Što vas živcira u trudnoći

Ninika...baš si me nasmijala...koja tuka..ja bi joj rekla da ću ju pustit ak pusti ona mene pošto sam isto trudna...ja još nisam imala takvih problema...al da ljudi ne puštaju u redu i prave se da ne kuže trbuh to je istina...iako moje živce i dalje kida jedino svekrva..al to nije ništa novo

ma ja nemam potrebu ići na početak reda i nije mi problem čekati. ljudi znaju ignorirati trbuh al nema veze njihovo pravo. mene više živciraju babe i trudnice koje se prave mutave pa idu na početak reda dok i ja trudna stojim u redu i čekam. ne volim se gurati. neke jedva dočekaju blaženo stanje da se guraju haha

Tj. Cloudy sve mi se pomjesalo na ovom mobitelu :)

Drage klokanice! Nisam imala susreta s bijesnim trudnicama ali sa situacijama u tramvaju sličnih nabrojanima ranije, podosta. Najviše me ljute muškarci. Imaju 30,40,50 godina, stvarno nije bitno no ne žele se ustati. Mene to ljuti, ne ljute me žene koje se btw uredno dižu i nude sjedalo,nego muškarci. Oni su mi trn u oku i pitam se već duže vrijeme gdje je nestao pravi frajer, đentlmen. One priče o jačem spolu su totalni promašaj. Tvrdim: da nema žena svijet bi stao.

Moram vam priznati još jednu stvar..vježbanje u trudnoći...nekome je možda to super i može dubiti na glavi do devetog mjeseca no ja nisam ta, duža šetnja me ubije em me stisne em me boli, pa moram sjesti, uspušem se pa mi se piški . Tako je od početka, nema medicinskoga razloga samo sam mimoza. Od dizanja nogu, čučnjeva i slično sam odustala na samom početku razlozi su bili slični. Nemojte me krivo shvatiti, trudim se biti aktivna ,šetati, svjež zrak ali tri puta se sagnem i jednostavno mi ne paše,gotova sam. One keglerove vježbe sam se trudila raditi no priznajem toliko me živciraju i iritiraju,isto kao i forsiranje vježbanja u trudnoći , ne ide. Odrekla sam se cigareta, kave, alkohola, kafića , nezdrave hrane,noćnog bdijenja, dobru zabavu sam zamijenila mjenjanjem laminata i planiranjem budućnosti e sada se mogu odreći i vježbanja jer da još i vježbam tek tada bih dobila živčani slom.

I ja sam vidjela par trudnica koje teatralno pušu u redu i guraju se naprijed... Najsmješnije mi je bilo kad je to učinila jedna i to u trgovini na odjelu sa dječjom i trudničkom odjećom. Ja sam bila tek na početku trudnoće, ali je gospođa ispred mene izgledala kao da će roditi kroz par dana i ova joj se nametne u redu. Srećom je iza mene bila još jedna koja je reagirala i uredno ju smjestila na kraj reda. Ne mogu vjerovati koliko nekad znaju biti bezobrazne. Ok, ako zaista ne možeš, pitaš ljude koji čekaju je li to njima ok, pa onda odeš na početak reda, a ne tako...

...nebi ja nista poludila da je ona dosla i rekla recimo "sorry, tesko mi je , pa pliz jer mogu prije tebe?" ..odi, nema problema....ali tako bezobrazno se ubaciti ispred 4 zene koje vec 15 min stoje u redu i cekaju...I jos se pravi glupa! Bas sam poludila! I ja sam trudna, pa sam cekala u redu i nije mi palo na pa et se gurat ...kasnije sam je srela u h&m- u, pobjegla sam glavom bez obzira koliko mi je digla zivce!

Ma to mi je super - ja imam trbuh do zuba (toliki da me pitaju da li blizance nosim), pa uredno stojim u redu. Dođi ću naprijed samo ako me netko pozove.  Ovo sa ninikom je stvarno za pišati od smijeha. I dobro si joj i rekla. Ja sam inače na mom poslu očito fenomen - jedna od rijetkih koja radi do 7 mj trudnoće.. Dobro, na početku sam bila kući mjesec dana zbog mučnina, ali to stvarno nisam bila u stanju raditi. Sada mi je još tjedan dana do godišnjeg i jako se veselim, jer moram priznati da mi postaje sve teže koncentrirati se. Ali komentari "A kaj još radiš tu? Odi doma.." Koje slušam zadnja cca 2 mjeseca mi skroz idu na živce. OK, shvaćam da ima žena koje MORAJU biti doma i na komplikacijama. ALI, obzirom da ja NE ŽELIM biti na komplikacijama (odn. ne želim to da moram ležati), zašto ne bih radila?!?! Plus to što ja nemam luksuz stalnog zaposlenja pa se moram stalno "boriti" za posao (što uključuje i moje vraćanje na isti nakon 6 mj života bebe)... Ak sam trudna (SREĆOM) nisam bolesna...

Iskrica, znam kako ti je što se posla tiče... Ja sam radila do 32. tjedna, i već pred kraj sam slušala samo svaki dan "Pa još si tu?! Hoćemo te mi u rodilište voziti?!..." Da ne duljim, znaš na što mislim. OK, ispočetka mi je bilo simpatično i imponiralo mi je što sam tako dugo uspjela izdržati, jer su ostale žene mahom odmah morale na komplikacije... Ali kad to slušaš svaki dan, dosadi nakon nekog vremena, pa postane i iritantno... Baš se veselim zbog tebe što ti uskoro kreće godišnji. 

Marija... ljudi misle da su zanimljivi i fora s tim takvim upadicama... a ni ne kuže kolko nam idu na živce.... ja fala bogu sam sama sebi šef pa radim kolko mi se kad da al da radim tamo di sam bila do pred par mjeseci mislim da bi već sad tražila bolovanje