Proljetne bebe 2021

Girl1234

Joj cure, nisam vas bas uspjela citati ovaj vikend.. Nadam se da nije bilo losih vijesti
Nove cure, dobroslosle nam, a pregledi.. Svima sretnoo!
Ja svoj iscekujem u srijedu :))
Ovaj vikend smo se vjenčali kod matičara pa sam bila sva u strci.. Ali to su slatke muke :))

Čestitam 🥳🥳🥳
Kako kaže žabica , ne uzimati se zdravo za gotovo😁
Ostaju u braku samo oni koji odluče ostati u braku🙂
24.5 godine veze i 12.5 godina braka🤩
Naravno da bude teških trenutaka, ali prodju.....

Pozdrav cure! Ja sam na 100 strana i ne stignem vam pisati, ali vas pročitam bar jednom u dva dana.
Sretno svima s pregledima!

Ja sam sljedeći tjedan naručena kod privatnika u Ri na UZV i morala bi u KBC ići izvaditi krv za kombinirani. Cure iz Rijeke, vadi li se ta krv na sušaku? To mi je rekla sestra od ginekologice na telefon pa sam ostala u čudu. Mislila sam da se to radi dolje u KBCu. Sad nemam pojma gdje moram ići

palonkica

Girl1234

Joj cure, nisam vas bas uspjela citati ovaj vikend.. Nadam se da nije bilo losih vijesti
Nove cure, dobroslosle nam, a pregledi.. Svima sretnoo!
Ja svoj iscekujem u srijedu :))
Ovaj vikend smo se vjenčali kod matičara pa sam bila sva u strci.. Ali to su slatke muke :))

Čestitam 🥳🥳🥳
Kako kaže žabica , ne uzimati se zdravo za gotovo😁
Ostaju u braku samo oni koji odluče ostati u braku🙂
24.5 godine veze i 12.5 godina braka🤩
Naravno da bude teških trenutaka, ali prodju…..

Cestitam ja tebi Palonkice, ipak ima iskusnijih, bas mi je to drago. 
Šišaš me za 1,5 g, mi smo ukupno 23 g skupa

Eeh cure kada smo se već dotakle teme braka, razumijevanja i svega ostalog, voljela bih da čujem oda vas kako Vaši muževi sa Vama funkcionišu sada za vrijeme trudnoće. Ne znam zašto, ali ja ponekad imam osjećaj da sam sama u svemu tome, da li me hormoni previše razdiru i onako sam po prirodi nekako osjetljiva, pa mi sada sve više dolazi do izražaja. Uglavnom, moj muž mnogo radi, po 13 ili 15h dnevno, na terenu obično i mi stvarno rijetko pričamo o trudnoći, o bebi i svemu tome. I ja sam mu čak jednom rekla kako se osjećam kao samohrana majka, jer sve nekako to rješavam sama. I kad kažem za pregled, danas mu javila da je u petak, kao super, dobro je, a meni to sve nekako oskudno s riječima, i onda mu kažem rekoh kao da te smaram, kao da je moja jedina briga trudnoća, a ti trebaš brinuti jedino o poslu. I onda on kaže ma naravno da brinem, ali šta ću kao, valjda to ne zna pokazati drugačije. Kada sam prvi puta osjetila bebicu, ja mu rekla i on je bio kao uzbudjen, kao sada ce to sve vise aktivnije biti, i ja vise ni ne spominjem, i on za vikend pita pomijera li se beba vise, osjetis li, pa rekoh naravno, sada mnogo cesce i on kao wow u cudu, nema pojma da je to sada sasvim normalno, kako vrijeme prolazi. Više puta sam mu rekla kako mu čak nije ni drago zbog djeteta, uhvati me neka ljutnja, a poslije kontam možda ni ja nemam dovoljno razumijevanja za njega, ne znam, ali ovakko po vama kad pročitam, vidim da je većina njih ful u svemu tome, uključena max, a meni nešto fali, ne znam. Napominje me da ne pomijeram teško, da ne nosim teške stvari i sve to, ali ima tu nešto što nedostaje. Naljuti me da cak vise ne progovorim niti jednu rijec o tome, i kada bude pregled da ne javim, odem sama zavrsim sve i to je to, bez ijedne informacije nakon toga, pa neka vidi kako je. Sorry cure na duzem postu, al eto nekako smo u istom stanju, nemam se izjadati kome osim vama, vi to nekako razumijete i na to gledate drugacije. Mozda zapravo ima slicnih slucajeva, mozda se ne osjecam jedina tako.

