Ella..

anrim88

Cure, na zalost, ja sam prokrvarila, tako da je gotovo. Uzasno mi je sada. Meni je ovo sada peti put i osjecam se kao da me netko pogodio kamenom, tesko mi je disati, plakati, lezati, nista vise ne mogu. Sada ozbiljno razmisljam da potrazim strucnu pomoc.
Nadam se da nitko ovo nece prozivjeti i da cete svi imati super ishode, ja na zalost opet nisam bila te srece.☹️

Žao mi je 😔😔
Nema riječi utjehe..ja jedva preživljavam sama sa sobom jedan spontani, a ne mogu zamisliti kako je tebi..
Nadam se da ćeš naći uzrok tomu i da će sljedeća trudnoca biti uspješna i uredna 🙏

Anrim i meni je jako žao, ne mogu ni mislit kako ti je. Kako Ella kaže ja se borim sama sa sobom nakon jednog...
Ja se spremam evo radit na bebi i baš sam u zadnje vrijeme ljuta što moram gutati šake vitamina i nadat se da će sve biti ok drugi put dok nekima sve pada s nebesa. I puše i piju i jedu što hoće, ne brinu se hoće ić na put negdje da ne bi negdje po putu pobacili, vježbaju, nose štikle, nose minice po zimi, hodaju polugoli, a ja i ako uspijem sad ostat trudna sam totalno lišena te bezbrižnosti i blaženog stanja. Živci su mi baš nategnuti. Strah me da neću moći ostat trudna sad, a strah me i što će bit ako ostanem trudna ☹️

anrim88

Nemam pojma je li ti to bitno, mozda mozes i u tom ciklusu, ali mozda da nazoves ginica, pa da provjeris s nekim pametnijim od nas.

Za 7 dana idem na pregled pa cu taman i to vidjeti a i za taj nas smedji iscjedak, da vidimo sta mozemo uraditi sa tim. Ali meni niko nije pravio paniku od toga, sve ono uredu je to i evo.. Kako si? Tu smo za tebe 🥰

Ella..

freyaa

Ella..

Slažem se, lakse je sve bilo dok nisam ostala trudna. Kao što kažeš, sreća i iznenađenje, nevjerica i onda opet šok ali negativni. Nisam se ni kako treba radovala, već se dogodilo najgore.
I također se slažem s tim da imamo bar jedno dijete, sve bi bilo drugačije.. dat će Bog i nama 🙏

Koliko ste vi ono pokusavali? Pratile smo se na LH trakicama, ali sam malo zaboravila, I nisam od onog uzasnog HSG ni bila toliko na forumu. Jesi li odradila dodatne nalaze? Ja planiram poslije menstruacije papu i briseve ponovo, a i HSG, obzirom na cijelu moju situaciju. Borit cemo se pa dat će Bog I nama.. Moj M nije za IVF, posebno poslije ovog sto je bilo, taj stres ne zeli vise, tako da jedino mi to ostaje. Ja sam I na LH trakicama pricala za maslinovo ulje I smokve, što mi je dala sestra u Medjugorju, kažu da je kako dobro za hormone I sve, pa možda I to da pokušaš. Ja sam vec pripremila pa kad dobijem pocinjem ponovo sa tim..

Mi smo drugi ciklus praćenja s trakicama uspijeli ali sam tada imala spontani, onda smo imali pauzu 2,3mj jer mi je trebalo psihicki da dođem sebi. I evo sada još ništa.
Očajna sam pomalo , taman kada dođem sebi, netko u mojoj blizini javi da je trudna! Kao npr sinoć, prijateljica je trudna (normalno da sam sretna zbog nje) ali me pogodilo baš, kad sam ja na redu?!
• Nažalost nisam radila nikakve nalaze dodatne, obavila sam detaljni pregled dolje i papu , ali hormone , trombofiliju i to nisam obavila. Planiram definitivno pokrenuti se jer nema smisla.
Jedino što me drži je što su mi ciklusi sada normalni, uz pomoć Evinih kapi :)
Što s maslinovim i smokvama? Možeš mi napisati kako to ide?

