novo istraživanje
da,i sam arazmišljam o carskom rezu,i mnoge su mi rekle da pitam za tu opciju(one koje me poznaju). i briga me tko će me pljuvati a tko ne,poznam svoje tijelo,svoju (ne)izdržljivost,tako da sad kad ću ići kod ginekologa pitat ću za to. Čula sam da se sad može tražiti carskinaravno sa potpisom,ali treba to provjeriti....
VENERA HVALA!!!
Kod mene je izgledalo ovako:
do negdje 35. tjedna samo sam razmišljala da trudnoća bude u redu, a onda je počelo razmišljanje i o porodu, pogotovo po noći kada te uhvati tjeskoba i grčevi!
Ali, brzo bi me prošlo jer to i jest bit trudnoće, puni smo hormona koji nam daju snage, borbe i optimizma, euforije!
Pa bi danju bila manična!
Trudove sam dobila dva dana iza termina oko 23h i bila totalno cool, lagano spremala stvari, još nešto pojela, budila muža.
I onda...
Kao što je jedna mama već gore rekla, totalna frka!
5 ujutro, mrak, zima, mi u autu, došli pred bolnicu, ajme meni, ja bi nazad doma!
Ali, nema nazad!
To jest i bit svega.
Uđeš, stisneš zube i gotovo.
Svi te salete pregledavat, ovo, ono, između trudovi, ni ne stigneš se bojat.
Meni su bušili vodenjak i dali drip pa sam kreštala dva sata, čekala anesteziologicu za epiduralnu koja nikako nije dolazila, na kraju kad sam već i čistačicu pitala kad će doći, možete mislit u kojem sam stanju bila!
Anestezija mi je došla kao anđeo s neba i onda sam se samo glupavo smiješila, a moj muž je tek tada došao u rađaonu jer 'nije znao da ranije može uć' i rekao: "Pa i nije taj porod tako strašan!"
Onda kriza kad je trebalo obavit zadnji izgon, ono, kad vele, e sad u iducem trudu beba ide van!
A nakon svega...malo biće, suze, smijeh, blicaju mobiteli (dok me šivaju jer sam malo popucala, ali briga me), obavještava se obitelj i samo to postaje važno.
Jer mi smo žene, medvjedice, lavice i nitko nam ništa ne može.
Zato hrabro i sretno!
Sortiraj odgovore
Najstariji