Ivis

Divnasamo neka lijepo tamni i dalje 🍀🤞🤞
Tinčica držim fige da sve bude ok 🤞🫶
Mene 14.04. čeka UZV i predviđen mi je transfer 22.4. Ulovila me panika danas što ako ta jedna blastica nije izgurala zamrzavanje ili što ako se ostetila dok su uzimali uzorke? Znam da je iracionalno i da je tisuće blastica zamrznuto i prošlo kroz te analize, ali baš me neki film ulovio danas… I još mi je kolegica poslala sliku svog uzv kako joj beba maše i ulovio me plač.

Ivis sve je to normalno..ja prije bilo cega,vrtim sto scenarija i strahova u glavi..i onda dan prije sve to otpustim i mislim pozitivno i budem sretna..strahovanje je normalno ali na kraju bez obzira sve je u Božjim rukama 🙏🏽..zelim ti srecu u ovom postupku,neka sve bude savrseno💖
Ja se nadam početkom 5,da idem u fet🤞🏽💜

tinčica1703

Evo i mog izvještaja, jučer završila na Hitnoj jer je ponovno krenulo smeđarenje, pogledali uzv, sve se čini u redu, pokrivena sam lijekovima tako da nisam dobila ništa, samo se nadam da neće početi svježa krv. Apsolutno sam nenormalno uplašena i u paničnom napadu. Nema ni hematoma tako da neznamo odakle ovo ide… Znači samo jedan dan 7 dan iza transfera sam imala ovakvo smeđarenje , stalo je i sad evo 7+5 tt opet. Neznam što se dešava 🤷🏼‍♀️

Evo upadam s ljetnih beba, ali da podijelim svoje iskustvo sa smedarenjem. Pojavljuje mi se prosjecno prosjecno svakih 10tak dana od pocetka trudnoce, evo zadnje je bilo prije kojih tjedan dana. Traje dan dva i prestane. Ja sam zakljucila da mi se to dogodi nakon nekog jaceg napora (pogotovo kad imam problem sa stolicom pa se moram naprezati), mislim da mi popucaju neke zilice i onda krenem smedariti. Jednom sam se i prilikom umetanja vaginalete malo ogrebla i isto sam imala smedarenje dan poslije. Kao da se osusi krv nakon pucanja te zilice. Pa eto, mozda pomogne moje iskustvo. Sretno i mirno dalje! 🍀

Divna ovo je odlicna vijest, sad drzimo fige za dobru betu 🤞🏽 
Ivis sad slijedi samo igra zivaca, nadam se da ces se uspjet opustiti i uzivati u procesu 🫶

Kad ste kod ovih komentara, događa li vam se da vas još na kraju optuže da ste preosjetljive, nemoguce, da vas “šoraju” hormoni? 
Često slušam svakakve komentare u okolini i najčešće se blago osmijehnem i ignoriram. Međutim, s ljudima s kojima sam bliža znam odreagirati i postaviti granice, ali redovito dobijem jezikovu juhu da sam preosjetljiva, da i drugi ljudi imaju probleme pa se moze s njima saliti na taj racun itd. …ali ja ne mogu. Cisto za primjer: “ako ti je muz vec neplodan, nadi nekog nek ti napravi dijete”.. ali ja zelim njegovo dijete, ne necije tamo, uostalom, zasto se uopce moram opravdavat… 

Tincica nadam se da ce biti sve ok, cuvaj se 🫶

riamaro

Divnaovo je odlicna vijest, sad drzimo fige za dobru betu 🤞🏽
Ivissad slijedi samo igra zivaca, nadam se da ces se uspjet opustiti i uzivati u procesu 🫶

Kad ste kod ovih komentara, događa li vam se da vas još na kraju optuže da ste preosjetljive, nemoguce, da vas “šoraju” hormoni?
Često slušam svakakve komentare u okolini i najčešće se blago osmijehnem i ignoriram. Međutim, s ljudima s kojima sam bliža znam odreagirati i postaviti granice, ali redovito dobijem jezikovu juhu da sam preosjetljiva, da i drugi ljudi imaju probleme pa se moze s njima saliti na taj racun itd. …ali ja ne mogu. Cisto za primjer: “ako ti je muz vec neplodan, nadi nekog nek ti napravi dijete”.. ali ja zelim njegovo dijete, ne necije tamo, uostalom, zasto se uopce moram opravdavat…

Svakakvih sam se komentara naslušala u 6g borbe za dijete. Od sestre muž je dao takav komentar da ako mi je muž neplodan i jadnik da nađem drugoga. Svašta sam mu rekla u lice i sa njim i sestrom koja je stala iza njega i rekla da se "On malo šalio" nisam pričala 6 mj. Mojeg muža nitko ne vrijeđa pa ne može ni obitelj. Ostatak obitelji isto nije shvaćao i nepotrebne komentare davali da smo prestali pričati o tome. Ignorirala sam ih sve. Išli smo u postupke i ostali trudni i rekli tek nakon 16tj trudnoće. Očekivano svi su se uvrijedili zašto smo to zadržali za sebe i opet davali svakakve komentare, npr " Sigurno si prirodno trudna ali si živčenjak pa ti je dugo trebalo". Najveća "šamarčina" u svemu ovome mi je bila manjak podrške i razumijevanja obitelji. Malo je reći da sam razočarana u cijelu obitelj i ni sada ne znaju za postupke niti će znati.

Težak je MPO put i shvatila sam da sam tek sada ljude-obitelj i prijatelje upoznala kakvi su. Jake smo i to što mi MPO parovi prođemo je za medalju. 

