Tko planira i radi na bebi ?

Ima*

Ali niste to vi mogli znati...a osobito ako ste ga vodili dr.. za to su oni valjda odgovorni ako ste im vi rekli oni su trebali sve pretrage napraviti.. u svakom slucaju nadam se da nije tako strasno.. i ako si uz njega nece si nista napraviti.. a s vremenom se mozda otkije sto mu smeta zasto zo radi.. jel vec znas sto mu smeta.. najcesce u takvim situacijama kumuje neka nagla promjena da je nesto onako drasticno bas..

Luki5 draga glavu gore. Znam da je teško, ali sad trebaš biti jača nego ikad. Nemoj se gristi što niste ranije reagirali. Nitko nije kriv. Mislim da ste ipak na vrijeme reagirali i o čem god da se radi vjerujem da ćete sve dovesti u red. L je još mali i stigne sve još naučiti kako treba. U razvoju je još i stvari kod tako male djece se mogu popraviti ako je nešto krivo. Draga, vjerujem da je tvoj muž uz tebe i da ste si podrška u ovoj situaciji, ali mi smo isto uz tebe u mislima i molitvi. Sjeti se da si u životu prošla puno toga i uspjela si se izvući, tako ćete se svi skupa i iz ovog izvući. Ja sam u to uvjerena. Samo moli Boga da ti da snagu i strpljenje i to sve mora biti dobro. 

Luki5, pretpostavljam o čemu se radi s obzirom na simptome koje si opisala. Nemojte kriviti sebe, dovoljno ste rano krenuli i prepoznali da postoje odstupanja. Neki krenu puno puno kasnije i tek kad ih uputi netko drugi. A često pedijatri štede na uputnicama i govore da je sve ok do škole tako da bi se po meni prvo oni trebali educirati ili barem poslati dijete logopedu na procjenu.
Dajte si malo vremena da prihvatite sve to i budite i dalje roditelji svom djetetu, volite ga, igrajte se, mazite, pričajte, imenujte, gledajte se, pretpostavljam da su te savjetovali oko poticanja komunikacije pa neću duljiti. Moj najvažniji savjet je: nemojte očekivati ništa preko noći, treba puno truda za pomake . Bitno da ste krenuli negdje, tako malom djetetu nitko baš neće davati konačne dijagnoze.
Moja preporuka je i senzorna terapija ako ju imate u gradu jer svi ti simptomi su vezani za disfunkciju senzorne integracije. Napravite procjenu i savjetovanje, puno toga se može i doma napraviti.
Šaljem puno pozitivnih vibracija tebi i L-u  

Evo mene opeet :) evo i iscekivanju M da vidimo oce li vjestica doc ili ne. Evo nekidan i danas me tako probadalo u lijevoj dojci da me sve strah. Jel bilo kojoj od vas tako mozda? Pipala sam al sve nesto brazdasto valjda mljecne zlijezde natekle ili nesto al bas me prepalo. Ako je koja imala slicno iskustvo pa da mi bar malo pomogne smiri me :)

Hvala vam drage moje od srca Neizmjerno puno mi to znaci.

Iskreno,   mm-a I mene je  jos vise ojacalo I zblizilo. On se super postavio I nekako mi je drago da se napokon pocelo nesti odvijati u pravom smjeru.
Nismo vise stvarno znali sto bi.
Sad nam je najbitnije pratiti sve te smjernice I viditi sto ce nam na procjeni reci I raditi sve sto nam savjetuju tako da mu omogucimo sto bolji napredak.

Suncokretica, hvala ti U ponedjeljak idemo na procjenu, telefonski sam se cula sa defektologinjom kad nam je L jos gubio na kilazi I po opisu mi je rekla da je to najvjerojatnije, sto se tice njegove izbirljivosti I nejedenja oralna hiperosjetljivost, pa mu sad dajemo uz NutriniDrink za jesti ono sto hoce. Jede samo kruh, jogurt, abc sir I mlijeko i eventualno cokoladice,  od pocetka se mucimo s tim hranjenjem. Nekako sam uspjevala mu dati I voce I povrce dok je bio manji, ali je to bila borba samo takva, dobro se na plafon nisam popela da on nesto pojede, ali sad nakon zadnje viroze nema sanse vise ista mu dati. 
Nama je pedijatrica rekla da on samo zeza jer je jako inteligentan,  nije mi jasno kako u 5 minuta moze zakljuciti ista.
On se neki put ne okrene na svoje ime ni nakon 50 puta sto ga zovem, neki put imam osjecaj kao da pricam zidu. Svima se na prvu cini kao uobicajno, sramezljivo dijete, on vani vristi iz petnih zila, baca se naprijed nazad, vrti glavom, svi ce reci da je razmazen, a nitko ne zna da je poceo vristat itd. jer smo promijenili rutu kretanja, nismo isli istim putem ulicom kao I prijasnji put. Nismo sjeli na isto mjesto di I prosli put, muz je s nama u setnji, sjeli  smo na klupu, a nismo uzeli njegovu omiljenu cokoladicu koju mu tata daje. Ima toga jako puno, previse mi je kaoticno bilo to njegoovo ponasanje da bi bilo uobicajno, doslo mi je nekad iskociti iz svoje koze ali mi je sad drago sto sam imala toliko strpljenja I izbacivala to negativno van navecer kad spava, imala sam neki osjecaj da nesto ne stima I nisam zeljela da zavrsi kao I ja, cijeli zivot frustriran.

Luki stvarno moras imati strpljenja jako jaaako puno.. divim ti se da uz svoje zdravstvene tegobe uspjevas sve to.. drzi se 💕💕💕