Panika prije poroda

masha nasmijala si me sorry, kao da joj rade egzorcizam aha ha ha..
gledaj potpuno razumijem tvoj strah, meni je jedino mama rekla nemoj se bojat kad čujes iz rađaone kako druge zene vrište, zapamti da je to njihov porod, a strah je najgora stvar koja se može dogodit, neke rode bez ispuštenog zvuka, neke se deru.. ne boj se,,
imaj na umu da je porod tijelu prirodan kao i probava i koliko god je teško pokušaj te zvukove iz okoline ignorirat.
jedna je žena tu na forumu napisala kako je imala super porod ali joj je soba bila nasuprot rađaone i tri dana i noći je slušala dernjavu i to joj je bilo najgore, a već je rodila.. tako da vjeruj u sebe i eve će biti ok

Kad smo kod ovog "prirodan kao probava", jel koja od vas imala problema s vjetrovima prije poroda? Otkad su me uhvatili ti lažnjaci prdi mi se za po...dit! Znam za tzv samočišćenje kad tjera kakati, ali ovo mi je baš neugodnjak 

Super ste mi vi mamice, kad čitam vaše priče s poroda nekad se baš zgrozim kroz što ste prošle (ili zvuči gore nego što jest). A sad kad prođe neki vremenski odmak, sve nas tako lijepo tješite kao da ste sve imale idealan porod... Ah, te mame 

Masha, nemoj se sekirati, navini si muziku, pleši i pjevaj po kući....možda se bebi svidi pa krene 

A kaj se probave tiče, isto se nemoj ništa opterećivati: otkad me žgaravica peče tako se užasno znam podrignuti ... 
Kaj ćeš, kad se mora. I bebice bljuckaju, i kakaju, i podrignu se, a bogme i puste vjetar pa se ništ ne sekiraju... 

(moju su frendicu natrpali na stol u boksu i nije ju babica više puštala dolje, a ovoj se piški. moli ona da ju puste na wc, a babica ju uvjerava da joj se NE piški da je to samo osjećaj jer se beba spustila. i tak su se one natezale pol sata, ovoj se već plače. dođe doktorica i nju moli da ju puste na wc, i doktorica ne pušta. a moja frendica: pšššššššt! - i popiški se po doktorici i po podu. kaže da ju uopće nije bilo sram kakvo joj je olakšanje bilo.) 

Meni se osobno ni u prvoj, ni sada u drugoj trudnoci, nije pojavljivao strah od poroda. Nekako sam si to poslozila u glavi da je to dan kada cu napokon vidjeti svoju bebu i radi toga me nema nista biti strah. Osjetila sam samo neopisiv osjecaj uzbudjenja. A taj osjecaj ima slicne simptome straha, kao brzo lupanje srca i neka uznemirenost, ali pomjesan s hormonom srece :) No mislim da taj manjak straha mogu pripisati dobroj pripremi. I psihickoj i fizickoj. Psihicki sam bila dosta informirana oko svega sto porod zapravo je kao proces, s time da nisam previse citala i mucila um losim i negativnim informacijama. A fizicki sam se pripremala na prenatal jogi. A to je bila najbolja odluka koju sam donijela za vrijeme trudnoce. Obje! U prvoj sam krenula dosta kasno, u 7.mjesecu trudnoce, pa sam mislila da necu nista stici. Nakon drugog sata sam vec osjecala olaksanje ! U ovoj trudnoci sam krenula vec u 3.mj tj cim sam dobila zeleno svjetlo od doktora. Moja me doula Petra naucila disati, a to je vec bilo pola pripreme za porod! Druga polovica je da se rijesite straha :) Od srca svim trudnicama preporucam prenatal jogu ! Ne samo da uz nju naucite pravilno disati, olaksate si tegobe koje dolaze s tezinom tijela kako napredujete u trudnoci, tijelo vam prodise,  naucite i sve mogucnosti za koje vam je tijelo sposobno i spremno podnijeti. Ipak smo mi zene cudo po tom pitanju :)  Pa ako koga zanima, a iz Zagreba je,  preporucam Zivia Studio u centru grada. Thumbs up! :)