Miki, a znaš šta ću ti reći? Teško je uspoređivati nekoga kao što je tvoj muž, koji toliko radi, i nečijeg muža koji radi 7, 8 sati i nakon tog je kod kuće... Ne mislim da ga ne zanima il da ne brine, nego su neki muški jednostavno takvi! Zna da ćeš ga obavijestit o svemu šta se događa pa je samim tim i upućen u sve.. Samo je takav! Lijepo bi bilo da se sjeti sam, ali neke jednostavno moras pogurat, nema druge 🤷‍♀️ Sigurno ti je jako dobar, jer ne bi bila s njim u braku da nije, pa se sjeti tih dobrih stvari! 🙂 A kad treba, malo se i naljuti na njega i sjeti ga da je to vaša beba, a ne tvoja! Možda s nekom toljagom po glavi 😂😂

Miki94

Eeh cure kada smo se već dotakle teme braka, razumijevanja i svega ostalog, voljela bih da čujem oda vas kako Vaši muževi sa Vama funkcionišu sada za vrijeme trudnoće. Ne znam zašto, ali ja ponekad imam osjećaj da sam sama u svemu tome, da li me hormoni previše razdiru i onako sam po prirodi nekako osjetljiva, pa mi sada sve više dolazi do izražaja. Uglavnom, moj muž mnogo radi, po 13 ili 15h dnevno, na terenu obično i mi stvarno rijetko pričamo o trudnoći, o bebi i svemu tome. I ja sam mu čak jednom rekla kako se osjećam kao samohrana majka, jer sve nekako to rješavam sama. I kad kažem za pregled, danas mu javila da je u petak, kao super, dobro je, a meni to sve nekako oskudno s riječima, ……..

Ja sam u prvoj trudnoći čitala da se muškarci povežu s bebom kad se rodi i onda im treba neko vrijeme. Ja sam pitala muža i kaže da je to tako. Ja pretpostavljam da oni nemaju isti osjećaj za trudnoću kao i mi. Što je i normalno.
E sad, moj muž puno radi i ja onda ne očekujem da skakuće oko mene i da stalno pričamo o trudnoći. On zna da ću sve bitne stvari ja njemu prenjeti. I sve bitne odluke oko trudnoće ćemo donjeti skupa.
Na moje preglede u prvoj trudnoći, kad nije bilo korone, nije išao samnom jer je radio. Ne zamjeram mu, jer znam koliko nam je taj njegov posao bitan jer nam je glavni izvor prihoda.
Ono što je meni najbitnije je da ja imam podršku i pomoć oko sina sada i buduće bebe koja će doći. I bitno mi je da ima veliku želju graditi odnos s njima.

Miki, možda se tako osjećaš jer puno radi pa imaš dojam da nije dosta uključen. A i muški su takvi, nije on taj koji nosi bebicu ispod srca pa ni ne razumiju i ne osjećaju to kao mi. Možda je i takav da ne pokazuje baš osjećaje, a nama sad hormoni divljaju pa to jedno s drugim rezultira time da misliš da si sama u svemu tome. I vidiš da ipak brine da paziš na sebe i bebicu.  Moj me dragi recimo stalno opominje zbog mog paničarenja, jednostavno ne razumije zašto toliko brinem. Ne razumijem ponekad ni ja samu sebe i znam da je u pravu, ali ponavljam, ja ju nosim i nekako je drugačije ta briga od one muške. 

Miki94 - Pa ovako draga moja Miki u jednu ruku te razumijem, u drugu ne..jer moj radi samo 8h i 5 dana u tj, ostalo je slobodan i kuci je posto ima 5min od kuce do posla. E sad definitivno da moze biti nedostatak zajednickog vremena, ali pod tim ne mislim da je on tu negdje u tvom okruzenju, vec bas zajednicko vrijeme. Tipa gledanje serije ili filma, odlazak na kavu, setnja ili tako nesto. Bas vrijeme za vas dvoje. Ne znam mozda ce druge zene ovdje koje imaju itekako staza u braku reci vise od mene. Ali evo ja ti mogu reci kako ja na to gledam i kako mi funkcioniramo. Kod nas ti je vec godinama unazad, otkako zivimo skupa a to bi bilo oko 4god, da ja obavim kuci dok njega nema sve sto treba klasicni poslovi, on dolazi s posla oko pola 3 i to je vrijeme kad pijemo zajedno kavu, pricamo kako mu je bilo na poslu, sta se meni zanimljivo dogadalo dok njega nije bilo i ostalo, nakon toga jedemo i kad se izvalimo pred tv ili pogledamo zajedno neku seriju ovisi kako kad sta pratimo i onda ima svatko vrijeme za sebe, recimo on voli igrat playstation, ja volim citati i imamo neko vrijeme svatko za sebe sto voli, u istom smo prostoru, al svatko radi svoje. Nakon toga obicno izademo van ili radimo nesto po kuci sta vec imamo od vecih poslova oko dvorista itd, poigramo se sa psom, odemo u setnju i slicno. Tu dolazi vecera, spremam mu jauznu za sutradan, on tu nekad bude sa mnom u kuhinji nekad cacka po mobu opet sta voli, veceramo zajedno i opet pred tv navecer skupa smo ili gledamo nesto skupa ili svatko svoje. I obavezno 15tak min miniminum se posvetimo samo nama, bez mobitela, bez tv-a, uglavnom pricamo, mazimo se, pazimo se, sad je uglavnom to vrijeme u kojem pricamo o nasoj curkici, pa on prica s njom u trbuhu i tako uglavnom nekakvo povezivanje i nas dvoje i njega s bebicom. 

