Potpomognuta oplodnja vol. 9

Forum mi je spojio poruke umjesto citiranja 🤦🏽‍♀️

riamaro

Divnaovo je odlicna vijest, sad drzimo fige za dobru betu 🤞🏽
Ivissad slijedi samo igra zivaca, nadam se da ces se uspjet opustiti i uzivati u procesu 🫶

Kad ste kod ovih komentara, događa li vam se da vas još na kraju optuže da ste preosjetljive, nemoguce, da vas “šoraju” hormoni?
Često slušam svakakve komentare u okolini i najčešće se blago osmijehnem i ignoriram. Međutim, s ljudima s kojima sam bliža znam odreagirati i postaviti granice, ali redovito dobijem jezikovu juhu da sam preosjetljiva, da i drugi ljudi imaju probleme pa se moze s njima saliti na taj racun itd. …ali ja ne mogu. Cisto za primjer: “ako ti je muz vec neplodan, nadi nekog nek ti napravi dijete”.. ali ja zelim njegovo dijete, ne necije tamo, uostalom, zasto se uopce moram opravdavat…

Da, da, da! Vjerojatno svima nama...nama se zbog niza okolnosti oduljio odlazak na MPO i u tom periodu smo se naslušali svega, toliko da sam vagala kome ću točno uopće reći da idemo na MPO jer sam znala da će biti komentara koji su mi neprihvatljivi...ima puno i članova uže obitelji koji uopće ne znaju...

Za pojedine prijateljice sam se isto iznenadila, osobno me je naljutilo šta su proširile nekim osobama s kojima ja nisam bliska...ok, nisam išla za tim i nisam naglasila da ne želim da itko drugi zna, ali nisam ni tražila da se priča na sva vrata... Nije to nesto šta smatram da bi se trebali sramiti ili sl., ali je i dalje samo naša stvar...
I ne, nismo preosjetljive, samo prolazimo kroz nešto šta drugi ne mogu niti zamisliti!

Riamaro moj muz je divan ali prije je imao neki upitam smisao za humor..pravdao se sa tim pa meni je smijesno😏rekoh stavi se na mjesto druge osobe i zamisli da se netko šali na tvoj način pa onda odluci🤷🏽‍♀️
Toliko smiješnih stvari na svijetu koje dizu raspolozenje..šale na neplodnost,bolest,fizicki nedostatak,djecu,starce,rasni doista ne vidim potrebu za tim🙄🤷🏽‍♀️a svi kažu da sam najtolerantnija osoba koju znaju..

Ponekad pomislim da ljudi koji nisu ovo prosli ne mogu razumjeti, ali opet s druge strane - budi covjek pa promisli prije nego kazes nesto uvredljivo. 
Ja sam odlucila da pricu o inseminaciji i ivf-u znamo samo muz i ja. Nismo rekli nikome, cak ni roditeljima, braci i sestrama. Znam da zvuci jako “hladno”. Dugo sam se borila s time sto napraviti, ali samo ne zelim da me netko gleda kao osobu koja ima neku “gresku”. Ne zelim da me nitko sazaljeva i ne zelim niti da znaju bol/tugu s kojom se nosim(o). 
Ono sto me mozda najvise smeta je to da mog muza do sad apsolutno nitko nije pitao pitanja koja se zenama uredno postavljaju i koja nas zabole. 

Hvala vam cure 🙏 pokušati ću ne misliti na loše i maksimalno se opustiti koliko mogu 🫶 ne znam kad sam postala tako iracionalna iskreno...
Kada čitam ova naša iskustva svaki put se iznenadim kako si ljudi svašta dopuštaju.
Ono što me MPO put naučio je da stvarno saznaš tko su ti pravi prijatelji i tko ti je support u životu. 

Podrška je neopisivo važna ali meni je ona ovaj put bila "teret". Obitelj i najuži krug prijatelja su znali. Htjela sam biti korektna prema firmi pa sam rekla i direktoru iz kojeg razloga ću na bolovanje na 2 tjedna..i on je na guzicu progovorio cijeloj firmi. Sutra imam prvi radni dan i danas cijeli dan kontam kako preživjeti sutra. Milion pitanja od svih a kolektiv dvoličan. Ako ćemo odmah ovaj mjesec u FET a to ćemo znati u utorak nakon pregleda, necemo reci nikome i samo cu na dan transfera uzet GO i nakon toga nastavit raditi. I ta podrška prijatelja i obitelji, pitanja ima li novosti pa kad ne uspije gledati kak pokušavaju reci nešto pametno dok se ti pokušavas sastaviti.. Neka fala ali drugi put idemo u tišini..