Mozda onda jos malo da sacekas ako su ti tek sad normalni ciklusi. Ja sam imala redovno ovulacije ali mi je tanak endometrij I mali folikuli, ali eto hsg je pokazao da su jajovodi neprohodni i da je to bio uzrok.. Stavis oko 40 suhih smokvi u litar domaceg maslinovog ulja, I ostavis 10 dana, sto duze to bolje, i svako jutro na prazan stomak to uzimas. Odlicno je za hormone, posebno FSH,. Čak i muz moze to da koristi. 

anny35

Anrim i meni je jako žao, ne mogu ni mislit kako ti je. Kako Ella kaže ja se borim sama sa sobom nakon jednog…
Ja se spremam evo radit na bebi i baš sam u zadnje vrijeme ljuta što moram gutati šake vitamina i nadat se da će sve biti ok drugi put dok nekima sve pada s nebesa. I puše i piju i jedu što hoće, ne brinu se hoće ić na put negdje da ne bi negdje po putu pobacili, vježbaju, nose štikle, nose minice po zimi, hodaju polugoli, a ja i ako uspijem sad ostat trudna sam totalno lišena te bezbrižnosti i blaženog stanja. Živci su mi baš nategnuti. Strah me da neću moći ostat trudna sad, a strah me i što će bit ako ostanem trudna ☹️

Draga Anny, baš tako i ja razmišljam, jos uvijek se oporavljam od spontanog ali me strah da necu mocu ostati vise trudna ali isto tako sta ako se ponovi.. Tih nekoliko tjedana, baš sam komentarisala sve trudnice uživaju a ja sam samo mirovala, cekala da prestane iscjedak, isla na injekcije i uzv, bukvalno sam brojala dane do uzv da vidim sta je sa bebom, kako li ce biti drugi put ako ga bude. Pazila sam sta jedem, pijem, izbacila slatkiše, gazirano, brzu hranu.. 
A neko nista ne pazi, pije tablete, kolegica sa posla je cijelu trudnoću bila tylolhot, persen i rodila zivo i zdravo dijete, kako kako... 

Bok cure, hvala na podrsci.❤️Ne moram vam opisivati sto je meni u glavi, kako se ja osjecam kada ostanem trudna i cega se sve odreknem i onda se krivim kada mi je zao sto sada vise ne mogu vjezbati, plivati, jer kao kako mogu biti takva i kako mi to moze nedostajati, a imam vaznije stvari na brizi. Uglavnom, cijeli zivot se bavim sportom, sada mi to dodje i kao ispusni ventil nakon posla, a pomaze mi i zdravlju, a ja se toga moram odreci, u nadi da ce bas taj put biti dobro i onda opet ne bude, meni je u glavi bomba. Radim takav posao gdje gledam ljude koji zive jako neurednim i cudnim zivotom, pa im se sve poslozi, zene ni ne znaju da su trudne, kakvo pijenje vitamina i sl., a ja nema sto nisam stavila u sebe i nista, onda se pak krivim zasto tako razmisljam i kako mogu biti zavidna, a zapravo mislim da nisam zavidna, jer mi je drago zbog drugih, a uzasno sam tuzna zbog sebe i tako u krug, iz mjeseca u mjesec, prvo se trudim ostati trudna, sto ne ide tako lako, pa kada ostanem krece panika, pa onda razocaranja....☹️sada idemo u mpo, mozda biranje najboljeg nesto napravi, ako ni tada ne uspijem, odustat cu i valjda se pomiriti sa svime time nakon nekog vremena, ali da mi je koma kada gledam druge s djecom je, osjecam se strasno, pa se onda opet krivim i tako to ide u nedogled....

Kk1109, hvala na pitanju, dobro sam! radim na sebi, tj trudim se :) mislili smo sada s novom godinom krenuti ali nazalost prvo me je sprijecio moj streptokok, pa sad escihiria, decko je imao ja sad pijem drugu turu antibiotika... tako da ne znam dal i smijem uopce i pomisljati da planiramo ovaj mjesec... ako se ne varam sad ti je negdje termin poroda?
Loza,kako si ti, kako nam je Markic? :) 

Loza, sad vidim komentar koji si pisala,  streptokok je imao i decko i on ga je rijesio iz prve, isto kao i eshirihiju, ja sam kasnije dobila, zapravo sam s antibiotika presla na anbitotik, sta se tice streptokoka, rekla mi je da mogu krenuti s planiranjem al ubrzo iza toga po brisu cerviksa mi je pronadena eshirihija,tako da nisam nista pitala dal mogu ili ne, 14.2 cu raditi bris i urin i urinokulturu pa cu vidjet... ni sama vise nisam pametna.... TSH odrzavam negdje oko 2.76, a sta se tice trombofilije, mogu andol od 100 krenut konzumirati, jesi ga i ti koristila? i jesi koristila utrogestan? 
Meni kako se blizi vrijeme da ponovno krenem toliko me i strah, bas me strah jer radim kao trgovac,znaci dosta stajanja i fizicki dizanje teskog... premda ginekologica mi govori da nema to veze, al ugl... pokusavam si to sve nejkako sloziti ;:)

