MissR bas mi je drago da je sve ok proslo, sad se napokon mozes malo opustiti!
NanaJ sretno sutra i javi se❤
Pingo ti si isto sutra u bolnici, ides po drugu turu tableta?🤞
Samo hrabro zene, bit ce sve u redu!

Lori - da, i ja sutra idem. 
Danas sam u 3.40 prokrvarila, jako obilno u sat vremenena prepunila uložak, i odmah nakon sat vremena, gotovo pa stalo. Nisam znala što da radim, doktor mi je rekao ako krvarenje bude kao mjesečnica ili jače da se odmah javim, pa sam zvala odjel tražila dežurno ginekologa, pa me doktorica umirila, da je to skroz normalno, da nema potrebe za hitnom intervencijom.
NanaJ - možemo mi to, naći ćemo se opet na nekoj lijepoj temi, i Lori s nama, naravno😘

Pingo - nemoj se brinuti dobro je da si prokrvarila. Ja sam imala bolove jake dok nisam prokrvarila i nakon toga je sve islo lakse. Nemoj se brinuti ako bude dosta krvi sutra to je sve normalno, bolje da cim prije izadje.
Lu - mojoj bebi se nije ni razvilo srce, plod je bio tek 2 mm, stala je s razvojem na 6+3. Ne znam razlog, ici cu briseve i papu napraviti i testove za trombofiliju.

Ni ja prvi put nisam saznala zasto, kod mene se plod nikad nije ni razvio rekli su kromosomi ss valjda nish dobro poslozili i da ne trebam nikakvs pretrage. Sad drugi put je stce stalo na 7+2 zasto tek idemo istrazivat. Plod saljem na citogenetiku, reko mi je ginekolog da su se valjda opet kromosomi krivo spojili, ali ja mislim da je neka bakterija ili herpes virus 🥺 po zakonu su ti duzi nakon 2 spontanog dati upitnice za kompletnu obradu iako je to po meni glupo jer eto ima nas tu primjera da nije nazalost slucaj nakon 1 spontanog da dolazi uredna trudnoca i sad mi je samo u glavi mozda sam mogla drugi sprijecit da sam isla na pretrage 💔

Pozdrav drage cure ❤
Iščitavam ovaj forum tjednima jer sam nekako od pozitivnog testa već imala loš predosjecaj.
Stravično mi je koliko vas prolazi kroz to, nisam imala pojma da je to tako često. Utoliko mi je lakše jer vidim da ste većina zadržale optimizam. 
Imam 36 godina i ovo mi je bila druga trudnoća, prva je bila pred 14 godina, i zavrsila je vrlo rano, plod se nije razvio. 
Sada je izgledalo kao da je sve u redu. Prošli četvrtak idem na mini anomaly scan, 12 tt.  markeri su izvrsni, vec možemo iprstiće izbrojati, mislimo da je curica. Nuhalni nabor 1,3mm, no kaže dr da nije razlog za brigu.  Napokon sam sretna i opuštena.
Drugo jutro stiže nalaz krvi kombiniranog probira, i nalaz je stravično loš. Hormoni ispod svih mogućih granica. Upućuje me se na ranu amnio no ja u nedjelju prokrvarim uz vrlo jake grčeve. Ponedjeljak dolazim na utz, i nema nikakvih promjena, srce kuca, morfologija ploda i dalje vrlo uredna. U utorak mi je iscurila plodova voda i kasniji utz pokazuje da nema više ništa. 3 ginekologa gledaju nalaze, i isključuju mogućnost kromosomopatije, zaključuju da je problem sa posteljicom, i preporucuju da napravim trombofilijske faktore.
Prebolit cu to naravno, no ono što je ostalo iza toga mi je grozno, osjećaj da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno žensko, osjećaj krivnje. Dragi ima djete iz prvog braka, i tu meni sad dolazi taj osjecaj manje vrijednosti, ona je mogla a ja ne. Ona je sigurno bolja od mene. Naravno da me on tješi, ali neuspješno. Osjecam se kao potpuni promašaj. 
Plus povratak na posao od kojeg me je trudnoća spasila. Doznajem jučer da mi je kolegica trudna. Opet neka tuga.
Da li ste se vi suočavale sa takvim osjećajima? 