Barrrbi

riamaro

Divnaovo je odlicna vijest, sad drzimo fige za dobru betu 🤞🏽
Ivissad slijedi samo igra zivaca, nadam se da ces se uspjet opustiti i uzivati u procesu 🫶

Kad ste kod ovih komentara, događa li vam se da vas još na kraju optuže da ste preosjetljive, nemoguce, da vas “šoraju” hormoni?
Često slušam svakakve komentare u okolini i najčešće se blago osmijehnem i ignoriram. Međutim, s ljudima s kojima sam bliža znam odreagirati i postaviti granice, ali redovito dobijem jezikovu juhu da sam preosjetljiva, da i drugi ljudi imaju probleme pa se moze s njima saliti na taj racun itd. …ali ja ne mogu. Cisto za primjer: “ako ti je muz vec neplodan, nadi nekog nek ti napravi dijete”.. ali ja zelim njegovo dijete, ne necije tamo, uostalom, zasto se uopce moram opravdavat…

Svakakvih sam se komentara naslušala u 6g borbe za dijete. Od sestre muž je dao takav komentar da ako mi je muž neplodan i jadnik da nađem drugoga. Svašta sam mu rekla u lice i sa njim i sestrom koja je stala iza njega i rekla da se "On malo šalio" nisam pričala 6 mj. Mojeg muža nitko ne vrijeđa pa ne može ni obitelj. Ostatak obitelji isto nije shvaćao i nepotrebne komentare davali da smo prestali pričati o tome. Ignorirala sam ih sve. Išli smo u postupke i ostali trudni i rekli tek nakon 16tj trudnoće. Očekivano svi su se uvrijedili zašto smo to zadržali za sebe i opet davali svakakve komentare, npr " Sigurno si prirodno trudna ali si živčenjak pa ti je dugo trebalo". Najveća "šamarčina" u svemu ovome mi je bila manjak podrške i razumijevanja obitelji. Malo je reći da sam razočarana u cijelu obitelj i ni sada ne znaju za postupke niti će znati.

Težak je MPO put i shvatila sam da sam tek sada ljude-obitelj i prijatelje upoznala kakvi su. Jake smo i to što mi MPO parovi prođemo je za medalju.

Vrlo vrlo slična situacija. Hvala ti na podijeljenom iskustvu 🫶 Kako nakon takvih trauma nastaviti odnose? Osobito kada je u pitanju sestra, brat i sl. Vidim da sve “funkcionira”, ali samo prividno. Imam osjećaj da su odnosi prije MPO puta i odnosi sada nešto potpuno drugo. Volim ih sve jednako, ali teško je progutati toliku količinu nerazumijevanja i izostanka podrške od ljudi od kojih najviše trebamo i tražimo…

Forum mi je spojio poruke umjesto citiranja 🤦🏽‍♀️

riamaro

Divnaovo je odlicna vijest, sad drzimo fige za dobru betu 🤞🏽
Ivissad slijedi samo igra zivaca, nadam se da ces se uspjet opustiti i uzivati u procesu 🫶

Kad ste kod ovih komentara, događa li vam se da vas još na kraju optuže da ste preosjetljive, nemoguce, da vas “šoraju” hormoni?
Često slušam svakakve komentare u okolini i najčešće se blago osmijehnem i ignoriram. Međutim, s ljudima s kojima sam bliža znam odreagirati i postaviti granice, ali redovito dobijem jezikovu juhu da sam preosjetljiva, da i drugi ljudi imaju probleme pa se moze s njima saliti na taj racun itd. …ali ja ne mogu. Cisto za primjer: “ako ti je muz vec neplodan, nadi nekog nek ti napravi dijete”.. ali ja zelim njegovo dijete, ne necije tamo, uostalom, zasto se uopce moram opravdavat…

Da, da, da! Vjerojatno svima nama...nama se zbog niza okolnosti oduljio odlazak na MPO i u tom periodu smo se naslušali svega, toliko da sam vagala kome ću točno uopće reći da idemo na MPO jer sam znala da će biti komentara koji su mi neprihvatljivi...ima puno i članova uže obitelji koji uopće ne znaju...

Za pojedine prijateljice sam se isto iznenadila, osobno me je naljutilo šta su proširile nekim osobama s kojima ja nisam bliska...ok, nisam išla za tim i nisam naglasila da ne želim da itko drugi zna, ali nisam ni tražila da se priča na sva vrata... Nije to nesto šta smatram da bi se trebali sramiti ili sl., ali je i dalje samo naša stvar...
I ne, nismo preosjetljive, samo prolazimo kroz nešto šta drugi ne mogu niti zamisliti!

Riamaro moj muz je divan ali prije je imao neki upitam smisao za humor..pravdao se sa tim pa meni je smijesno😏rekoh stavi se na mjesto druge osobe i zamisli da se netko šali na tvoj način pa onda odluci🤷🏽‍♀️
Toliko smiješnih stvari na svijetu koje dizu raspolozenje..šale na neplodnost,bolest,fizicki nedostatak,djecu,starce,rasni doista ne vidim potrebu za tim🙄🤷🏽‍♀️a svi kažu da sam najtolerantnija osoba koju znaju..

Ponekad pomislim da ljudi koji nisu ovo prosli ne mogu razumjeti, ali opet s druge strane - budi covjek pa promisli prije nego kazes nesto uvredljivo. 
Ja sam odlucila da pricu o inseminaciji i ivf-u znamo samo muz i ja. Nismo rekli nikome, cak ni roditeljima, braci i sestrama. Znam da zvuci jako “hladno”. Dugo sam se borila s time sto napraviti, ali samo ne zelim da me netko gleda kao osobu koja ima neku “gresku”. Ne zelim da me nitko sazaljeva i ne zelim niti da znaju bol/tugu s kojom se nosim(o). 
Ono sto me mozda najvise smeta je to da mog muza do sad apsolutno nitko nije pitao pitanja koja se zenama uredno postavljaju i koja nas zabole.