Hrabrica

Podrška je neopisivo važna ali meni je ona ovaj put bila "teret". Obitelj i najuži krug prijatelja su znali. Htjela sam biti korektna prema firmi pa sam rekla i direktoru iz kojeg razloga ću na bolovanje na 2 tjedna..i on je na guzicu progovorio cijeloj firmi. Sutra imam prvi radni dan i danas cijeli dan kontam kako preživjeti sutra. Milion pitanja od svih a kolektiv dvoličan. Ako ćemo odmah ovaj mjesec u FET a to ćemo znati u utorak nakon pregleda, necemo reci nikome i samo cu na dan transfera uzet GO i nakon toga nastavit raditi. I ta podrška prijatelja i obitelji, pitanja ima li novosti pa kad ne uspije gledati kak pokušavaju reci nešto pametno dok se ti pokušavas sastaviti.. Neka fala ali drugi put idemo u tišini..

E ovdje sam se i ja našla...
Ovaj puta nikome nismo rekli da idemo u postupak, znali su moji roditelji jer živimo u istoj kući i puno nam pomažu sa sinom. Jedna frendica I znao je šef jer sam sa danom transfera išla na bolovanje. Rad sa svakakvim ljudima i pretežno cijelo vrijeme na nogama u žurbi, po stepenicama i terenski rad.
Znam da okolina želi dobro, ali ta ispitivanja i sve su mi jednostavno preveliki pritisak jednostavno.
Sada sam 8+3 i još uvijek se nekako moram nagovoriti da ikome išta kažemo. 

Najviše me brine taj dio kako reći na poslu. Meni će zbog odlaska u Prag trebati barem 3 dana izvan ureda. Trebala bih to najaviti ovaj tjedan a uopće nisam pametna kako. Tim više što i ne znam kada će točno biti dan transfera.
Kako ste vi to komunicirale na poslu?

jane23

Ponekad pomislim da ljudi koji nisu ovo prosli ne mogu razumjeti, ali opet s druge strane - budi covjek pa promisli prije nego kazes nesto uvredljivo.
Ja sam odlucila da pricu o inseminaciji i ivf-u znamo samo muz i ja. Nismo rekli nikome, cak ni roditeljima, braci i sestrama. Znam da zvuci jako “hladno”. Dugo sam se borila s time sto napraviti, ali samo ne zelim da me netko gleda kao osobu koja ima neku “gresku”. Ne zelim da me nitko sazaljeva i ne zelim niti da znaju bol/tugu s kojom se nosim(o).
Ono sto me mozda najvise smeta je to da mog muza do sad apsolutno nitko nije pitao pitanja koja se zenama uredno postavljaju i koja nas zabole.

Po meni nije hladno. Ja sam nq kraju rekla samo svojim roditeljima i jednoj prijateljici, ali ni njoj ne odmah. I sad mi je malo žao što sam i njoj rekla. Pa kad žene zatrudne prirodno nitko se ne ljuti što im se nije reklo kad su se poseksali točno i kojoj pozi. Mislim da svatko treba učiniti kako misli da je najbolje za njih same. Nekome je lakše kad podijeli intimu i stalno priča o problemima, ja definitivno nisam takva. I smatram da nisam nikome dužna polagati račune. Na poslu mi je trenutno toksična atmosfera i ne želim ni tamo reći. Već znam da bi cijela firma znala. 

Ivis

Najviše me brine taj dio kako reći na poslu. Meni će zbog odlaska u Prag trebati barem 3 dana izvan ureda. Trebala bih to najaviti ovaj tjedan a uopće nisam pametna kako. Tim više što i ne znam kada će točno biti dan transfera.
Kako ste vi to komunicirale na poslu?

Možeš li uzeti bolovanje na tri dana? Izvući se na crijevnu virozu npr?