Klokanic moje, kada sada stanem i razmislim s čim se moji blizančeki najviše igraju iznenadim i sebe jer su to tuljci od papirnatih ručnika. Skupila sam ih dosta pa to jedan dan budu kocke koje slažu, drugi dan bude dalekozor , treći dan kotači, Iznenađuje me kako djeca u tome vide igračku.
Svaka igračka ili stvar koja pomaže razvijanju djeteta je dobra, a iskreno kada tu dodamo i njihovu maštu sreći nema kraja.
Našem malenom Braci (koji se zove Patrik, ali ga svi zovemo Braco) i koji će uskoro proslaviti svoj 4 . rođendan najdraža igračka je upravo taj psić i nazvao ga je Medo Pas. Svuda ga vuče za sobom, na spavanje obavezno, i to još od svoje prve godine kada smo mu ga poklonili za rođendan. Budući da Patrik ima brata, bilo bi zgodno kada bi njegov Medo Pas također dobio brata i to brata blizanca, zašto ne :) ?
Draga Klokanice, moja dva mala zlata, Tea(6) i Maja(2) se vole igrati sa raznim igračkama ali je najbitnije da su zajedno. Tea izvodi igrokaze sa malim plišancima za svoju seku a najdaraže teme su ili iz crtića Dama i Skitnica ili Bambi. Tako našu malu seku uči govoru (budući da malena i nije baš nešto brbljava).
A još kada se i mama pridruži igricama i igrokazima, pa sreći nema kraja.
Od tolikih igračaka ja bih rekla da je teško izabrati najdražu, ali mojoj Luciji nije bilo teško. Najdraža igračka joj je štrumf Hrabri kojeg joj je kupio njen dedek Medek, kako ga je od milja zvala, a koji je nažalost preminuo. Rekla je da ju podsjeća na njenog dedeka koji je isto bio jako hrabar i nikada nije plakao a jako ga je boljelo... ponekad nismo ni svjesni koliko djeca shvaćaju neke stvari iako mislimo da su mali....
Dakle, prošlo je dvije godine kada smo našoj kćerkici zvanoj preMila kupili prvog psića sveznalicu...Sve lijepe i one manje lijepe stvarčice koje su se izdogađale tijekom njenog stasanja upravo su se sa ovim psićem i uz njegovu pomoć, lakše i ljepše odvijale... Psić naš ( zvani Tomo ) bio je i bolestan, i veeeliku temperaturu i učio hodati i učio plesati...Zajedno smo stasali i naučili pričati, sve do jednoga dana kada je našao utočište u jednom ( nadamo se ) lijepom domu... Naime, hodajući po shopping centru jednom, jednostavno je odšetao naš Tomo i od tada ništa nije kao prije...Tražili ga, lijepili plakatiće, zvali radio postaje, no uzalud... PreMila zna da je njen Tomo morao otići pomoći i drugoj djeci,naučiti ih pričati, plesati,veseliti se..No definitivno će se jednoga dana vratiti! Budući je preMiloj našoj puni drugi rođendan - možda je vrijeme da priča naša ima sretni završetak, te da nam u naš dom stigne naš ljubimac!
već je skoro sav ofucani ali ga ne da mijenjati za ništa!
Sortiraj odgovore
Najstariji