Loza, u planu je negdje na ljeto, nadam se da cu sve obaviti i taman cu krenuti s folnom negdje za mjesec dana i taman cu obaviti i dodatne nalaze ako budem sta trebala i onda krecemo lagano, al hvala ti <3 
Lea,provjeri, mislim da sam ja na klamijdiju,urea, i jos par radila briseve

E sad ne znam jeste radile jos te pretrage ili jeste li uopce cule za tu pretragu, al izvadis krv i vide ti koji ti vitamin fali u tijelu? tako nesto? nisam sigurna kako se zove, jel netko mozda to vadio? 

Drage žene, prvi puta se javljam na neki forum, nažalost sa ne baš veselom pričom. Danas sam saznala, u 12tt da je mojoj bebi prestalo kucati srce sa 10 tjedana..Prije 5 godina sam imala prijevremeni porod uzrokovan infekcijom plodnih ovoja i nakon mjesec dana agonije nas i našeg sina, izgubili smo tu bitku. Nakon 3 godine smo ponovno pokušali i trebala nam je skoro godina i pol da ostvarimo trudnoću (imam neredovite cikluse i na eutyroxu sam zbog povišenog tsh). I sada kada smo došli do toga da sam uspjela nekim čudom zatrudnjeti, opet smo došli do kraja ili početka, ovisi kako se uzme..U utorak mi slijedi kiretaža, hvala Bogu pa su mi prepisali opću anesteziju jer nisam sigurna kako bih podnijela još jednu traumu iako je i ovako već dovoljno bolno. Danas me moja mama pitala, jel te što boli? Ništa, samo duša 😔 Znam da će doći vrijeme kada će biti lakše, no kako se ohrabriti pa pokušati opet? Je li svakim neuspjehom strah veći? Voljela bih kada bih dobila neki odgovor iako je svaka od nas individua za sebe..Žao mi je zbog svih vas koje ste prošle ili prolazite isto i zaista se nadam da ćemo jednog dana sve dočekati bebu u svojim rukama ❤️

Hrvivax jako mi je žao što si to sve morala proći 😥 nažalost nemam riječi utjehe... I točno sam i sama bila u toj situaciji kada bi me pitali boli li me šta, a ja bi im isto tako odgovorila kao ti "osim duše, ništa...".
Uzmi si vremena koliko ti treba, ne požuruj samu sebe i nikako ne dopusti drugima da te požuruju da se oporaviš! Ne gledaj na kalendar, nije bitno koliko je dana, tjedana mjeseci prošlo i kada misliš ili drugi misle da bi se trebala osjećati bolje. Izbaci svaki osjećaj koji imaš u sebi, kakav god on bio. Imaš svo pravo ovo svijeta da oplakuješ svoju djecu... 
A kada ćeš biti spremna opet pokušati, to ćeš sama prepoznati... Evo, ja nakon mjesec i po dana mislim da još nisam spremna. Doslovno prolazim kroz faze oporavka i točno znam kad se svaka dogodila. Mislila sam da ću biti spremna odmah u prvom ciklusu pokušati opet zatrudniti, ali što se više bliže plodni dani ja sve više i više mislim kako ću pričekati sljedeći ciklus ipak. 
Idemo dan po dan, nek ti Bog da snage da izdržiš ovaj pakao kroz koji prolaziš. Još za kraj bi ti rekla da je baš svaka tvoja emocija normalna, a mi smo tu da te saslušamo kad god imaš potrebu ❤️

Hvala na toplim riječima ❤️ Slažem se s tobom da ne treba siliti ukoliko nisi spremna.. A svako čudo dolazi onda kada treba doći i u to sam se uvjerila. Doduše dva puta  na kratko, ali osjećaj je neprocjenjiv. U svakom slučaju, divim se svim ženama, a i muškarcima koji skupa s nama prolaze kroz ovo da se ponovno uzdignu i ojačaju! Idem pokušati prespavati ovaj ludi dan..

Hrvivax muž jako puno znači u takvoj situaciji, mene je moj podigao iz tog očaja. Odmori se ❤️

hrvivax

Drage žene, prvi puta se javljam na neki forum, nažalost sa ne baš veselom pričom. Danas sam saznala, u 12tt da je mojoj bebi prestalo kucati srce sa 10 tjedana..Prije 5 godina sam imala prijevremeni porod uzrokovan infekcijom plodnih ovoja i nakon mjesec dana agonije nas i našeg sina, izgubili smo tu bitku. Nakon 3 godine smo ponovno pokušali i trebala nam je skoro godina i pol da ostvarimo trudnoću (imam neredovite cikluse i na eutyroxu sam zbog povišenog tsh). I sada kada smo došli do toga da sam uspjela nekim čudom zatrudnjeti, opet smo došli do kraja ili početka, ovisi kako se uzme..U utorak mi slijedi kiretaža, hvala Bogu pa su mi prepisali opću anesteziju jer nisam sigurna kako bih podnijela još jednu traumu iako je i ovako već dovoljno bolno. Danas me moja mama pitala, jel te što boli? Ništa, samo duša 😔 Znam da će doći vrijeme kada će biti lakše, no kako se ohrabriti pa pokušati opet? Je li svakim neuspjehom strah veći? Voljela bih kada bih dobila neki odgovor iako je svaka od nas individua za sebe..Žao mi je zbog svih vas koje ste prošle ili prolazite isto i zaista se nadam da ćemo jednog dana sve dočekati bebu u svojim rukama ❤️

Za pocetak bih ti rekla da mi je zao.. Tocno znam kako se osjecas, ne samo ja, nego bilo koja zena koja je to i prosla, i nesto cu ti reci, zapravo uvijek ces se toga sjecat, bllo sada ili za koju godinu, al vrijeme radi svoje, vrijeme lijeci!  neces zaboraviti, razmisljat ces kako bi to dijete jednog dana izgledalo,  boljet ce te datum dolaska bebe i godinu dana nakon toga, zamisljat ces kako bi sve to bilo da je bas ta beba sad tu, al vrijeme lijeci, i to je jedino sta ti mogu reci, borba je svaki dan. Borba za nesto sta vrijedi! :) 

Pozdrav, zanima me dal je netko od vas imao ponavljajuci pobacaj,koje ste pretrage obavljali nakon toga ,te koliko traje to sve 

Želja00

Pozdrav, zanima me dal je netko od vas imao ponavljajuci pobacaj,koje ste pretrage obavljali nakon toga ,te koliko traje to sve

Hej, žao mi je što si izgubila bebe 😥 ne ponovilo se!
Možeš odraditi briseve, papu, trombofiliju i kariotip

Želja00

Pozdrav, zanima me dal je netko od vas imao ponavljajuci pobacaj,koje ste pretrage obavljali nakon toga ,te koliko traje to sve

Zao mi je zbog tvog gubitka :( 
I ja sam imala dva spontana. 
Brisevi, kariogram, trombofilija, hormoni 
Sretno ❤💪