
Nadam se da cu to nekako prebroditi i svoje misli srediti, i naravno izdrzati.. Valjda necu bit sama kad radjala.. tako da ce mi trebat netko blizu mene da mi bude podrska..!!
Kad vidim ko je sve prosa to…znam da cu i ja izdrzat...
<3 Zivot se minja od tame do sunca , kad kraj tvoga srca jos jedno zakuca... <3
Ma morat cemo svi izdrzat.. nekome je lakse, a nekome teze., nadat nam je se da nama bude laksi porod!!
meni se blizi porod...sto vise mogu i veceras zavrsiti u bolnici... 36 tjedana s blizancima...i previse me strah da mislim da će me muž morati gurnuti u rodilište... on će ići sa mnom u box alli stvar je, što kod nas u zd rodilištu, si sam kad ti najvise treba netko tvoj...samo na izgonu može biti sa mnom...i to me ne tješi baš previše....:( a moram ići odmah s prvim trudom tamo...noćna mora...
3.3.2014 moje srećice...:)
Ja sam također strašno paničarila prije poroda što je izvuklo najgoreg štrebera u meni i natjeralo me da se do najzad jeg detalja pripremim na to. Željela sam znati sve što me čeka...
Istraživala sam sve živo o porodu, da bih na kraju odlučila kakav porod želim. Htjela sam prirodni porod, bez epiduralne, bez lijekova protiv bolova, a ostalo samo po najnužnijoj potrebi.. I tako oko svih detalja.
To mi je ulijevalo sigurnost jer sam tip koji se smiri tek kad zna što ga čeka.
Također, sve naučeno sam prenijela i mužu, da i on bude spreman na sve.
I mogu reći da sam imala jedan poprilično lijep porod.
Meni je termin pred vratima, za 5 do 9 dana :) i sad me ponovno počinje hvatati stah od svega. Pogotovo kad sam sama doma. Dok sam s ljudima ne razmišljam o tome, a ovako kad sam sama doma ubijaju me misli. Ali svejedno jedva čekam da vidim svoga malog dečka i već sam jako nestrpljiva.
Preživjet ću ja to, samo da s bebolinom bude sve u redu :)
Nama je termin za par dana, ali čini se da se svi više brinu nego ja. Ako bude sve po planu muž će biti na porodu, a takva podrška mi puno znači. Bili smo na tečaju, pa te i tamo dobro pripreme i umanje paniku. Torba je spremna, kao i sve kod kuće za bebu i jedva čekamo.
Brigita.B.
Ja sam u 27 tj i nije me strah poroda. Znatiželjna sam kako cu se osjecat kad primim svoju malu u ruke. Znam da ce boljet al se isplati kasnije
Ja sam bila najveci panicar u svemiru uoci svog poroda. Moj prag boli je izuzetno nizak. Zapravo, jednim dijelom sam mislila da nikako necu prezivjeti porod Vadenje krvi za mene je mucna katastrofa epskih razmjera
Epiduralnu sam spomenula valjda na drugom ili trecem trudnickom pregledu, sa par tjedana trudnoce
Rodila sam prije 4 mjeseca. Epiduralnu nisam mogla dobiti jer se na porodu zakompliciralo nesto s mojim pulsom. Nista nisam imala pod kontrolom. Rodila sam prirodno, bez icega za bol. I-nije bas tako strasno! Da, jako boli i nije nimalo lako, ali prođe. Priroda je nekako naša tijela uredila za radanje i sve ide svojim tokom.
Ne bojte se!
Sortiraj odgovore
Najstariji