Tako otprilike izgledaju dani preko tjedna. Vikendom je to drugacije jer imamo vise vremena.
Bit je u komunikaciji, mi funkcioniramo na taj nacin da mi moramo pricati sta nam se je u glavi tog dana, to je nama pod obavezno. Zato se rijetko i svadamo, vise su to nekakve prepirke nego svade. Bit je imati vremena i za sebe i za drugu stranu. Naci nekakav balans. A u danu se uvijek moze naci makar 5min za popricati, stati, pitati kako si, jesi se umorio itd. Razgovor je sve.
I ja sam se znala osjecati par puta kao da sam sama u svemu, ali to nije tako. To su i hormoni, a i nama je lakse jer ipak mi sve to svaki dan prozivljavamo, dozivljavamo sve te nove promjene i pojave, a oni to ne mogu bas dozivjeti ma koliko si oni to zeljeli zamisljati. Mi mozemo pricati kakav je to osjecaj, ali oni se ne mogu poistovijetiti s nama jer dobivaju sliku samo onako kako im mi to opisemo iako je sve to doista neopisivo. Nije ni njima lako. Njih takoder nitko nije mogao pripremiti na to, niti su znali kakve cemo mi biti. Po meni njima se vise zaokrenuo zivot naglavacke nego nama, jer mi se pripremamo 9mj na sve to, a oni su kao baceni u vatru pa snadi se druze kako znas. Lako je biti su svojim cipelama, ali trebas probati biti i u tudima. Vidjeti drugu stranu svega toga. Tako da razumijevanje je kljucno. Nitko nije rekao da ce biti lako, nece, ali ako ste dovoljno stabilni i jaki, sve se moze. 

Draga Miki, dobro ti je Ines napisala-oni se ponekad osjecaju kao "baceni u vatru" pa nek se snalaze.
I nije isto da li je prva trudnoca ili neka poslije po redu, npr. u prvoj trudnoci nakon pozitivnog testa meni i njemu je prvo bio ogromni strah od odgovornosti i promjene koju dijete sa sobom nosi jer uloge se mijenjaju, necete vise biti samo par koji se voli i dijeli dobro i zlo, nego i roditelji, mama i tata i biti ce tu cijelo vrijeme sa vama i taj jos netko novi-vas potomak.. ali kako je vrijeme prolazilo, tako smo se na tu cinjenicu i navikavali..
Vidjet ces za koji mjesec kako ce se stvari mijenjati na bolje-sto porod bude blize i sto trbuh bude veci-polako ce to njemu i sjedati na svoje-gle, nije ni cudo pa se ne moze poistovjetiti sa tobom kada ga tako cesto i dugo nema..i meni bi bilo tesko-da sam musko i da sam toliko odsutna.
Ako ti je u svemu drugom pazljiv i odan, privrzen i odgovoran, onda se nikako ne moras brinuti jer ce i u ovome postati takav.
Nekim muskarcima je potrebno bas vidjeti bebu pa se tek nakon rodjenja uspiju poistovjetiti sa svim tim, nisu svi isti.
Moj je recimo sada savrseni otac, ali nije znao 100% da ce biti takav dok sam tek bila trudna s prvim djetetom..nisam ni ja znala da ce biti takav 100%-to ti je kao i sve u zivotu pomalo-jednim dijelom kao kolo srece- to se ne moze unaprijed znati, ali iz odredjenih inputa/ponasanja u ostalim stvarima, mozes to sa nekom vjerojatnoscu predvidjeti..
Zelim ti da se ugodno iznenadis kako ce se to, ako ne prije, a onda sa dolaskom bebe- promijeniti