Ana36

Pozdrav drage cure ❤
Iščitavam ovaj forum tjednima jer sam nekako od pozitivnog testa već imala loš predosjecaj.
Stravično mi je koliko vas prolazi kroz to, nisam imala pojma da je to tako često. Utoliko mi je lakše jer vidim da ste većina zadržale optimizam.
Imam 36 godina i ovo mi je bila druga trudnoća, prva je bila pred 14 godina, i zavrsila je vrlo rano, plod se nije razvio.
Sada je izgledalo kao da je sve u redu. Prošli četvrtak idem na mini anomaly scan, 12 tt. markeri su izvrsni, vec možemo iprstiće izbrojati, mislimo da je curica. Nuhalni nabor 1,3mm, no kaže dr da nije razlog za brigu. Napokon sam sretna i opuštena.
Drugo jutro stiže nalaz krvi kombiniranog probira, i nalaz je stravično loš. Hormoni ispod svih mogućih granica. Upućuje me se na ranu amnio no ja u nedjelju prokrvarim uz vrlo jake grčeve. Ponedjeljak dolazim na utz, i nema nikakvih promjena, srce kuca, morfologija ploda i dalje vrlo uredna. U utorak mi je iscurila plodova voda i kasniji utz pokazuje da nema više ništa. 3 ginekologa gledaju nalaze, i isključuju mogućnost kromosomopatije, zaključuju da je problem sa posteljicom, i preporucuju da napravim trombofilijske faktore.
Prebolit cu to naravno, no ono što je ostalo iza toga mi je grozno, osjećaj da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno žensko, osjećaj krivnje. Dragi ima djete iz prvog braka, i tu meni sad dolazi taj osjecaj manje vrijednosti, ona je mogla a ja ne. Ona je sigurno bolja od mene. Naravno da me on tješi, ali neuspješno. Osjecam se kao potpuni promašaj.
Plus povratak na posao od kojeg me je trudnoća spasila. Doznajem jučer da mi je kolegica trudna. Opet neka tuga.
Da li ste se vi suočavale sa takvim osjećajima?

Uzasno mi ne zao sto si to morala proci 💔 sto se tice emocija takve prolazim i ja da nisam sposobna postati majka, ali znam da ce jednog dana biti dobro. Nemoj se kriviti jer nisi mogla nista sprijeciti, onaj gore je imao takav plan i protiv toga se ne moze. Otplaci, odtuguj, i naravno trazi sve obrade koje mozes obaviti. Tu smo ako trebas neki savjet i naravno potporu. Drzi se ❤️

Ana36 i ja sam se osjecala isto tako, bezvrijedno i kao da me moje tijelo iznevjerilo. Osjecala sam se da ne vrijedim u nicijim ocima, a u svojim najmanje. I dalje me ponekad tako prode osjecaj uzasne bezvrijednosti ali pokusavam se odupirati tim osjecajima. Naravno da vrijedimo i ja i ti, i sve mi tu ❣️ 
Bit ce ti lakse s vremenom, zvuci ko klise ali stvarno je tako. Nemoj se obeshrabriti 🤗