anrim88

Bok cure, hvala na podrsci.❤️Ne moram vam opisivati sto je meni u glavi, kako se ja osjecam kada ostanem trudna i cega se sve odreknem i onda se krivim kada mi je zao sto sada vise ne mogu vjezbati, plivati, jer kao kako mogu biti takva i kako mi to moze nedostajati, a imam vaznije stvari na brizi. Uglavnom, cijeli zivot se bavim sportom, sada mi to dodje i kao ispusni ventil nakon posla, a pomaze mi i zdravlju, a ja se toga moram odreci, u nadi da ce bas taj put biti dobro i onda opet ne bude, meni je u glavi bomba. Radim takav posao gdje gledam ljude koji zive jako neurednim i cudnim zivotom, pa im se sve poslozi, zene ni ne znaju da su trudne, kakvo pijenje vitamina i sl., a ja nema sto nisam stavila u sebe i nista, onda se pak krivim zasto tako razmisljam i kako mogu biti zavidna, a zapravo mislim da nisam zavidna, jer mi je drago zbog drugih, a uzasno sam tuzna zbog sebe i tako u krug, iz mjeseca u mjesec, prvo se trudim ostati trudna, sto ne ide tako lako, pa kada ostanem krece panika, pa onda razocaranja….☹️sada idemo u mpo, mozda biranje najboljeg nesto napravi, ako ni tada ne uspijem, odustat cu i valjda se pomiriti sa svime time nakon nekog vremena, ali da mi je koma kada gledam druge s djecom je, osjecam se strasno, pa se onda opet krivim i tako to ide u nedogled….

Razumijem i tebe i Freyaa. Volim djecu, radim s djecom i susrecem svakakve roditelje pa se pitam ako je Bog njima dao djecu bez problema zašto se meni ovo događa a znam da bi voljela to dijete vise od sebe... I ja sam vise tuzna radi sebe nego ljubomorna na druge, al eto bas mi je tesko sto mi je ovaj spontani uzeo ne samo bebu nego i svaku sljedecu bezbriznu trudnocu i uzivanje u istoj. Zelim nam svima uskoro sretnije teme 

anrim88

Bok cure, hvala na podrsci.❤️Ne moram vam opisivati sto je meni u glavi, kako se ja osjecam kada ostanem trudna i cega se sve odreknem i onda se krivim kada mi je zao sto sada vise ne mogu vjezbati, plivati, jer kao kako mogu biti takva i kako mi to moze nedostajati, a imam vaznije stvari na brizi. Uglavnom, cijeli zivot se bavim sportom, sada mi to dodje i kao ispusni ventil nakon posla, a pomaze mi i zdravlju, a ja se toga moram odreci, u nadi da ce bas taj put biti dobro i onda opet ne bude, meni je u glavi bomba. Radim takav posao gdje gledam ljude koji zive jako neurednim i cudnim zivotom, pa im se sve poslozi, zene ni ne znaju da su trudne, kakvo pijenje vitamina i sl., a ja nema sto nisam stavila u sebe i nista, onda se pak krivim zasto tako razmisljam i kako mogu biti zavidna, a zapravo mislim da nisam zavidna, jer mi je drago zbog drugih, a uzasno sam tuzna zbog sebe i tako u krug, iz mjeseca u mjesec, prvo se trudim ostati trudna, sto ne ide tako lako, pa kada ostanem krece panika, pa onda razocaranja….☹️sada idemo u mpo, mozda biranje najboljeg nesto napravi, ako ni tada ne uspijem, odustat cu i valjda se pomiriti sa svime time nakon nekog vremena, ali da mi je koma kada gledam druge s djecom je, osjecam seto  strasno, pa se onda opet krivim i tako to ide u nedogled….

Slažem se s tobom sve što si napisala..
Osjećam se kao najgora osoba na svijetu kada "zavidim" drugim trudnicama ili osobama s djecom, pa samim tim mislim da će me Bog "kazniti" što tako razmišljam i što oplačem svaku trudnocu meni bliske osobe.. 
To je očito normalno , nisi jedina..

Svi imamo tih nekih pitanja na koja nećemo dobiti odg. I ta "nepravda" sto netko tko ne želi djecu ili zivi nekim neurednim životom,  uspije ostati trudna i roditi živo i zdravo dijete bez problema (hvala Bogu), a mi koje pazimo na sve, pijemo sve moguće vitamine i Bog zna što, nikako da dođemo do cilja. 
Da sam znala da će biti ovako, krenula bih odavno s tim, ali tko bi znao?! 
Doći će i naše vrijeme..