Tko planira i radi na bebi ?

Prisilila bi i ja sebe svaki dan a u plodne dane 2-3 al to je samo moja neizvediva ideja. Jedan dan umoran, pa mu se spava, pa danas smo zasto bi opet, pa mu pritisak i onda se ja naljutim i no sex in the house! Cak sam znala prijetit da nedam do plodnih dana hahaha!

Anchy, kod mene i nema ništa posebno sve skoro kao i kad treba stići M, jajnici me žigaju s vremena na vrijeme doduše drugačije nekako nego inače kako bude, cice me bole na dodir, temp je idalje povišena 36,8, zadnja 3-4 dana idem ranije spavati 21-21:30h, a inače ne idem prije 23 h,a da ne spominjem da jedva izdržim da iza posla ne odspavam, sve u svemu iščekujem još 2 dana. Bila sam u napasti napraviti test, čisto da smirim strasti, jer nekako u podsvjesti mi je da ja nisam te sreće
Kako kod tebe?

Drage sve,

Nova sam, i da, mi smo jedan od parova koji već oko 2 godine pokušava doći do tog toliko željenog plusića, međutim do sada ništa.
Da vas sad ne davim anamnezom, želim samo znati kako si vi pomažete kad je psiha u pitanju. Naime, ja još uvijek vjerujem da ću taj + ugledati, i da će mi se najveća želja ostvariti, ali imam problema posljednjih 2 mjeseca koji sve više isplivavaju na površinu.
Radi se o psihi, jer sam počela kao sumanuta svakih tjedan, dva kupovati testove i provjeravati. Čim mi imalo mučno bude od neke hrane, čim se učestalost mokrenja poveća, ili ako poželim jesti nešto "neobično" , odmah samo mislim o testu i plusiću.
Možda je sve ovo normalno, možda nije, ... ne znam više ni sama.   Koji savjet bi dobrodošao jer dosada nisam imala iskustva s tim, a i nemamo djece.

Tina, dobrodošla...
drago mi je da si se odučila priključiti našem forumu. Ovdje ćeš sigurno naći potporu i razumijevanje ostalih trudilica. Sve smo kao jedna velika obitelj i svaka ima svoje problema a opet se sve pronalazimo u njima. 
Što se tiče psihe, svaka od nas vjerujem doživi svoj dan D, ja sam znala imati napadaje panike, do te mjere da danima nebi mogla spavati, srce bi mi lupalo ko ludo, preznojavala bi se cijelu noć i sl.
mi žene smo uistinu moćna i jaka stvorenja i puno toga podnesemo. Moramo biti potpora svima i o svemu se brinuti a nesmijemo pokazati da smo ranjive ili nedaj Bože da nešto nemožemo. Koliko god imale potporu od naših mužića, uglavnom sve stresne situacije prolazimo same i nije ni čudno da nekad puknemo.
nemoj se ustručavati pitati ili podjeliti svoje strahove i sl. s nama, tu smo sve jednake i sve si pomažemo...
samo naprijed i bez straha....

Draga Chichita, upravo mi okice zavodeniše :D

MM je velika, ogromna podrška u svemu, ali imaš pravo, žena žena najbolje razumije. Priključila sam se jer vjerujem da će me ovdje manje više sve razumjeti, a postala sam sama sebi već naporna. Imam prijateljice koje ne govore samo bit će sve u redu, već me saslušaju i daju savjete, ali opet mislim da me ne razumiju u potpunosti jer su mahom sve, kad su odlučile na 1. ili 2. trudnoću u roku mjesec, dva to i uspjele. Iako to ne umanjuje njihovu podršku :)

Mene više muči zašto mi je to u posljednje vrijeme gotovo postala opsesija..jer tek sada mislim da će mi biti teže...

Informativno, 4 testa sam kupila u posljednjih mjesec dana...