Tina, mozda te dodjem posjetiti u srijedu gore na odjel  Drzim fige! 

Tea, a gle, mozda ja i R-a steram  van usred poroda, otvorena sam za sve mogucnosti  Ne iskljucujem mogucnost da mi nece ic na zivce i da ce mi samo smetat tamo, vidjet cemo....
Zao mi je sto ti je porod bio tezak...a kad god netko spomene rucno sirenje sva se najezim...to si uopce nemrem zamislit, zvuci prebolno i grozno

Znas kaj meni cak opce nije bilo da se derem na mm ili da bi mi isao na zivce ili ono nikad vise debilu...Nego jednostavno u tim trenucima sam bila toliko jadna da mi je toliko trebala neka topla rijec i pusa ili da me neko mazi po ruci mozda zvuci nekome smjesno ali trebala mi je takva pomoc jer sam klonula od boli,da bolilo je .. Ne nisam vristala ja sam plakala ali nista mi to vise ne znaci kad pogledam ovo maleno bice pored sebe.. Svakako sam za da budu pored vas ali ja nisam htjela ne zbog sebe jer on je meni trebao maksimalno,nego zbog njega..Ne bi ga voljela vidjet jadnog kako mi ne moze pomoci..

Uopce nije smjesno...a iz ovog sto si napisala, ja mislim da bi ti on jakoo pomogao da je bio tamo...cisto da te mazi, poljubi i drzi za ruku i sve ovo sto si napisala....mislim da u tim trenucima uopce nije bitno da on sad tu nesto pretjerano radi, svadja se sa doktorima umjesto tebe, ili da mu ti polomis prste na rukama ili sta ja znam sta sve ne....najbitnije da je tu,  " tiha" podrska i da se ne osjecas jadno i samo.... I nije istina da ti nebi mogao pomoci...da, nebi ti mogao maknuti bol, ali sama spoznaja da je tu kad ti je uzasno tesko je po meni i vise nego dovoljna...
Kazem, ne znam kakva cu biti na porodu...mozda cu htjeti to napraviti sama... Vidjet cu u trenutku....iako, draze bi mi bilo da je sa mnom, upravo,iz razloga koje si navela.

Darija tocno je sve sta kazes ali u tom trenutku su se izmjesali svakakvi osjecaji i eto to je prevladalo,,sad mi je i zao sta nije bio ali sta je tu je vratiti se ne moze ali se svakako zna za iduci put ;)
I hvala ti draga na "tjesilici" 

Ah, ma znam da su se izmjesali svakakvi osjecaji...zato i kazem da ne znam kakva cu ja biti na porodu...mozda ce me bas smetati njegova prisutnost...a mozda ne..vidjet cemo 
..i mislim da ne trebas zaliti za nicim, pa napravila si onako kako si mislila da je najbolje za vas u tom trenutku...pa je, ako mene pitas, to onda bilo i najbolje 
I nema na cemu 

cure znam da sam dosadna ali stvarno me treba utješiti. znam da ste mnoge rekle da je to normalno i ok ali mene panika lagano hvata. ja malca još ne osjetim. sama sebi govorim da je to radi sala i posteljice sprijeda ali stavljena mi je buba u uho i ne mogu se opustiti... dođe mi da plačem.. tko će dočekati sutra 5 h?

ma neću na hitnu  ići jer čitam da je normalno da se osjeti od 20 tt pa čak do 25.tt ali svejedno stavila mi jedna osoba bubu u uho i sad samo razmišljamo tome. ja to prepisujem svom velikom salu na trbuhu i toj posteljici sprijeda. al kad većina trubi da sam ga trebala osjtiti već barem nešto onda se zabrinem.   sinoć sam ležala na boku i dosta dugo sam osjetila ko lagano nnešto unutra. ali nisam sigurna jel su crijeva.

...kazem, nemoj slusati druge.. Znam da je to malo zeznuto, i bace ti bubu u uho, ali probaj se opustiti...vjerojatno osjetis nesto, ali nisi sigurna jel je to bebica ili ne... A i ja nisam nista osjetila do prvog pravog udarca...ja mislim da ri je to sve individualno, netko osjeti ranije, netko kasnije...