Spontani pobačaj

Ana36

Pozdrav drage cure ❤
Iščitavam ovaj forum tjednima jer sam nekako od pozitivnog testa već imala loš predosjecaj.
Stravično mi je koliko vas prolazi kroz to, nisam imala pojma da je to tako često. Utoliko mi je lakše jer vidim da ste većina zadržale optimizam.
Imam 36 godina i ovo mi je bila druga trudnoća, prva je bila pred 14 godina, i zavrsila je vrlo rano, plod se nije razvio.
Sada je izgledalo kao da je sve u redu. Prošli četvrtak idem na mini anomaly scan, 12 tt. markeri su izvrsni, vec možemo iprstiće izbrojati, mislimo da je curica. Nuhalni nabor 1,3mm, no kaže dr da nije razlog za brigu. Napokon sam sretna i opuštena.
Drugo jutro stiže nalaz krvi kombiniranog probira, i nalaz je stravično loš. Hormoni ispod svih mogućih granica. Upućuje me se na ranu amnio no ja u nedjelju prokrvarim uz vrlo jake grčeve. Ponedjeljak dolazim na utz, i nema nikakvih promjena, srce kuca, morfologija ploda i dalje vrlo uredna. U utorak mi je iscurila plodova voda i kasniji utz pokazuje da nema više ništa. 3 ginekologa gledaju nalaze, i isključuju mogućnost kromosomopatije, zaključuju da je problem sa posteljicom, i preporucuju da napravim trombofilijske faktore.
Prebolit cu to naravno, no ono što je ostalo iza toga mi je grozno, osjećaj da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno žensko, osjećaj krivnje. Dragi ima djete iz prvog braka, i tu meni sad dolazi taj osjecaj manje vrijednosti, ona je mogla a ja ne. Ona je sigurno bolja od mene. Naravno da me on tješi, ali neuspješno. Osjecam se kao potpuni promašaj.
Plus povratak na posao od kojeg me je trudnoća spasila. Doznajem jučer da mi je kolegica trudna. Opet neka tuga.
Da li ste se vi suočavale sa takvim osjećajima?

Uzasno mi ne zao sto si to morala proci 💔 sto se tice emocija takve prolazim i ja da nisam sposobna postati majka, ali znam da ce jednog dana biti dobro. Nemoj se kriviti jer nisi mogla nista sprijeciti, onaj gore je imao takav plan i protiv toga se ne moze. Otplaci, odtuguj, i naravno trazi sve obrade koje mozes obaviti. Tu smo ako trebas neki savjet i naravno potporu. Drzi se ❤️

Ana36 i ja sam se osjecala isto tako, bezvrijedno i kao da me moje tijelo iznevjerilo. Osjecala sam se da ne vrijedim u nicijim ocima, a u svojim najmanje. I dalje me ponekad tako prode osjecaj uzasne bezvrijednosti ali pokusavam se odupirati tim osjecajima. Naravno da vrijedimo i ja i ti, i sve mi tu ❣️ 
Bit ce ti lakse s vremenom, zvuci ko klise ali stvarno je tako. Nemoj se obeshrabriti 🤗

