Prije i poslije trudnoće
Nisam onda dobro procitala, ispricavam se..
Nisam onda dobro procitala, ispricavam se..
Skuzila sam 
http://proudmomy.blog.hr/
10.03.2013. Maksim 💙
04.06.2018. Aleksandar 💙
<3 Zivot se minja od tame do sunca , kad kraj tvoga srca jos jedno zakuca... <3
Da i ja podijelim svoje iskustvo, dakle...moja najveća i najgora noćna mora od kad znam za sebe je porod!! Ne podnosim bol, nikako, kod zubara ne želim ni proći kroz vrata dok ne vidim da je pripremio injekciju...a onda ostanem trudna, ne želim misliti na porod, oko mene svakakve priče koje se svode na jedno: A bolit će te, ali izdržat ćeš...Nije mi to nikakva utjeha, moj dragi muž mi govori, ma to ti je sve u glavi, samo ti mantraj da je sve ok (mislim si mantraj si ti malo, ali bolje da šutim inače ću ga sigurno odalamiti). I tako, prolazi vrijeme, porod se bliži, a ja sve više i više razmišljam o porodu i shvaćam da nikako da me uhvati strah. Mislim si, to je zato jer ne znam što me čeka, jer da znam....Uglavnom, dođem na pregled i doktor mi kaže...gospođo, pa vama curi plodna voda, idemo u rađaonu, wtf???!!! I čekam ja da uđem u rađaonu, muž još nije stigao, trudova nemam, panike još nema, pa me hvata panika zašto ne paničarim (???)...dobila nekakav gel, čekam da trudovi počnu, panike još nema, samo nelagoda jer čuješ vrištanje iz susjednog boksa, pa si mislim, sigurno ću i ja tako....trudovi krenuli, ništa strašno, mislim si pa budem ja to nekako, ali onda je počeo šou program, dakle...boli, ali u tom trenutku ne stignete razmišljati o ničem drugom, već samo o tome kada će bol prestati i kada ćete uspjeti uhvatiti doktora sa nekom drogicom da vas malo " onesvjeste" :) ja sam tražila epiduralnu i dobila sam je, da je nije bilo ne znam kako bih izdržala. tako da ako se netko premišlja vezano za epiduralnu, mogu samo reći mene je spasila.... I prva pomisao nakon što sam rodila je bila, ako će ovako izgledati i drugi porod, može odmah sutra. Vjerujte da je stvarno istina da se sve zaboravi kada vidite to maleno biće koje vas gleda i čeka da ga zagrlite i privinete uz sebe...Zato drage moje trudnice, samo razmišljajte o tome kako će sutra u to vrijeme sve biti iza vas, a vi ćete ležati u sobi sa svojim malenim anđelekom, dok tatek doma leži u nesvjesti nakon fešte :)
mikica, hvala ti na podijeljenom iskustvu.
Ja sam u 37. tjednu i sinoć me počela hvatati panika. Ta trudnoća zaista dugo traje i stalno sam si govorila da jedva čekam porod da i to doživim, ali tih nekoliko tjedana nikako da prođe. Onda se sjetim nečega što mislim da je bilo prije 2-3 dana i vidim da je to zapravo bilo prije 2-3 tjedna. Dakle, neću se ni okrenuti a kroz iduća 2-3 tjedna će me uloviti pravi trudovi. I onda je gotovo. Vjerojatno ću htjeti pobjeći što dalje od bolnice i vratiti se starom načinu života. Ali, povratka nema. Šta ak to stvarno toliko boli, šta ako budem vikala na sve i osramotim se, pta ako ovo, šta ako ono... nemam pojma čemu ovolika panika. 
To je tu, još samo koji tjedan ili dan. Ajme.
Bjap :) samo bez panike, meni su rekli da beba ovak i onak mora izaći van ;) tak da nema natrag, ali ono što je meni stvarno pomoglo je razmišljanje da će sutra u ovo doba sve biti iza mene, pa čak i kad sam legla u boks i kad mi je sestra rekla da neću roditi do navečer, a na satu trenutno 12 h, ja sam prvo pomislila, pa dobro u ponoć će sve biti već gotovo, daj samo da što prije prođe :) i rodila sam u 22.30 h (kao što rekoh u ponoć je sve bilo iza mene) I nemoj se brinuti o tome što ćeš vikati, svi viču i vjeruj mi da te u tom trenutku baš briga za sve i svakoga, samo misliš na to da bebica sretno stigne na svijet i to je to, kad je vidiš sve prođe ma koliko da bolilo, ali vrijedilo je :) I da, ja sam rodila u Vinogradskoj i mogu reći da su svi bili za čistu desetku!! Držim fige i sretno :)
Hvala ti na podrsci! Ja cu roditi u Sl. Brodu, bas i nemam nekog drugog izbora ali ne brine me to vise. Pomalo razmisljam o epiduralnoj ali me malo strah...
ma nemoj da te bude strah od epiduralne, ništa ne osjetiš kad te pripreme, bitno je da si jako mirna u trenutku kada je namještaju, ja sam je primala između trudova tako da su morali biti vrlo brzi, a meni je sve bilo "puf- pant", moraš se nagnuti u sjedećem položaju prema naprijed, a trbuh ogroman, pa ti baš i ne daje puno mogućnosti oko naginjanja, ali ono najbitnije je da si vrlo mirna kako bi je mogli dobro namjestiti. Ja sam bila i više nego zadovoljna. Ono što je najbitnije je da čim dođeš u bolnicu kažeš da želiš epiduralnu (ukoliko se odlučiš), to je zato jer je njima potrebno cca 2-3 sata kako bi je pripremili (moraju ti vaditi krv i napraviti pretrage da vide da li je uopće smiješ dobiti), onda da veselje bude još veće dobiješ hrpu papira koje moraš potpisati kao pristanak na epiduralnu (samnom je bio muž, pa je on sve popunjavao i čitao mi, iako nisam zapamtila ni slova što je rekao,vikala sam neka mi samo da prokletu kemijsku da potpišem šta god treba :) I epiduralnu ne daju ukoliko si otvorena više od 7- 8 cm, jer u principu dok oni pripreme epiduralnu (kao što rekoh 2-3 sata) ti već i rodiš za to vrijeme, ja sam bila otvorena 2 cm kada sam došla u rađaonu, a primila sam epiduralnu kada sam bila otvorena 5 cm.
Mikica, da te utješim, ja isto ne podnosim nešto naročito bol, al mogu ti reć da mene puno više boli kod zubara nego kaj me je na porodu boljelo ;) I tješim frendice da je kod zubara gorje nego u rađaoni :D :D
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji