Potpomognuta oplodnja vol. 4

MTB

Kača84, znam da misliš dobro i da ti izjava nije zlonamjerna, ali izjave tipa "uvijek se sve nekako riješi" me uvijek iživciraju. Jer ne riješi se uvijek sve nekako, najčešće sam JA ta koja sve nekako riješi, i za sebe i za druge, uz puno muke, nespavanja, živciranja, truda, često i novaca.
Sretna sam da sam ovo uspjela riješiti, ali bih radije da nisam imala to iskustvo, pogotovo u ovom periodu. Meni više ne trebaju potvrde da mogu nešto savladati, da sam jaka, da uspijem riješiti probleme - to sam si već puno puta dokazala. Treba mi da se netko drugi nekad pobrine za mene, da ja budem ona slaba i nesposobna i izgubljena i svakakva, a da se svemir i moja okolina urote da meni olakšaju i da ja onda mogu reći "eto, uvijek se nekako riješi".
Ne ide ovo tebe, ne napadam te, kao što rekoh, znam da nisi mislila loše, ali nekad sam baš umorna. I nekad bih baš tako rado da ne moram ja ništa.

Ima nas puno takvih, ali sve je to život. Rijetko se šta riješi samo od sebe... Ja uvijek razmišljam da može biti i gore, pa se uvijek držim sredine. Ne želim ovdje crnjačiti nekim temama. Svima nama prođe kroz glavu zašto baš nama ova situacija ili neka druga... I opet postoje gore stvari od ovih. Ne mislim ništa loše i ni ne mogu zamisliti šta se nekima događa jer to ne prolazim ja. Probaj nekad onda rješenja prebaciti na druge 😁

Dobro večer svima, puno novih vijesti, ja konačno od danas na godišnjem pa sam uspijela malo sve nadoknaditi. 
Tiki sretno na UZV 🍀
Bozma držim fige da se tvoja mrvica primi i čvrsto ostane u stomaku narednih 9 mjeseci 🙏
Dada nadam se da će crtica tamniti
Mattan hvala Bogu da si bolje, sad opušteno po smrzliće 
La Reina žao mi je, odmori pa sa novom snagom u novoj godini u nove pobjede 🍀
Nikitta ovaj svijet je pun ljudi koji misle da su stvari samo onakve kakve ih oni vide. Imam slične probleme, preosjetljiva sam, manje na fizičku bol ali više na psihičku, na ljudske gluposti, ne razumijevanja, sebičnost, nedostatak empatije, rasplače me svaki debil koji misli da me usput tako na ulici ima pravo pitati pa šta ne radjam djecu. U medjuvremenu je dovoljno da mi netko kaže “šta ima novo?” da završim u suzama. Odavno se ne osjećam kao da pripadam ovom svijetu, ovim sebičnim ljudima kakvi su mnogi postali. Ljudima koji ne razmišljaju o tome šta govore i da li svojim laprdanjem možda nekom sole ranu, povrijeđuju... Uvijek se u takvim situacijama samo rasplačem jer sam naivno vjerovala u dobro u ljudima. Počela sam biti otresita i nikome više ne ćutim, ko mene negativom ja njega negativom, ebeš više ne uzvraćenu dobrotu.
Cure kao šta je svaka od nas posebna tako je i svaka trudnoća drugačija i posebna. Ja recimo u trudnoći nisam imala mučnine, dva puta krvarenje do 12. tt, kukovi su me ponekad malo bolili ali tek nakon 22. tt, trudnoća kakvu bi svakom poželila. Kako je Tiki rekla svakom bi u kasnijoj krupnoći savjetovala da ako se menstrualni bolovi ne smire mirovanjem i ponavljaju se, javiti se doktoru. Želim svima sve najbolje ❤️

Jeremija

Mattan

Drage trudnice, pa ove "slučajno ostala trudna" lažu. Ne znam jeste li skužile da je sad In biti trudnica u preblaženom, savršenom stanju, helouuuu žene skrivaju poteškoće da ispadnu superjunakinje i da naizgled imaju super trudnoće. Uvjerila se kod moje kume, dok je bila trudna savršeno joj bilo… A poslije kroz razgovor nakon koju godinu :Joj užasno boli želudac, ne spavam, ne dišem , samo prdim i povraćam, i te fore. Držite se, mislimo na vas i vaše stanje i bolove 💜💜💜 Sva sreća ima nas puno pa se uvijek nađe dobar savjet

ma i dosta žena krije iz nekog razloga i ne pričaju, pa im kasnije bude neugodno kad se sazna, pa kažu da nisu ni primjetile, šta će drugo reć, cijeli dan smo skupa i pola godine me lažeš, a čak i svi oko nje primjetili, a ona nije primjetila. Ili čekaju da bude sigurno da je beba ok, ili zbog posla, nečeg drugog…nzn. Moja prijateljica mi nije rekla, došla kod mene pas je se uhvatio njuškat po stomaku i neće da se makne od nje, vidim da se iznervirala, a inače ga se ne boji, a ni on nikoga tko dođe nikad ne doživljava, pogleda i ide leć, a tada uz nju i neće da se makne od stomaka. Tek kad je kasnije rekla imalo mi je smisla i kužim kako joj je bilo, da ti se pas od 50kg mota oko stomaka. Da sam znala izbacila bi ga odmah, ne bi se ni dovela u situaciju da joj njuška stomak, pa da ga tek onda izbacim. I ona je kasnije rekla da nije znala da je trudna jer ima neuredne cikluse, mo'š mislit

Eto to ti pričam, našla u takvoj situaciji i ipak nije rekla, bezveze. Meni je ista ta rekla da trebam više moliti, jer je njezina beba Božje čudo i izmoljena je godinu dana unaprijed. Pa sestro slatka evo Bog samo čeka da netko naruči bebu i puf evo je 😵
Ok, Božje čudo je stvarno kad zatrudniš prvi mjesec ali ne možeš mi to bacati u lice da se ne molim dovoljno pa zato nemam uspjeha. 

*kasnijoj trudnoći 🙄
Ja imam zakazano 13.01. razgovor za histeroskopiju. A pošto nemam više smrzlića odlučili smo promjeniti kliniku jer se u ovoj ne osjećam vise dobro. Nazovem kliniku koju sam izabrala po dobrom recenzijama i dobijem termin 30.06.!!!!???? Wtf!! 
Kažu imaju toliko upita da to nije normalno, liste čekanja preduge... sad sam u banani i neda mi se čekati pola godine, a ne znam kud bi drugo, sve sam opcije ispucala, molim da se otvore neka nova vrata... 

MTB razumijem te skroz i mene neke izjave izbace iz takta. Kada netko recimo kaže “Bog nam da onoliko tereta koliko možemo podnijeti” digne mi se kosa na glavi. Osobno sam poznavala dvije osobe koji su se ubile zbog životnih tragedija sa kojima se nisu znali nositi (nikakvi ludjaci ili tako nešto). Pa šta se tu Bog ups malo zajeba u davanju tereta??
Znam da nitko ne misli ništa loše i svi smo ljudi i ponekad koristimo poznate fraze ali ono nekad baš vidiš da su to stvari koje su ljudi izmislili i uporno ponavljaju jer najčešće ne znaju šta reći nekome tko prolazi kroz teške trenutke u životu.... 

Daaa, ovi su nas napadali i mi budale rekli da pokušavamo i da je neki zastoj ali ne znamo što, u tom smislu. I naravno da je pričala okolo svojoj obitelji, prijateljima.. Sad kad me pita kako sam, ajme savršeno sam. Ona ima to dijete i ne zna se nositi s tim, ne zna biti niti žena a kamoli majka, dosta je nesposobna ali ima muža koji za nju potegne, i sama je rekla da nema vjere već bi se rastala, helouuu imaš muža divnog, poslove, kuću, zdravo dijete i ne znaš se nositi s tim, e ebeš mi sve, šta da ju je stisao život, šta bi onda 🥵

Jooooj cure moje. Mene želudac znao peći od izjava ma samo se moraš opustiti.. kad se opustite će doci, previše si opterecena tim.. a ti se na to onako kiselo moraš smijeskati jer šta da kažeš 🤷. Jedan put me na jednoj fešti neka ženska toliko dokrajčila sa šta čekate, a kad ćete vi bla bla da sam drugi dan cijeli proplakala, ne radi nje nego radi toga što sam dozvolila da mi to napravi. Na sljedećoj fešti kad je opet bilo pa šta čekate i onako svi navalili ja rekla da je nezgodno jer mi muž ima prevelikog i da me boli a i da on predugo može pa da rijetko dodjemo do toga da završimo jer ja to izdržati ne mogu. MUK! Svima neugodno bilo.. pa vi pitajte.. kakvo pitanje takav odgovor.
Kad sam došla na prvi pregled sam rekla doktoru ako mi kaže da se moram opustiti da ću poluditi. On mi rekao ma tko god vam to govori priča gluposti, kao prvo to je osnovna ljudska želja i prirodno je da to želite i ako se ne dogadja da vas muči a kao drugo kaže on meni vjerovali ili ne i ljudi pod velikim stresom prave djecu, evo naprimjer ja. Tad sam nekako osjetila da sam odabrala pravog doktora za mene.
Uglavnom, mene vam cure više nitko ne pita šta čekamo 😂