NanaJ

Ana36

Pozdrav drage cure ❤
Iščitavam ovaj forum tjednima jer sam nekako od pozitivnog testa već imala loš predosjecaj.
Stravično mi je koliko vas prolazi kroz to, nisam imala pojma da je to tako često. Utoliko mi je lakše jer vidim da ste većina zadržale optimizam.
Imam 36 godina i ovo mi je bila druga trudnoća, prva je bila pred 14 godina, i zavrsila je vrlo rano, plod se nije razvio.
Sada je izgledalo kao da je sve u redu. Prošli četvrtak idem na mini anomaly scan, 12 tt. markeri su izvrsni, vec možemo iprstiće izbrojati, mislimo da je curica. Nuhalni nabor 1,3mm, no kaže dr da nije razlog za brigu. Napokon sam sretna i opuštena.
Drugo jutro stiže nalaz krvi kombiniranog probira, i nalaz je stravično loš. Hormoni ispod svih mogućih granica. Upućuje me se na ranu amnio no ja u nedjelju prokrvarim uz vrlo jake grčeve. Ponedjeljak dolazim na utz, i nema nikakvih promjena, srce kuca, morfologija ploda i dalje vrlo uredna. U utorak mi je iscurila plodova voda i kasniji utz pokazuje da nema više ništa. 3 ginekologa gledaju nalaze, i isključuju mogućnost kromosomopatije, zaključuju da je problem sa posteljicom, i preporucuju da napravim trombofilijske faktore.
Prebolit cu to naravno, no ono što je ostalo iza toga mi je grozno, osjećaj da nisam dovoljno dobra, da nisam dovoljno žensko, osjećaj krivnje. Dragi ima djete iz prvog braka, i tu meni sad dolazi taj osjecaj manje vrijednosti, ona je mogla a ja ne. Ona je sigurno bolja od mene. Naravno da me on tješi, ali neuspješno. Osjecam se kao potpuni promašaj.
Plus povratak na posao od kojeg me je trudnoća spasila. Doznajem jučer da mi je kolegica trudna. Opet neka tuga.
Da li ste se vi suočavale sa takvim osjećajima?

Uzasno mi ne zao sto si to morala proci 💔 sto se tice emocija takve prolazim i ja da nisam sposobna postati majka, ali znam da ce jednog dana biti dobro. Nemoj se kriviti jer nisi mogla nista sprijeciti, onaj gore je imao takav plan i protiv toga se ne moze. Otplaci, odtuguj, i naravno trazi sve obrade koje mozes obaviti. Tu smo ako trebas neki savjet i naravno potporu. Drzi se ❤️

Hvala puno ❤
Radi se o tome da mi svi broje te moje godine, i od tuda grižnja savjesti.  Ja ranije nisam ni htjela, pa onda one priče sta si čekala do sada...i slično. Koliko kod znam da nisam kriva, toliko podsvjesno mislim da jesam. 

Nemoj tako očajavati. Rijetko kome to uspije iz prve i kada misliš da je iz prva možda lažu, puno njih to krije. Statistiku kad pogledaš to je jako često. Napravi test za trombofiliju i dat će ti u trudnoći terapiju i to je to, ne fali ti ništa. Ja ih 3 znam koje su uzimale. Jedna ima 3 djece i 5 spontanih, druga isto 3 spontana, 1 rodila, s tim da joj je jedna beba pred kraj trudnoće otišla. Jednoj beba u 20 tj imala infarkt isto zbog njene trombofilije. Ne treba gubiti nadu, guraj dalje i traži rješenje

Iskreno i ja bi krila, ali sam odmah isla na bolovanje. Kolege znaju, i babe su. Ja nisam ni mami ni tati odmah rekla, lagala sam da sam na godišnjem. A zaista nisam znala da je to tako često,  pa opet nije neka utjeha jer desilo se bas meni.  A nalaz onako loš, je jedan na 100.000, i opet, baš moj. Želim biti dio dobre statistike

missR

Ana36 i ja sam se osjecala isto tako, bezvrijedno i kao da me moje tijelo iznevjerilo. Osjecala sam se da ne vrijedim u nicijim ocima, a u svojim najmanje. I dalje me ponekad tako prode osjecaj uzasne bezvrijednosti ali pokusavam se odupirati tim osjecajima. Naravno da vrijedimo i ja i ti, i sve mi tu ❣️
Bit ce ti lakse s vremenom, zvuci ko klise ali stvarno je tako. Nemoj se obeshrabriti 🤗

Jako tužno 🥺
Znala sam da cu se loše osjećati ali ne ovako. 
Hvala na divnim riječima ohrabrenja 😇
Vjerujem da ce bit lakše s vremenom, ali bi htjela da je to vrijeme vec došlo.  Prošlo je tek 3 dana,pa su moja očekivanja nerealna. Ali volila bi da nam takvi osjećaji uopće ni ne dolaze. Odakle oni potiču? Čemu ako znamo da nismo krive? 

