meni se blizi porod…sto vise mogu i veceras zavrsiti u bolnici… 36 tjedana s blizancima…i previse me strah da mislim da će me muž morati gurnuti u rodilište… on će ići sa mnom u box alli stvar je, što kod nas u zd rodilištu, si sam kad ti najvise treba netko tvoj…samo na izgonu može biti sa mnom…i to me ne tješi baš previše….:( a moram ići odmah s prvim trudom tamo…noćna mora…
3.3.2014 moje srećice…:)
Ja sam također strašno paničarila prije poroda što je izvuklo najgoreg štrebera u meni i natjeralo me da se do najzad jeg detalja pripremim na to. Željela sam znati sve što me čeka…
Istraživala sam sve živo o porodu, da bih na kraju odlučila kakav porod želim. Htjela sam prirodni porod, bez epiduralne, bez lijekova protiv bolova, a ostalo samo po najnužnijoj potrebi.. I tako oko svih detalja.
To mi je ulijevalo sigurnost jer sam tip koji se smiri tek kad zna što ga čeka.
Također, sve naučeno sam prenijela i mužu, da i on bude spreman na sve.
I mogu reći da sam imala jedan poprilično lijep porod.
Meni je termin pred vratima, za 5 do 9 dana :) i sad me ponovno počinje hvatati stah od svega. Pogotovo kad sam sama doma. Dok sam s ljudima ne razmišljam o tome, a ovako kad sam sama doma ubijaju me misli. Ali svejedno jedva čekam da vidim svoga malog dečka i već sam jako nestrpljiva.
Preživjet ću ja to, samo da s bebolinom bude sve u redu :)
Ja sam bila najveci panicar u svemiru uoci svog poroda. Moj prag boli je izuzetno nizak. Zapravo, jednim dijelom sam mislila da nikako necu prezivjeti porod Vadenje krvi za mene je mucna katastrofa epskih razmjera Epiduralnu sam spomenula valjda na drugom ili trecem trudnickom pregledu, sa par tjedana trudnoce Rodila sam prije 4 mjeseca. Epiduralnu nisam mogla dobiti jer se na porodu zakompliciralo nesto s mojim pulsom. Nista nisam imala pod kontrolom. Rodila sam prirodno, bez icega za bol. I-nije bas tako strasno! Da, jako boli i nije nimalo lako, ali prođe. Priroda je nekako naša tijela uredila za radanje i sve ide svojim tokom.
Ne bojte se!
Sortiraj odgovore
Najstariji