NanaJ

Ana36

Pozdrav drage cure ❤
Iščitavam ovaj forum tjednima jer sam nekako od pozitivnog testa već imala loš predosjecaj.
Stravično mi je koliko vas prolazi kroz to, nisam imala pojma da je to tako često. Utoliko mi je lakše jer vidim da ste većina zadržale optimizam.
Imam 36 godina i ovo mi je bila druga trudnoća, prva je bila pred 14 godina, i zavrsila je vrlo rano, plod se nije razvio.
Sada je izgledalo kao da je sve u redu. Prošli četvrtak idem na mini anomaly scan, 12 tt. markeri su izvrsni, vec možemo iprstiće izbrojati, mislimo da je curica. Nuhalni nabor 1,3mm, no kaže dr da nije razlog za brigu. Napokon sam sretna i opuštena.
Drugo jutro stiže nalaz krvi kombiniranog probira, i nalaz je stravično loš. Hormoni ispod svih mogućih granica. Upućuje me se na ranu amnio no ja u nedjelju prokrvarim uz vrlo jake grčeve. Ponedjeljak dolazim na utz, i nema nikakvih promjena, srce kuca, morfologija ploda i dalje vrlo uredna. U utorak mi je iscurila plodova voda i kasniji utz pokazuje da nema više ništa. 3 ginekologa gledaju nalaze, i isključuju mogućnost kromosomopatije, zaključuju da je problem sa posteljicom, i preporucuju da napravim trombofilijske faktore.
Prebolit cu to naravno, no ono što je ostalo iza toga mi je grozno, osjećaj da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno žensko, osjećaj krivnje. Dragi ima djete iz prvog braka, i tu meni sad dolazi taj osjecaj manje vrijednosti, ona je mogla a ja ne. Ona je sigurno bolja od mene. Naravno da me on tješi, ali neuspješno. Osjecam se kao potpuni promašaj.
Plus povratak na posao od kojeg me je trudnoća spasila. Doznajem jučer da mi je kolegica trudna. Opet neka tuga.
Da li ste se vi suočavale sa takvim osjećajima?

Uzasno mi ne zao sto si to morala proci 💔 sto se tice emocija takve prolazim i ja da nisam sposobna postati majka, ali znam da ce jednog dana biti dobro. Nemoj se kriviti jer nisi mogla nista sprijeciti, onaj gore je imao takav plan i protiv toga se ne moze. Otplaci, odtuguj, i naravno trazi sve obrade koje mozes obaviti. Tu smo ako trebas neki savjet i naravno potporu. Drzi se ❤️

Hvala puno ❤
Radi se o tome da mi svi broje te moje godine, i od tuda grižnja savjesti.  Ja ranije nisam ni htjela, pa onda one priče sta si čekala do sada...i slično. Koliko kod znam da nisam kriva, toliko podsvjesno mislim da jesam. 

Nemoj tako očajavati. Rijetko kome to uspije iz prve i kada misliš da je iz prva možda lažu, puno njih to krije. Statistiku kad pogledaš to je jako često. Napravi test za trombofiliju i dat će ti u trudnoći terapiju i to je to, ne fali ti ništa. Ja ih 3 znam koje su uzimale. Jedna ima 3 djece i 5 spontanih, druga isto 3 spontana, 1 rodila, s tim da joj je jedna beba pred kraj trudnoće otišla. Jednoj beba u 20 tj imala infarkt isto zbog njene trombofilije. Ne treba gubiti nadu, guraj dalje i traži rješenje

Iskreno i ja bi krila, ali sam odmah isla na bolovanje. Kolege znaju, i babe su. Ja nisam ni mami ni tati odmah rekla, lagala sam da sam na godišnjem. A zaista nisam znala da je to tako često,  pa opet nije neka utjeha jer desilo se bas meni.  A nalaz onako loš, je jedan na 100.000, i opet, baš moj. Želim biti dio dobre statistike

missR

Ana36 i ja sam se osjecala isto tako, bezvrijedno i kao da me moje tijelo iznevjerilo. Osjecala sam se da ne vrijedim u nicijim ocima, a u svojim najmanje. I dalje me ponekad tako prode osjecaj uzasne bezvrijednosti ali pokusavam se odupirati tim osjecajima. Naravno da vrijedimo i ja i ti, i sve mi tu ❣️
Bit ce ti lakse s vremenom, zvuci ko klise ali stvarno je tako. Nemoj se obeshrabriti 🤗

Jako tužno 🥺
Znala sam da cu se loše osjećati ali ne ovako. 
Hvala na divnim riječima ohrabrenja 😇
Vjerujem da ce bit lakše s vremenom, ali bi htjela da je to vrijeme vec došlo.  Prošlo je tek 3 dana,pa su moja očekivanja nerealna. Ali volila bi da nam takvi osjećaji uopće ni ne dolaze. Odakle oni potiču? Čemu ako znamo da nismo krive?