Drage zene, nazalost i ja sam imala prekid trudnoce u 9. tjednu. Citam vasa iskustva i toliko ste sve hrabre, zene heroji.
Zanima me, je li imala koja iskustvo, nakon prekida trudnoce tabletama, krvarenje je trajalo malo manje od 2 tjedna, pred kraj je bio samo smeckasti iscijedak, ali sad je 3. tjedan i opet na ulosku krv, ali meni to izgleda kao pocetak menstruacije. Da li je to moguce? Na kontrolu sam narucena u utorak, pa cu svakako onda pitati, ali koliko sam citala krvarenja traju do 2 tjedna.
Hvala puno i ostanite hrabre, mozemo mi to ❤

Moj zahvat je gotov, probudila sam se malo prije iz anestezije. Placem od tad, takvu prazninu i razocarenje u sebe, uzas 💔 tako malo godina imam i 2 spontana, sto ako nikad ne budem mama 

lu i ja, a sada sam se našla u neobranom grožđu. Također radim s ljudima, u restoranu, tako da je meni puno toga krenulo nizbrdo krajem 11og mjeseca kada su nas zatvorili, i to gadno nizbrdo, a samo se niže. Jasno mi je da sam malo slabija sa samopouzdanjem i radi takvih stvari, i sad mi je dosta teže posložiti se u glavi, jer se svakih par dana moram prilagođavati na neke druge okolnosti. Beba nije bila planirala, ali sam osjećala da je došla kada je trebala. Sada si moram utuviti u glavu da je samo trudnoća bila kada je trebala biti,iz razloga koje ce vrijeme pokazati. 
Ne želim i ne trebam depresiju, pokusati cu opet naravno, utoliko mi je lakše jer je jedan od mojih roditelja ginekolog, specijaliziran za patologiju trudnoće,  ali onaj dio straha i nesigurnosti moram riješiti sama. Šta ako se opet desi...
Dio toga je iracionalan, znam, ali meni stvaran.

NanaJ

Moj zahvat je gotov, probudila sam se malo prije iz anestezije. Placem od tad, takvu prazninu i razocarenje u sebe, uzas 💔 tako malo godina imam i 2 spontana, sto ako nikad ne budem mama

Plačem i ja s tobom, ne mogu to ni zamisliti. Vjerujem ipak je lakše kada priroda napravi svoje, nego ovo sto si morala prolaziti. Mi imamo tolika očekivanja od sebe...kao da smo neki savršeni strojevi, a to nismo ni blizu. 
Bit ćeš mama sigurno!!!! I to vraška , ovakva lavica hrabrica!!!!

Ana36

NanaJ

Moj zahvat je gotov, probudila sam se malo prije iz anestezije. Placem od tad, takvu prazninu i razocarenje u sebe, uzas 💔 tako malo godina imam i 2 spontana, sto ako nikad ne budem mama

Plačem i ja s tobom, ne mogu to ni zamisliti. Vjerujem ipak je lakše kada priroda napravi svoje, nego ovo sto si morala prolaziti. Mi imamo tolika očekivanja od sebe…kao da smo neki savršeni strojevi, a to nismo ni blizu.
Bit ćeš mama sigurno!!!! I to vraška , ovakva lavica hrabrica!!!!

Zasto ja? Nikad bolesna, s ginekoloske strane nikad nisam ni ciste imala kamo li sto drugo. Moja baka rodila devetero djece, sve tete ujakovi imaju zdravu djecu isto tako s muzeve strane. Jos bi shvatila da se netko sa familijarne strane borio sa zacecem spontanim ili da imamo genetske bolesti, maldormacije, ali nista i to me slama. Gdi je problem u meni, ne pijem ne pusim relativno se zdravo hranim. Ne znam zasto sam tako kaznjenja 💔💔