Pozdrav svima! Evo preda mnom su još 2 mj. do poroda. Hvata me lagana panika već neko vrijeme, ali uz to, naravno i uzbuđenje, iščekivanje, nestrpljivost, veselje… Suprug i ja smo krenuli na trudnički tečaj, u bolnicu u kojoj namjeravam roditi i puno mi je lakše. Mislim da je takva priprema dobra! Pročitala sam i hrpu literature, ali tečaj je još nekako konkretniji, sve se može pitati na licu mjesta, vidiš tko bi od osoblja mogao biti prisutan na porodu i iz prve ruke i stručno čuješ sve potrebno. Tako da preporučujem polaženje trudničkog tečaja, svakako sa suprugom/partnerom. Isto tako mislim da je sobro da suprug prisustvuje porodu, ja to isto svakako želim, no moj se još nije izjasnio . Ipak, mislim da će ga tečaj ohrabriti i pomoći mu da se lakše odluči !
Rodila sam pred mjesec i pol dana. Do zadnjeg trenutka sam uživala u trudnoći; ali doslovno zadnjeg. Pročitala sam par stručnih članaka o porodu, a tuđa iskustva nisam željela slušati. Svakoj je ženi drugačije a nitko mi nije mogao reći kako će biti meni. Bila sam smirena i kad su me hvatali trudovi, jer panika samo odmaže. Na porodu je bio i moj suprug- velika podrška; preporučam svakome.
Po dolasku u rađaonu naglasila sam doktoru i babici da želim biti uključena u porod tako da me obavještavaju o svemu, što mi daju od lijekova, kako će to djelovati, kako je beba, u kojem stadiju je porod. I nakon 3 sata primila sam svog anđela u ruke, a vrijeme imala sam osjećaj da sam rodila za pola sata.
Rodila sam pred mjesec i pol dana. Do zadnjeg trenutka sam uživala u trudnoći; ali doslovno zadnjeg. Pročitala sam par stručnih članaka o porodu, a tuđa iskustva nisam željela slušati. Svakoj je ženi drugačije a nitko mi nije mogao reći kako će biti meni. Bila sam smirena i kad su me hvatali trudovi, jer panika samo odmaže. Na porodu je bio i moj suprug- velika podrška; preporučam svakome.
Po dolasku u rađaonu naglasila sam doktoru i babici da želim biti uključena u porod tako da me obavještavaju o svemu, što mi daju od lijekova, kako će to djelovati, kako je beba, u kojem stadiju je porod. I nakon 3 sata primila sam svog anđela u ruke, a vrijeme imala sam osjećaj da sam rodila za pola sata.
Znači prvo dijete? Bez ili s epiduralnom?
Sad me sve više i više zanima kako će mi izgledati porod, kakva je to bol o kojoj svi pričaju i obečajem da ću tu ostaviti neki komentarčić kako je prošlo.
Samo se molim da u smjeni budu neke razumne sestre i doktori koji će mi pomoći maksimalno, a ne da me ostave samu u neznanju jer ću počet paničariti od straha.
Život se mijenja od tame do sunca, kad kraj tvog srca još jedno zakuca!
Sad me sve više i više zanima kako će mi izgledati porod, kakva je to bol o kojoj svi pričaju i obečajem da ću tu ostaviti neki komentarčić kako je prošlo.
Samo se molim da u smjeni budu neke razumne sestre i doktori koji će mi pomoći maksimalno, a ne da me ostave samu u neznanju jer ću počet paničariti od straha.
Joj, mene je najviše strah moje vlastite panike!! Nadam se da ću biti skulirana. Sigurno jako zavisi i kakvi su doktori i babice!
hej mame! sitno brojim do drugog poroda i moram priznati da me je UŽASNO strah! valjda jer znam što me čeka… nikome to ne želim priznati kod kuće, nekako imam osjećaj da ništa ne budu skužili… definitivno vodim muža sa sobom pa kako mi Bog da… prvi je duuugo trajao, ali sam imala divnu babicu i liječnika pa se nadam da ću i sada u njihovu smjenu :) a što se carskog tiče, mislim da se može dogovoriti sa specijalistom i bez plaćanja u KC, ako on naravno zaključi da ćete se onesvijestiti od boli ili nešto slično. vrijedi popričati sa njima!
mama trogodišnjaka i uskoro malene štruce… ima puuuno pitanja, a možda i koji odgovor za nekoga :)
Prije sam uvijek govorila da ću rodit na carski ali sad kad sam trudna više ne razmišljam tako… Razmišljam o tome da je svaka žena individualna, pa se ne opterećujem s tuđim iskustvima. Strah me poroda, ali mislim da je to nešto najprirodnije i da smo mi žene stvorene da to možemo - pa onda mogu i ja. Čitam neke knjige kako bih se pripremila na ove praktične strane poroda i možda si olakšala malo bol, no na kraju će bit kako bude - mogu rađati 20 sati ili 3 sata, u svakom slučaju ću izdržati i jedva to čekam, da upoznam malenu nakon dugih 9 mjeseci čekanja. I vodim supruga sa sobom na porod, ako ne bude problematičan (čitaj: ako se ne bude rušio) :D
Sortiraj odgovore
Najstariji