Miranda sretno! Moja draga prijateljica je rodila blizance vaginalno, prvi izašao na glavicom a drugi na zadak. Mi žene smo čudo, a ti češ to i potvrditi! 
Inače, ja prijavljujem super budno stanje,  uopće mi se ne spava i slatki grijeh, gumene bombone.... to mi je utjeha jer sam danas otkrila strije 😥 nekako sam se nadala provuči bez njih.

Šalu na stranu, ja sam ruksak za rađaonu zakopčala i tako proslavila okrugli 30ti tjedan. Muž je samo odmahnuo rukom,kao pa di si ti još od bolnice,a ja sam mu rekla...nemaš ti pojma s kim se ja družim

Ja kad kažem da ću napisati izvještaj, onda tako i mislim, pa koga zanima,  nek čita. 😊
U ponedjeljak sam išla na Merkur hitno radi zelenog iscjetka i dobila sam vaginalete (ispale su gljivice). U srijedu na redovnoj kontroli u Petrovoj spomenem svojoj dr. da imam krvavi i pojačani iscjedak, vjerojatno od pogleda, ali ona je htjela pogledat. Odmah je rekla kako je zaista pojačan iscjedak i nek odem u rađaonu provjeriti radi li se o plodnoj vodi ili ne. Dr. Zlopaša je radio pregled i amnioskopiju. Ustanovljeno je da sam otvorena 2 prsta, plodna voda je bistra, vodenjak nije probijen, barem ne ovoji koji se odozdo mogu opipati, a ctg je bilježio nepravilne rijetke trudove do 40. Poslao me doma da ujutro (u četvrtak) u 9h dođem na kontrolu. Mene su šorali trudovi praktički već na putu doma, i to na svakih 5 min, ali laganog intenziteta. Doma sam se istuširala i odspavala, ali su se trudovi praktički nastavili i ustabilili na svakih 5 minuta, samo se intenzitet lagano pojačavao. Tad sam se istuširala, izdepilirala i plela pletenice. U pola 2 sam skužila da trudovi neće prestati i otišli smo u Petrovu. Oko pola 3 stavljaju me na ctg, trudovi redoviti na svake 4 minute, intenzitet do 70, ali nije bilo bolno. Na pregledu ustanovljeno da sam otvorena 5 cm. Odradili klizmu, vrlo brzo i ugodno čak. Obavila sam jednu (zaista eksplozivnu) stolicu za 2 minute i istuširala se. Smjestili su me u box i uveli muža u odijelu. To je znači bilo oko pola 4. 

Spojili su me na ctg i ležala sam. Pitala sam zar moram cijelo vrijeme ležati pa je odgovor bio pozitivan i pomalo razočaravajući. Dali su mi infuziju pa je dogovor bio da mi daju epi nakon infuzije, međutim kad sam im rekla da sam zadnji Clexane uzela u 22h, rekli su da mora proći barem 12h između injekcija i epi, što bi za mene značilo epi tek u 10h. Tak da sam se odmah psihički pripremila na bolniji porod. Trudovi su bili na svakih 4-5 minuta. Prodisavala sam ih malo bržim dubokim udisajima i izdisajima koje sam brojila. Otprilike je bilo 20 udisaja i izdisaja potrebno da prodišem kroz trud. Između sam pokušala odmarati čim više, ali sam skužila da teško opuštam ramena i leđa. Nakon otprilike sat i pol sam morala na wc pa su me otkopčali i prošetala sam se sama. Još sam ispustila dosta vjetrova i malo stolice pa sam se oprala namočenim wc papirom. Kad sam se vratila, stajala sam kod kreveta s namjerom da im kažem kako želim povremeno praćenje na ctg-u, kako bih mogla malo šetati, ali promijenile su se sestre i jedna me od njih pitala želim li loptu. Reko da, super! Cure koje idete u Petrovu, sjetite se pitati same, jer usluga jako ovisi o sestrama. Spojili su me opet na ctg pa sam sjedila na lopti naslonjena rukama na krevet, dopuštajući gravitaciji da odradi dio posla. Trudovi i dalje isti, činilo mi se da ih lakše podnosim nego ležeći i imala sam namjeru čim duže biti tako. Nakon jednog sata skužila sam da postajem umorna i da mi se oči sklapaju pa sam se ipak vratila u krevet. Između 6 i 8 h uspjela sam između trudova čak i spavati jer i dalje su bili na 4-5 minuta. Muž se naslonio na krevet i također kunjao.