Maslacakxx, da, da...ekipa zna da ti je to u glavi, jebes specijalizacije i iskustvo nasih doktora 😂😂. Cak me vise ni ne nerviraju te izjave, nego su mi smijesne. Najjace mi je kad mi salju slike djece iz sirotista, kao da su u katalogu pa cu si sad izabrat jedno. Nije mi jasno zasto ne progooglaju sekund prije nego posalju.
Nada86, a zasto te salju na histeroskopiju? Jesu nesto vidjeli na uzv ili dijagnosticki prije sljedeceg pokusaja?
Nikitta kakvo je stanje sa palcem? Sta je sa bolovima od endometrioze, je li bar to sad ista manje kad si na Visane? Sjetim te se svaki dan kad se sjetim da sam zaboravila popit estrofem 😂 bas ga neredovito pijem jer zaboravljam. Sve drugo ok, ali eto bas njega ne znam zasto zaboravim. I onda jos ne znam jesam li ili nisam pa brojim tablete u kutijici svako malo da se sjetim jesam li.sad ces rec po cemu se ona mene sjeti...a sjetim te se i kad pijem kolagen koji si preporucila...e tu sam redovita i ne zaboravljam

nada86, kako to da ste se odlučili za histereskopiju? I ja razmišljam o njoj, ali idem korak po korak sa pregledima da ne pretjeram. Ionako mi svi kažu da mi ne treba ništa, tako da računam da je sve što napravim bonus.
A ovo za fraze, to je kao kad ti kažu "samo se opusti, i beba će doći", ili "mah, spontani, sad samo napravi drugo i sve će biti u redu" itd itd. Ja osobno najviše volim "ne bojim se ja za tebe". Naravno da se ti ne bojiš za mene, JA se bojim za sebe. 

Nikitta, pa da, samo će se posložiti. Ne mogu reći da nemam sreće u životu, dovoljno je da pogledam MM i znam da imam jebene sreće što sam ga upoznala i što smo uopće došli do ovdje (mladi, ludi, mogli smo tisuću puta puknuti do sad). Generalno, ja sam svojim životom zadovoljna. ALI, u mojoj okolini, ja sam ona koja rješava stvari, ja sam ona koja slaže stvari, ostali se prepuste i kažu "uvijek će biti nekako". Mislim, prošla sam sad kroz spontani bez da sam rekla ikome od obitelji jer znam, ZNAM, da bi ja njih tješila i da bi se oni još mjesecima vraćali na to i govorili kako je NJIMA teško i da ja ne znam kako je to i da ću ja vidjeti kad budem imala svoju djecu kako roditelji puno više osjećaju za svoje dijete nego djeca sama.... I ne da mi se, ne da mi se nositi se sa sobom i svojom tugom i strahom da nikad neću uspjeti, i onda još i njih tješiti i nositi. Pa onda nabacim smijeh na lice, bacam fore, svi misle da mene djeca uopće ni ne zanimaju (neki dan sam dok mi se srce slamalo provalila foru da sam ja tako neodgovorna da je sva sreća da nemam djecu i ekipa je popadala po podu od smijeha i jednoglasno se složila sa mnom), da je meni život bezbrižan, da sam ja tako hrabra i snažna i sretna i opuštena. Oh, yeah, right.

Inače, ovo sad izlazi nakupljena frustracija iz mene, ali zapravo sam danas fantastično. Porješavala sam hrpu stvari koje me je mučilo, uskoro će i napokon pravi godišnji (meni je ovo udarni dio godine, do Božića, poslije toga me nitko ne želi vidjeti do poslije praznika), veseli me što ne možemo nigdje ići pa mogu biti doma, polako chillati, baviti se nekim projektićima koje sam zanemarila i slično. Čini mi se da mi i tijelo ide na bolje, uskoro ću polako i po tim pregledima koji su me žuljali još od prije prvog postupka i veselim se što ću ih napraviti. Dosta mi je 2020. godine, veselim se 2021.

Bozma, MTB, doktorica mi je na pregledima vidjela neku “sjenku” u maternici, ona misli da je možda polip. Ja sam sada odlučna da idem to pogledati jer mi je rečeno da ako je može ometati implementaciju. Nakon trudnoće imala sam 4 transfera i nikad ništa. Pa si mislim da dam da to pogledaju i ako ima šta da maknu jer mi se ne da samo srljati iz postupka u postupak ionako ih se previše skupilo.
Lucija, i ja sam svoje transfere izbrojila - 14 - muko moja 😔
Jesam li rekorderka? 🤮