al nakon rušenja vlade bi se rasplakale...

Meni treba utjeha
Kad sam bila trudna 2mj saznala sam da mi tata ima leukemiju i da mu zivot skracen na 6-9mj.
Sok, nevjerica, tuga pratili su me dobrih 2 mj. Dok ga nisam prebacila u drugu bolnicu gdje su mi sa svojim predivnim pristupom dali malo nade da ce docekat rodjenje svog unuka.
Bacili smo se na alternativu, nalazi bivali sve bolji i bolji da bi u sub dobio visoku temp, rame i cijela ruka otekla i zavrsio u bolnici. Uz 3 antibiotika temp ne pada, on mi je sve losije, nema volje, umoran je i samo bi spavao.... A u mojoj glavi samo jedna misao....Samo da ne dobije sepsu jer je onda definitivno kraj
A ja trebam roditi za mjesec dana. Nitko mi ne moze garantirat da ce ga dozivit. A ja sve tuznija i depresivnija i nemam se kome izjadat jer nitko ne zna kako mi je ustvari tesko.
Oprostite cure ako nije to tema za tu al morala sam se izjadati.

evo za ogtt...ja sam isla jednom , sa blizancima i to smatram ok jer je to samo po sebi malo rizicnija trudnoca. Ok sam to odradila :) Sa drugim sinekom me nisu slali.
Sad u trecoj trudnoci privat ginicka mi je napisala uputnicu al svi nalazi su ok i nmam nikakvih tegoba tako da sam odlucila da necu ici. Jednostavno mi se ne da vise. U 36 sam tj i cekam da rodim :)
Ginicka je ok, brizna i pazljiva al malo je previse opsjednuta sa tim pretragama.

Joj, baš mi je jako žao lidija zbog situacije koja te snašla. Život ti stvarno nekad odvali takvu šamarčinu, da se zamisliš...
Skupi svu snagu koju imaš u sebi i budi maksimalno podrška svome ocu, vjerujem da bi i njemu puno značilo da dočeka rođenje svoga unuka... Neka te ta misao vodi, i bit će ti možda malo lakše... 
I nema kod nas zabranjene teme, pa uvijek se možeš jadati.. Drži se!

Ne zna on da ja patim doma i placem. Pred njim sam stijena. Samo mi je nedavno rekao da ne zeli zivjeti s maskom u sobi bez ljudi. Radje ce umrijet, a ja sam sebicna i zelim ga sto duze tu.
Pokusavam biti pozitivna maximalno, med sestra sam po struci pa neke stvari znam i zato je meni najgore. Mama i seka ne znaju, ja ne govorim pa tako eto meni pada najveci teret. Al tesko mi je kad vidim da su mi se neki osjecaji vratili kojih nije bilo par mj i kad sam "norm" zivjela.
Zato mi je ova trudnoca koma, prvih 6mj sam stalno bila bolesna, brinula o tati, meni muka i nikako na zelenu granu. I taman se sad malo sredilo i reko mogu u miru roditi kad ovo
Hvala na podrsci Proud Momy

Lidijak  bas mi je zao mora da ti je uzasno tesko pogotovo kad nemozes nikako pomoc a htijela bi...Duboko se nadam da ce tata docekati svog unuka .. Drzim fige,,

draga lidija, moj tata ima limfom, takoder dijagnosticiran na pocetku moje trudnoce.. trudim se zbog njega i zbog tog malog bica u sebi biti pozitivna, razmisljati pozitivno i vjerovati da ce jos puno biti sa svojom unucicom. neka ti to da snagu, takve lijepe misli neka te drze, tata je sad tu i to vrijeme provedi sto ljepse s njim, iskoristi svaki trenutak koji si pored njega da bude za pamcenje, nesto po cemu ces ga pamtiti jednom kada ne bude. a ta tvoja snaga ce i njemu puno pomoci, vidjet ces. jer ovako dok ti glumis a onda places, vjeruj mi da se to osjeti. ja sam uspjela to postici da sam zaista sretna i da ne mislim crno koliko god me crne misli napadale, probaj i ti ako ikako mozes. mi smo tu za tebe u bilo kojem trenutku, nisi sama!!!