Oko 8 sam skužila da mi prilikom truda curi plodna voda pa sam sjela s namjerom da odem na wc. Taman je došao doktor (isti mladi koji me zaprimio, ne znam ime) i pričajući s njim ja skužim da samo ide iz mene, kao da pipu otvoriš. On se smije i kaže super. Kad je otišao, ustala sam s namjerom da opet idem na wc i nastavilo mi se slijevati niz noge. Pregled je tad obavio dr. Zlopaša i ustanovio da sam 8 cm otvorena, ali da još pipa dolje plodne ovoje što znači da nije vodenjak prsnuo do kraja. Odlučili smo čekati da prsne prirodno iako to malo produžuje porod. Alternativa je bušenje vodenjaka. E onda su počeli bolni trudovi, prodisavala sam ih tek s 40 ili više udisaja/izdisaja koji su već bili dahtanje, znači disanje kao pas. Pritisak je tad baš bio jak, točno sam osjetila da beba glavicom gura taj vodeni mjehur, ali nije htio puknuti. Već sam planirala zatražiti da ga ipak probuše kad sam nakon nekoliko trudova ipak procurila. Novi pregled kaže da sam otvorena 9 cm i da bi bebina glavica začas upala u zdjelicu za izgon, ali da ima još malo za puknuti pa sam se složila s dr. da malo kao zagrebe prstima i malo to ubrzamo. To je bilo valjda negdje oko 9, pol 10. Vratila sam se ležanju na lijevom boku jer su rekli da će tako biti najbrže i ti su trudovi bili strašni. Bol još koliko toliko, ali jednostavno ne možeš disati dovoljno brzo da prodišeš jer imaš nagon za tiskanjem. Onda je sestra rekla da je to dobro i nek tiskam kad ne mogu prodisati. Kad su skužili da sve češće tiskam, a manje prodisavam, skupili su se i krenuo je izgon. Pored kreveta su bili babica i onaj mladi doktor. Ona mi je tek tad namazala dianatal (nije odmah skužila da ga imamo, a malo kasnije i drugu ampulu). Međicu je širila za vrijeme trudova, ne prije. Rekli su mi gdje i kako držati noge, kad i kako udahnuti i tiskati, ali puno je to bilo informacija u kratko vrijeme. Uglavnom, nije baš izletio brzo, mislim da iz 6. truda, i skužila sam da ću popucati jer je baš peklo iako se trudila razvući. Još smo između truda i razgovarali i pitala sam je li bolje rezati, ali je rekla kako nema potrebe, da će mi oporavak od reza biti bolniji jer onda režu i mišić, a ovako više-manje samo koža i malo tkiva. 

Dr. je pomagao tiskajući po trbuhu (nije mi bilo bolno i nije mi smetalo) i onda sam samo odjednom osjetila kako da povlače van. Taj izgon je priča za sebe, znači napokon smiješ tiskati, a nemaš praktički vremena na pripremu i učenje. Oni bi svi da u prvom tiskanju izađe. E tu sam već i malo glasa pustila, nisam se derala, ali onako u tiskanju sam stenjala. Na prvu je djelovao sitno onako razvučen naopačke, ali čim su mi ga stavili na prsa skužili smo da je čist ok veličine.

