Pozitivna sam maksimalno iako i sama znam da nema lijeka i da mu je zivot ogranicen.
Tesko se nositi sa cinjenicom da ga jednom ne bude.
Mi smo svi prihvatili odtugovali i sve ok. Al ovakve stvari te Lilica moja vrate u stvarnost.
Ja cijelo vrijeme imam tu bebu i njega na umu da se moraju upoznati i da to tako i bude, al gle...stvarnost i hormoni rade svoje
Evo isplakala sam danas svoje, oribala cijeli stan, oprala prozore i citam vase postove utjehe i odmah mi je lakse
Ok, i pojela 1 zlicu nutelle za utjehu

Draga lidija, iskreno ne znam sto bi ti rekla da te utjesim...
Moj tata je umro prije 2 godine, od karcinoma pluca....od dana kada mu je pozlilo i kad smo saznali da je bolestan do dana kada je umro je proslo samo mjesec dana...ne prodje dan da ga se ne sjetim i da ne mislim na njega, a pogotovo mi tesko pada kada se sjetim da nece imati prilike upoznati svoja dva unuka jer smo sestra i ja trudne u isto vrijeme...znam koliko bi se tome veselio jer znam koliko se veselio sestrinom prvom djetetu...
Ne znam sto bi ti drugo rekla, osim da provedes sto vise vremena i skupis sto vise uspomena sa svojim tatom ...probaj biti sto vise pozitivnija kad si s njim...znam da je tesko, ali i njemu je sigurno jos i gore... Saljem ti puno pozitivne vibre i iskreno se nadam da ce ti tati biti bolje 

Hvala cure moje

Lidija neću si niti zamišljati kak je to teško, ali ja nekak mislim da bude tvoj tata baš u inat svemu izdržao dovoljno da si upozna unuka, a ti se drži <3

Ja se isto moram malo izjadati jer mi je nakon odličnog veselog jučerašnjeg dana, danas ujutro došla moja mama koju nisam već dugo vidjela. Ona je alkoholičarka i živi u Zagrebu, a danas je došla u Kc da si obavi nešto. Došla je nenajavljeno, pijano. I oke, pitala me za bebu, ja sam rekla da je bebica dobro blablabla i onda je počela napadati. Protiv mojeg tate (rastavljeni su tek nekoliko godina) pa protiv mene. Ona meni danas nije uputila niti jednu lijepu riječ. Napadala me radi sestre jer smo se ona i ja bile nekaj posvađale, a mala si je dobra s mamom pa joj se izjadala i sad je moja mama odlučila "uzeti stvar u svoje ruke" i rješavati našu svađu koju smo imale prije mjesec dana. Nije me ni pitala jel mi kaj treba (u smislu savjeta) nije me pitala jel sam kupila kaj za bebu. Ona je bila bolja prema mojim psima nego prema meni. Ja sam se sva tresla od jada i od tuge i od stresa i zamolila sam ju da više ne dolazi i da me ne zove. I onda je počela još više po meni. Slomila sam se, počela sam plakati jer ne mogu shvatiti da moja mama nema ni trunke ljubavi za mene. U tom trenutku je došao moj tata koji je hvala bogu danas na godišnjem i ovu potjerao van iz kuće. 
Užasno mi je danas cijeli dan, samo spavam i vrtim film od jutra.

MalaMuca ajme ne mogu si ni zamislit koliko ti je tesko..Bas nezgodna situacija skroz..Pogotovo jer nema ljubavi nimalo za tebe a ti sama postajes majka i vjerovatno ti nije ni jasno kako majka ne moze voljet svoje dijete :( Bravo za tatu imas barem njegovu podrsku :)

Ženice moje, ja bi da imam ruke od kilometar pa da vas sve mogu prikupiti na hrpu i zagrliti vas!!! 

Nemojte dati životu da vas obeshrabri! 
Tuzi možda nema lijeka, ali ona mora sama od sebe proći, a vama će svima proći ubrzo - još malo dok vam dođe vaša ritalica da vas ona grli i treba! 

Ja vjerujem da oni kojih više nema, i oni koji ubrzo moraju otići, ipak budu bdjeli nad vama i vašim malim smijalicama. A vi ćete kroz vaše priče i sjećanja na svoje malene usaditi ono najbolje što je ostalo od onih koji ne mogu više biti s vama. 

MalaMuca, znam kako ti je, ali ja te uvjeravam da to više nije ona osoba koja te je rodila: od te osobe je ostalo malo ili ništa, a sad je tu samo piće. Ne mogu ti reći "nemoj to uzimati k srcu" jer uvijek boli i oni koji to nisu prošli ne shvaćaju koliko strahovito trga dok je netko živ, a zapravo ga nema, prazan je iznutra. I uvijek iznova se vraća da ti naudi emocionalno. 

Vi ne možete promijeniti ni spriječiti bolest, ni smrt, ni nemar, i mislite da je nad vama golemi oblak koji vas tišti. 
Ja vas samo podsjećam da je U VAMA sunce i koliko god bilo teško, sunce će izaći i otjerati SVE OBLAKE! 

Malamuca, ne mogu si ni zamisliti koliko ti je teško zbog svega sto si proživjela danas sa majkom, i zbog svega sto vjerojatno i inače prolazis s njom. Dada je bas sve lijepo sročila, i rekla sve sto treba reci... Nadam se da ćeš se uspjeti sabrati i biti malo bolje...

Dada toliko lijepo napisano da su mi suze dosle na oci..