Panika prije poroda

mene nije bilo strah dok me nisu priključili na infuziju prije samog carskog, takva panika i strah me ulovio da sam onako skroz gola htjela pobjeći glavom bez obzira, nikad u životu to nisam osjetila... koma! al kad sam trebala dobiti spinalnu strah je nestao ;)

Meni se u 20tt već vidjelo na uzv da beba ima kosu. Nisam mogla vjerovati! A sad da li nas mući žgaravica zbog toga ili zbog nećeg drugog, ne znam. Tijelo nam podivlja u trudnoći, tako da može biti od bilo čega. Samo se nadam da će prestati kad rodim. 

Trenutno sam u 26 tj i ne pripremam se nesto previse :) veci strah mi prestavlja sama pomisao kada dijete uzmem u narucje od samog cina poroda...inace imam visok prag tolerancije na bol pa mislim da i porod nece biti toliko strasan :)

Je , istina je da te uhvati panika kad vidiš već svoj trbuščić i da taj trbuščić je sve veći i veći.No koliko me znala hvatati panika toliko sam i iščekivala to djete:da ga primim u naručje.da ga poljubim,pomirišem,...Nema ljepšeg ,a bol se zaboravi.Imam četvero djece i voljela bih imati još no zbog drugih razloga to mi se neće ostvariti.Uostalom kad više ne budeš spavala kroz noć i kad će ti biti svega dosta jedva ćeš čekati porod pa da se riješiš trudničkih muka i pošteno naspavaš.

Mene panika svaki dan hvata kad pomislim na porod.. prva mi je trudnoca , a do poroda je ostalo jos 4mj.. mislim da cu pasti u depru, misleći samo na to.. Kad cujem od vec iskusnih koje su radjale umijesto da me tjese , one me plase ,, uff :(((

Mislim da svi imamo strah posebno ako nam je prva trudnoća a meni je...bojim se iako mi svi govore da tu bol odmah zaboraviš kad vidiš bebu....ja se bojim i zubara a kamoli poroda .....već sam poćela sanjat da rađam a tek sam u 18 tjednu.......

Mene panika svaki dan hvata kad pomislim na porod.. prva mi je trudnoca , a do poroda je ostalo jos 4mj.. mislim da cu pasti u depru, misleći samo na to.. Kad cujem od vec iskusnih koje su radjale umijesto da me tjese , one me plase ,, uff :(((

Marinaaa9,ja sam rodila četiri puta i kažem ti nemaš se čega bojati.Istina boli ali nije da nećeš izdržati.Moj savjet je da bude netko s tobom u rađaoni bit će lakše...:)