danchy1990

Lijek je mijenjan 2 mjeseca prije trudnoće i tu mi je propisana doza 5 dana 100mg i 2 dana 50mg. Ta neujednacena doza mi je ciklus skroz pobrkala. Menga je bila svakih 14 dana i trajala 10 dana. Tad sam čitala po fejs grupama da nije dobra terapija kad se pije a da nije svaki dan ista. Tad sam prekinula sa ovim od 50mg i pila 100mg te dane. Od tada sve super i ja ostanem trudna. Odlično se osjećam od takve terapije. Iza toga kontrola,TSH visok pa se doktori ne slažu što sam ja terapiju prilagodila sebi. Pa mi daju terapiju svaki dan naizmjenično 100 pa 50 i za vikend oba dana 50. Pokušala sam im objasniti da mi tako ne paše i da mi daju drugačiju dozu. Ali me nisu shvaćali ozbiljno,mislili su da se igram doktora a to nisam. Tad sam im rekla da im dajem u ruke ovu trudnoću i da samo mogu moliti Boga da sve izađe na dobro. Desilo se šta se desilo,nikad nećemo znati dal je to mogući krivac.

Nisam ni ja doktor.. ali nekako mi nije logično da ti u slucaju kad je TSH visok oni stavljaju nizu dozu.. s druge strane, ovisno i koliki je TSH.. ali navodno u samim počecima on zna divljati i oscilirati i ne znaci nuzno da je to uzrok pobacaja.. Nadam se da ce ti doktori dati neki odgovor. Meni je isto prva doktorica stavila razlicitu dozu za vikend i preko tjedna.. no na kraju mi je privatni endokrinolog kojem vjerujem rekao da su to besmislice i sada svaki dan pijem isto. Idi po drugo misljenje svakako..

Amelie

danchy1990

Lijek je mijenjan 2 mjeseca prije trudnoće i tu mi je propisana doza 5 dana 100mg i 2 dana 50mg. Ta neujednacena doza mi je ciklus skroz pobrkala. Menga je bila svakih 14 dana i trajala 10 dana. Tad sam čitala po fejs grupama da nije dobra terapija kad se pije a da nije svaki dan ista. Tad sam prekinula sa ovim od 50mg i pila 100mg te dane. Od tada sve super i ja ostanem trudna. Odlično se osjećam od takve terapije. Iza toga kontrola,TSH visok pa se doktori ne slažu što sam ja terapiju prilagodila sebi. Pa mi daju terapiju svaki dan naizmjenično 100 pa 50 i za vikend oba dana 50. Pokušala sam im objasniti da mi tako ne paše i da mi daju drugačiju dozu. Ali me nisu shvaćali ozbiljno,mislili su da se igram doktora a to nisam. Tad sam im rekla da im dajem u ruke ovu trudnoću i da samo mogu moliti Boga da sve izađe na dobro. Desilo se šta se desilo,nikad nećemo znati dal je to mogući krivac.

Nisam ni ja doktor.. ali nekako mi nije logično da ti u slucaju kad je TSH visok oni stavljaju nizu dozu.. s druge strane, ovisno i koliki je TSH.. ali navodno u samim počecima on zna divljati i oscilirati i ne znaci nuzno da je to uzrok pobacaja.. Nadam se da ce ti doktori dati neki odgovor. Meni je isto prva doktorica stavila razlicitu dozu za vikend i preko tjedna.. no na kraju mi je privatni endokrinolog kojem vjerujem rekao da su to besmislice i sada svaki dan pijem isto. Idi po drugo misljenje svakako..

Upravo to što ti je rekao privatni,to su besmislice. Već sam imala problema sa mengom zbog takve doze lijeka,pa mi se čini da bi lako to mogao biti uzrok. Nebi ništa rekla da su nuspojave bile drugačije ali pokazalo se na baš tim organima koji su mi bili potrebni za zdravu trudnoću.

