novo istraživanje
Nisam onda dobro procitala, ispricavam se..
<3 Zivot se minja od tame do sunca , kad kraj tvoga srca jos jedno zakuca... <3
Da i ja podijelim svoje iskustvo, dakle...moja najveća i najgora noćna mora od kad znam za sebe je porod!! Ne podnosim bol, nikako, kod zubara ne želim ni proći kroz vrata dok ne vidim da je pripremio injekciju...a onda ostanem trudna, ne želim misliti na porod, oko mene svakakve priče koje se svode na jedno: A bolit će te, ali izdržat ćeš...Nije mi to nikakva utjeha, moj dragi muž mi govori, ma to ti je sve u glavi, samo ti mantraj da je sve ok (mislim si mantraj si ti malo, ali bolje da šutim inače ću ga sigurno odalamiti). I tako, prolazi vrijeme, porod se bliži, a ja sve više i više razmišljam o porodu i shvaćam da nikako da me uhvati strah. Mislim si, to je zato jer ne znam što me čeka, jer da znam....Uglavnom, dođem na pregled i doktor mi kaže...gospođo, pa vama curi plodna voda, idemo u rađaonu, wtf???!!! I čekam ja da uđem u rađaonu, muž još nije stigao, trudova nemam, panike još nema, pa me hvata panika zašto ne paničarim (???)...dobila nekakav gel, čekam da trudovi počnu, panike još nema, samo nelagoda jer čuješ vrištanje iz susjednog boksa, pa si mislim, sigurno ću i ja tako....trudovi krenuli, ništa strašno, mislim si pa budem ja to nekako, ali onda je počeo šou program, dakle...boli, ali u tom trenutku ne stignete razmišljati o ničem drugom, već samo o tome kada će bol prestati i kada ćete uspjeti uhvatiti doktora sa nekom drogicom da vas malo " onesvjeste" :) ja sam tražila epiduralnu i dobila sam je, da je nije bilo ne znam kako bih izdržala. tako da ako se netko premišlja vezano za epiduralnu, mogu samo reći mene je spasila.... I prva pomisao nakon što sam rodila je bila, ako će ovako izgledati i drugi porod, može odmah sutra. Vjerujte da je stvarno istina da se sve zaboravi kada vidite to maleno biće koje vas gleda i čeka da ga zagrlite i privinete uz sebe...Zato drage moje trudnice, samo razmišljajte o tome kako će sutra u to vrijeme sve biti iza vas, a vi ćete ležati u sobi sa svojim malenim anđelekom, dok tatek doma leži u nesvjesti nakon fešte :)
mikica, hvala ti na podijeljenom iskustvu.
Ja sam u 37. tjednu i sinoć me počela hvatati panika. Ta trudnoća zaista dugo traje i stalno sam si govorila da jedva čekam porod da i to doživim, ali tih nekoliko tjedana nikako da prođe. Onda se sjetim nečega što mislim da je bilo prije 2-3 dana i vidim da je to zapravo bilo prije 2-3 tjedna. Dakle, neću se ni okrenuti a kroz iduća 2-3 tjedna će me uloviti pravi trudovi. I onda je gotovo. Vjerojatno ću htjeti pobjeći što dalje od bolnice i vratiti se starom načinu života. Ali, povratka nema. Šta ak to stvarno toliko boli, šta ako budem vikala na sve i osramotim se, pta ako ovo, šta ako ono... nemam pojma čemu ovolika panika. 
To je tu, još samo koji tjedan ili dan. Ajme.
Hvala ti na podrsci! Ja cu roditi u Sl. Brodu, bas i nemam nekog drugog izbora ali ne brine me to vise. Pomalo razmisljam o epiduralnoj ali me malo strah...
Mikica, da te utješim, ja isto ne podnosim nešto naročito bol, al mogu ti reć da mene puno više boli kod zubara nego kaj me je na porodu boljelo ;) I tješim frendice da je kod zubara gorje nego u rađaoni :D :D
Sortiraj odgovore
Najstariji