraš pakirati savršeno izrezano voće, simpatične male palačinke ili domaće muffine. Neka pojede obroke u školi, a može se „zasladiti“ onim što pripremi i ponese od kuće. Sam(a). To je najbolji put do tog da dijete samo priprema užinu ili ručak kasnije kad stvarno bude trebalo.
Ako zaboravi ponijeti? Sutra neće.
Vodi ih u kupovinu - namirnica.
Umjesto da smišljaš kome povjeriti djecu na čuvanje ili hoće li preživjeti ili se „poubijati“ ako ih ostaviš same, povedi ih u kupovinu namirnica sa sobom. Nije to baš aktivnost koju si silno želiš – kupovina s djecom – ali to je prilika za lekciju. Takvi zadatci pripremaju djecu za sve one manje zabavne aktivnosti s kojima se borimo svakodnevno.
Osim to, možda osjete barem malu zahvalnost za uvijek pun hladnjak…
Prisili ih da idu van – bez tebe.
Sjećaš se kako smo nekoć izlazili ujutro i vraćali se doma uvečer? Dobro, nisu više takva vremena i to nije uvijek izvedivo. Ali kad god se pruži prilika za to, važno je to napraviti – pustiti dijete da samo „luta“ kvartom – to može biti dobro za njih! Stručnjaci sve češće govore da rizična igra pomaže djeci razviti razne kompetencije – prosuđivanje rizika, rješavanje problema bez pozivanja odraslih i slično.
Provedi vrijeme kod kuće radeći ono što misliš da je zabavno.
Statistike pokazuju da roditelji više vremena nego ikad provode u raznim aktivnostima koje uključuju djecu. Tako imaju manje vremena za „slobodno vrijeme“ za sebe. Danas mame, prema nekim usporedbama, provode na brigu o djeci 40 posto više vremena nego prije 40 godina. Ne mora vrijeme „za djecu“ značiti da se oni igraju, a ti asistiraš. Ako imaš vrt i pustiš dijete da te gleda i prati što radiš, ubrzo će naučiti puno o tom. Ako ti čitaš, dijete će ti se možda poželjeti pridružiti. Kad radiš stvari koje voliš i želiš, čuvaš svoj zdrav razum.
Da, biti lijeni roditelj uopće nije loša stvar, nego, upravo suprotno, korisna i dobra stvar za dijete. Nije teško, pokušaj!