Danchy, moj savjet, nemoj puno razmišljat. Ne znam u kojem si gradu u Njemačkoj, al sigurno ima neki doktor kod kojeg možeš otići po drugo mišljenje. Makar i u drugi grad. Al' svaki dan razmisljat jel tvoja krivica il njihova, stvarno ne donosi na dobro. Milijun je razloga.potencijalnih, al prvo tromjesečje trudnoće je period o kojem je najmanje znanstvenih članaka napisano i znanstvenicima često stoji jedan veliki "ZAŠTO" nad glavom kad se slične situacije dogode. 

14nikolina3

Pozdrav cure, nova sam ovdje. I pretužna 😔 Ostala sam bez plodne vode u 17.tjednu. Još ne vjerujem je li sve što je uslijedilo bio ružan san ili sam zaista to prošla i ostala živa. Inducirali su porod injekcijama, 16 sati trudova, povracanja, proljeva, bolova. I onda porod malenog djecacica 💔👼🏻 Pa kiretaža odmah jer je posteljica bila u jako losem stanju pa nisu bili sigurni je li to sve. Kiretaza je bila pod opcom anestezijom i nakon svega prije, to je nista. Samo sam se probudila u sobi. Nakon dolaska kuci mlijeko, upaljene grudi… za nevjerovati. Nitko, ali nitko te ne pripremi na to. Uvijek sam mislila da je spontani kao prokrvaris i gotovo. Ova noćna mora poroda…a djetešca nigdje 😔 Shrvana sam. Puno puno godina smo pokušavali. I sada se pitam, hoćemo li opet uspjeti. I bojim se, u oba slučaja, ako uspije, bojim se, i ako pomislim da ne uspije, bojim se. Jako malo se piše o tim porodima u 4., 5. mjesecu. Ima li tko iskustva i neku priču punu nade?

Draga Nikolina, ne mogu ni zamisliti sto si sve prosla. Saljem ti puno zagrljaja i nadam se da ces cim prije moci nastaviti dalje. Drzi nam se ❤️

14nikolina3

Pozdrav cure, nova sam ovdje. I pretužna 😔 Ostala sam bez plodne vode u 17.tjednu. Još ne vjerujem je li sve što je uslijedilo bio ružan san ili sam zaista to prošla i ostala živa. Inducirali su porod injekcijama, 16 sati trudova, povracanja, proljeva, bolova. I onda porod malenog djecacica 💔👼🏻 Pa kiretaža odmah jer je posteljica bila u jako losem stanju pa nisu bili sigurni je li to sve. Kiretaza je bila pod opcom anestezijom i nakon svega prije, to je nista. Samo sam se probudila u sobi. Nakon dolaska kuci mlijeko, upaljene grudi… za nevjerovati. Nitko, ali nitko te ne pripremi na to. Uvijek sam mislila da je spontani kao prokrvaris i gotovo. Ova noćna mora poroda…a djetešca nigdje 😔 Shrvana sam. Puno puno godina smo pokušavali. I sada se pitam, hoćemo li opet uspjeti. I bojim se, u oba slučaja, ako uspije, bojim se, i ako pomislim da ne uspije, bojim se. Jako malo se piše o tim porodima u 4., 5. mjesecu. Ima li tko iskustva i neku priču punu nade?

Zao mi je... Jako... 😔
Imala sam inducirani porod prije mjeseci pol, također mali djecak, i znam kakav je to uzas. Sve to prođes, a bebe nigdje. Mogu ti samo reci da se drzis... Bit ce jako jako tesko na pocetku, placi kad ti se place, nemoj to drzati u sebi, kasnije ce biti lakse, ali uvijek ce ostati ta praznina, bol... Mene tjesi to sto je moja mala ljubav sada moj anđeo koji me cuva. 💙
Nemoj odustati. Mi smo isto tesko dosli do bebe, ali nadam se da ce drugi put biti lakse. Daj si vremena, napravi sve pretrage koje mozes prije iduce trudnoce i samo hrabro. Bit ce bolje, mora biti bolje... Zasluzile smo to ❤️🙏