Umrtvili su mi područje za šivanje lokalnom anestezijom (injekcija), ali išli odmah šivati. Moram priznati da sam ubod iglom i šivanje nije toliko bolno, ali meni je sve dolje bilo jako osjetljivo i peklo me da sam se kočila i grčila na najmanji dodir. Tad sam čak stezala muževu ruku i nekih 10 minuta utjehu pronalazila u njegovim očima ili bebinim. Stavili su mi onu ogromnu pelenu za starije. No dobro, i to se preživi.
Beba je na prsima odmah papala, i osjećaj je bio baš smiješan. Tako sam se trznula i naglo otvorila oči kad je povukao da se muž opalio smijati. Bili smo na kraju skoro 2h zajedno, čudili se pravoj, stvarnoj, našoj bebi (ne možemo ju vratiti roditeljima kad zaplače), proučavali pokrete, škicali rukice, nogice, noktiće, ma sve.
Onda su ga odnijeli na vaganje i mjerenje, došli nam reći mjere i to je bilo to. Muž je išao doma, a ja sam na hodniku skoro 2h ležala dok me nisu otfurali na odjel. Mislila sam odspavati u sobi, ali su mi ga donijeli čim sam se prebacila u krevet. Tad nije htio papati jer je bljuckao plodnu vodu pa smo se družili, tj. ja sam njega gledala kako spava. Kad su ga odnijeli, oko 16h, išla sam na wc prvi put i tad sestru obavezno treba zvati da ide s vama, što je dobro, jer meni se stvarno počelo malo vrtiti. Pojela sam energetsku pločicu pa kad sam skupila malo snage uslijedilo je tuširanje. Sestra je bila cijelo vrijeme sa mnom, jako ljubazna i draga. Stavile smo uloške i spavaćicu pa sam bila spremna za posjete. Došli su mi muž i njegovi starci. Bebu su im sestre samo pokazale na vratima sobe za bebe jer bebe nisu u sobama s mamama za vrijeme posjeta. To znači da ih ni tata čak ne može primiti, ali to je čak i ok, bude doma za 3 dana sve nadoknadio.
Pokušala sam opet dojiti oko 19h, ali nije se dao probuditi pa smo se malo družili, a onda sam ih zamolila da ga odnesu jer više nisam mogla gledati. Donijeli su mi ga nakon kupanja, oko 23h i onda je povukao toliko kolostruma da se čak i zagrcnuo, ali to je ok, baš se vidi da ima još puno plodne vode u dišnim kanalima pa ga to muči. Bude bolje sutra. 
Trbuh mi je baš čudan, mali kao u 6. mj. trudnoće, ali jaaako mekan, kao neka želatina.
Hodam malo široko radi šavova, ne znam koliko ih na kraju imam, ali mogu sjediti, barem sam danas mogla. 

Uglavnom, osjećaj kad dobiješ svoje dijete na prsa je neopisiv. Meni u jednu ruku zastrašujuć, s druge strane nevjerojatan... pa ko da sam jučer dolazila u Petrovu u 7 ujutro na folikulometrije. Još mi je sve nestvarno, svaki put se iznova začudim kad mi donesu MOJU bebu 😍
Jedva čekam sutra da se druškamo!

Awwwwwić! Jel imaš kakve šavove?

Klikerice, Imam, ali nisam gledala dolje. Pipala jesam kad sam se tuširala i tak je kao da pipaš šav na robi, ima dosta konca i čvorova, ali ne znam točan broj. 😁
Hvala svima na komplimentima za izgled, stvarno ne znam kak sam tek dobro ispala. Em bez trunke šminke, em preznojena od izgona, em umorna, em nezahvalan položaj. Pretpostavljam adrenalin i sreća!
Ptičice, tvoj komentar je urnebes! 😂 British royal!
Miranda, nadam se da si rodila dosad, da nije trajalo predugo! 
Truskawka, super da i ti znaš datum! Jeee, dva para blizanca u 4 dana!