Panika prije poroda

ajme, meni je ovaj zadnji mjesec najdulji i sve si mislim da je to zato što više ne radim, pa nemam toliko obaveza i druženja. samo se nadam da neću prenijet, jer ima dana kad ne znam što bi sama sa sobom i idem sama na sebi na živce ponekad kad mi se ništa ne da i taj dan se onda samo vucaram po stanu, a nije baš da si ne bih mogla naći posla :(

Svi imamo tih dana. Posla se uvijek može naći, ali eto, nekada nam se ne da. Razumijem te zašto ti je zadnji mjesec najdulji. Ja cijelu trudnoću ležim i samoj sebi se čudim da je gotovo prošlo.

Evo ja sam trenutno 39+2 tjedna i jedva čekam da se to sve završi. Imam već dvije bebice pa znam što me sve čeka na porodu, ali ne opterećujem se previše sa tim,znam da mora izići kako god bilo.Nadam se samo da neće biti nikakvih komplikacija i da sve dobro završi, jer sad mi je stvarno dosta iščekivanja!

Marija sretno ti sa trećim :) Nek se sve što prije i bezbolnije završi :)

Marija, sretno!!! 

Marija i ti si nam u foto finshu! :-) Sretno!!!

ooo sretno marija 

inace sam veeeliki panicar i intolerantna na bol bilo kakve vrste, bar sam tako mislila. tokom trudnoce sam najvise razmisljala o ep.je sam se bojala da ce me rezati. nisam ni na porod mislia, ni na trudove, ni na sto, nego samo kako ce biti nakon toga, tj.hoce poslije jako boljeti rez, rana itd...pomalo glupavo, ali eto to mi je bio najveci strah. na kraju sam pukla, nisu me rezali, i to pucanje nisam ni osjetila, mada je bilo poprilicno. i sve je bilo totalno izdrzljivo.trudovi uopce nisu bili nista strasno, vise ne mucila zgaravica koja me napala tih zadnjih sat vremena trudova, doslo mi da placem od te vatre u grlu. . vise je boljelo bebino prvo sisanje nego porod. i sad tvrdim da mi je vadjenje umnjaka i ta bol poslije tog zahvata najgora bol koju sam ikad dozivjela. sve je nekako u glavi....ja sam se uvjerila da porod boli da pozelis umrijeti (tako svugdje mozes procitati) i na kraju sam se ugodno iznenadila, kad sam ju dobila na prsa, pomislila sam u sebi...vec gotovo? to je to? :)