Mrljica

Danchy, moj savjet, nemoj puno razmišljat. Ne znam u kojem si gradu u Njemačkoj, al sigurno ima neki doktor kod kojeg možeš otići po drugo mišljenje. Makar i u drugi grad. Al' svaki dan razmisljat jel tvoja krivica il njihova, stvarno ne donosi na dobro. Milijun je razloga.potencijalnih, al prvo tromjesečje trudnoće je period o kojem je najmanje znanstvenih članaka napisano i znanstvenicima često stoji jedan veliki "ZAŠTO" nad glavom kad se slične situacije dogode.

Ni ne razmišljam previše tko je kriv ili je jednostavno tako trebalo biti. Mogući su brojni razlozi pa se ni ne zamaram previše,mogu se samo bespotrebno nervirati a sad mi to ne treba.

danchy1990

Mrljica

Danchy, moj savjet, nemoj puno razmišljat. Ne znam u kojem si gradu u Njemačkoj, al sigurno ima neki doktor kod kojeg možeš otići po drugo mišljenje. Makar i u drugi grad. Al' svaki dan razmisljat jel tvoja krivica il njihova, stvarno ne donosi na dobro. Milijun je razloga.potencijalnih, al prvo tromjesečje trudnoće je period o kojem je najmanje znanstvenih članaka napisano i znanstvenicima često stoji jedan veliki "ZAŠTO" nad glavom kad se slične situacije dogode.

Ni ne razmišljam previše tko je kriv ili je jednostavno tako trebalo biti. Mogući su brojni razlozi pa se ni ne zamaram previše,mogu se samo bespotrebno nervirati a sad mi to ne treba.

Samo pozitivno.  I meni je još ponekad teško, npr kad mi prijateljica posalje porukubda oce oce li mi sacuvat robicu ako bude muskic, pa moram govorit da nazalost nema potrebe. Al sve je to dio života. I jednog dana ce neko sacuvat robicu za mene, nadam se što prije💜

14nikolina3

Pozdrav cure, nova sam ovdje. I pretužna 😔 Ostala sam bez plodne vode u 17.tjednu. Još ne vjerujem je li sve što je uslijedilo bio ružan san ili sam zaista to prošla i ostala živa. Inducirali su porod injekcijama, 16 sati trudova, povracanja, proljeva, bolova. I onda porod malenog djecacica 💔👼🏻 Pa kiretaža odmah jer je posteljica bila u jako losem stanju pa nisu bili sigurni je li to sve. Kiretaza je bila pod opcom anestezijom i nakon svega prije, to je nista. Samo sam se probudila u sobi. Nakon dolaska kuci mlijeko, upaljene grudi… za nevjerovati. Nitko, ali nitko te ne pripremi na to. Uvijek sam mislila da je spontani kao prokrvaris i gotovo. Ova noćna mora poroda…a djetešca nigdje 😔 Shrvana sam. Puno puno godina smo pokušavali. I sada se pitam, hoćemo li opet uspjeti. I bojim se, u oba slučaja, ako uspije, bojim se, i ako pomislim da ne uspije, bojim se. Jako malo se piše o tim porodima u 4., 5. mjesecu. Ima li tko iskustva i neku priču punu nade?

Nikolina, uistinu uistinu suosjećam sa tobom, iako ne mogu niti zamisliti tu bol. Meni se dogodilo na početku gdje je još sve neizvjesno, stoga sam i ja bila "distancirana", al svejedno je bolilo. Moj stomak nije počeo rasti i sve što dolazi u kasnijim tjednima trudnoće ja naravno nisam ni osjetila. Ti jesi, i nadanja su samim tim postajala realnija. Ovo je kao grom iz vedra neba, i sigurno se pitaš zašto baš ti. Nažalost nitko odgovor na to pitanje nema, i fraze poput "sve se događa s razlogom" i "tako je moralo biti" su prazne i nepotrebne. Ja ti od sveg srca želim da nađeš negdje snage da to prihvatiš, da nađeš nešto za što se ovakvim vremenima možeš čvrsto uhvatit i radovat se tome. Nemoj se sramiti smijat kad ti se smije, nemoj se sramit plakat kad ti se plače. Sve je to ono što nas čini ljudima i nisi manje čovjek ako se smiješ. Vjeruj, znam iz vlastitog iskustva. Uz tebe smo. 💜

14nikolina3

Pozdrav cure, nova sam ovdje. I pretužna 😔 Ostala sam bez plodne vode u 17.tjednu. Još ne vjerujem je li sve što je uslijedilo bio ružan san ili sam zaista to prošla i ostala živa. Inducirali su porod injekcijama, 16 sati trudova, povracanja, proljeva, bolova. I onda porod malenog djecacica 💔👼🏻 Pa kiretaža odmah jer je posteljica bila u jako losem stanju pa nisu bili sigurni je li to sve. Kiretaza je bila pod opcom anestezijom i nakon svega prije, to je nista. Samo sam se probudila u sobi. Nakon dolaska kuci mlijeko, upaljene grudi… za nevjerovati. Nitko, ali nitko te ne pripremi na to. Uvijek sam mislila da je spontani kao prokrvaris i gotovo. Ova noćna mora poroda…a djetešca nigdje 😔 Shrvana sam. Puno puno godina smo pokušavali. I sada se pitam, hoćemo li opet uspjeti. I bojim se, u oba slučaja, ako uspije, bojim se, i ako pomislim da ne uspije, bojim se. Jako malo se piše o tim porodima u 4., 5. mjesecu. Ima li tko iskustva i neku priču punu nade?

Draga Nikolina, prošla isto kao i ti... Kontrakcije i puknuće vodenjaka, inducirani porod, srećom kod mene je to brzo islo, oko sat vremena ukupno od injekcije i posteljica je cijela izasla... Kroz noc je bilo sve... Jos se sjećam svog šoka i plaća u sobi a kraj mene dvije rodilje koje su taman rodile... Vrtis film i ne vjeruješ... Ne vjeruješ da se to desilo... Kako, zašto, kako je to moguće... Cekali smo 3 godine da se ova trudnoća desi... Tolika tuga, patnja, bol, nezamislivo... Psihicki jedva izdržljivo...
Al evo, pozitivna stvar, ostala sam ponovno trudna sredinom 2.mj al je na kraju bila biokemijska... Naravno bila sam tužna ali s druge strane i sretna jer očito mogu opet ostat trudna...
Ali razumijem ove tvoje riječi, nitko ne prica o takvim pobacajima, znam samo za krvarenja... Ovo je meni bio takav sok...
Ali treba biti pozitivan, pokusat odplakat i odtugovat... Dat si vrmena, jer koliko kod klišej zvuči, vrijeme pomaže... 

Drage žene, moram i ja komentirati nakon duuuugo vremena jer mi suze krenu poslije svake vaše priče. Pratim jesenske bebe i zaista vas je puno imalo spontani. Ne razbijajte glavu krivnjom, nije do vas. Niste ništa krivo pojele ni napravile. 90% je šanse da je priroda jednostavno učinila svoje. Tugujte koliko treba i u novi pokušaj čim ste spremne. Sretno! 🍀
I da, moj vam je savjet da ne idete odmah na forum. Super je na forumu ako je sve ok, ali strpite se bar ta prva 3 mjeseca, uživajte u trudnoći samo u krugu vaših bližnjih. Ovako previše uspoređujete svoje simptome sa tuđima, brinete i više nego što treba. 
Ne govore bez razloga da je prvih 12 tjedana rizičnije i vjerujte mi, ako treba, bolje da se dogodi tad.