Mame poslije poroda

Pa tak si nekak i ja mislim, ne moze skodit....mislim, necu ga furat u shopping centar sa tjedan dana, ali 10 min setnje mislim da je ok...a i moj kvart ima punooo zelenila i parkica, ono, zove te da izadjes van A ovo s krstenjem i kruhom..wtf?   Genijalno!

Ee bas to i ja sam svojom ulicom setala isto puno zelenila :) a ako je ruznije vrijeme onda na pet min izadem samo malo ns zrak jer imamo veliko dvoriste pa mozemo..:) mi smo tak sa 10-14 dana krenuli nez tocno jer nam je pedijatrica to preporucila jer je imao zuticu pa je bio malo zut :D tako da draga uzivajte kad dode beba :) daa no coment za ovaj kruh..

Već vidim da će ovo moje biti roman.. 
Rodila sam na carski rez, nakon sat dva me već počelo boljeti, do jutra nisam znala što me više boli leđa, rez ili stezanje maternice. Ali unatoč svemu tome neopisiv mi je osjećaj bio kad sam čula prvi plač, kad su mi je pokazali i odmah dali u ruke. S dojenjem smo u početku imali problema dok L nije počela vuči kako treba, dojke prepune mlijeka, kvrgave, bolne, uništila sam bradavice izdajalicom, tako da je bilo i mlijeka i krvi i suza i punooo bola, srećom to je prošlo za nekih 15ak danasve dok to nije prošlo pitala sam se koja je budala rekla da je dojenje nešto najljepše, sada mi je jasno da je ta budala bila u pravu. krvarila sam nekih 15ak dana stalno pa par dana ne bi krvarila onda par dana bi i tako sve otprilike mjesec dana. S L smo prvi put izašli vani kad je imala 7 dana, jer sam ja morala vaditi šavove, s njezinih 10 ak dana smo sređivali papire.. u prvu pravu šetnju smo išli kad je imala 20 dana a do tada smo šetali doma po balkonu. Sada idem svugdje sa njom, i utrgovinu i restorane i kafiće i u shopping, doduše shopping sad ne traje satima kao prije. jedina mi je u biti razlika sada što uvijek netko treba ići samnom kad idem npr u trgovinu po više stvari. S obzirom da sam rodila na carski rez vrlo brzo sam se vratila u formu, tako da sam već nakon 2 tjedna mogla sama raditi sve pomalo po kući, ali mama i muž su bili tu tako da mi nisu dali, sada radim samo ono što trebam, nekad skuham ručak ili večeru, ali ugl to ii dalje muž radi, perem robu koju stavljam sušiti čak i u 3 ujutro, u 5 ovisi kada se dižem tokom noći hraniti L, usisavam svaki dan samo zato što ona voli zvuk usisavača, pranje prozora sam prepustila kiši, ja čekam bolje vrijeme za to.. 
hmm što još? E da, dojenje sigurno nije ni jedan oblik kontracepcije, mnoge žene vjeruju u to i ostaju trudne i prije nego što misle. Dok dojite i nemate menstruaciju nemojte misliti da ne možete ostati trudne. Ja sam evo sada dobila prvu menstr nakon točno dva mjeseca od poroda.. I mužu ne dam da mi priđe bez kondoma.. To mi ipak nekako djeluje sigurnije od metode vadi ga van..
Eto da vas više ne davim, ovo  je za sada sve.. e i upravo sam se sjetila, steznik sam nosila i to dobrih mjesec dana, jedino sam ga skidala kad bi ležala i tuširala se, ne znam jel do njega ili ne al trbuh mi je ravan kao i prije trudnoće jedino je malo "mekan"..

Pa meni je isto nekako glupo čekati predugo za šetnju... Vjerujem da cemo mi brzo van, jer ja volim šetati, i hvala Bogu imamo gdje... Ako ne bude lijepo vrijeme, imamo veliko dvorište pa se moze uloviti 10-ak minuta dnevno...

evo i mene...nista me nije boljelo a imala sam 2x carski, dobro su me nadrogirali :) Nakon dan i pol sam se skinula sa lijekova digla se i hodala, doduse malo teze prvi put, kao da ce ti sve ispast ali bez bolova .
Dojenje.. oba puta sam kombinirala izdajanje i sisu jer imam refleks prejakog otpustanja mlijeka pa su se bebe zagrcavale...Ragade i bolove nisam imala, samo jaako puno mlijeka:)
Kosa mi nije ispadala jer sam pila vitamine i za vrijeme dojenja.
Prvi izlazak, nakon dolaska iz bolnice, ali ne predugo jer me rana zatezala. Nisam bas lezala ali nisam se ni forsirala.
Sa bebama sam izasla u setnju nakon 10 dana.
Normalna rutina nakon jedno 3 tj. do tad sam kuhanje prepustila mami, pogotovo prvi put sa blizancima.
steznik sam nosila od prvog dana i super mi je pomogao, pogotovo zbog bolova u leđima...

e i tusiranje odmah nakon ustajanja drugi dan nisam nisa pazila jer sam imala neki turbo nepropusni flaster na rani :)

Drage moje, rezvod epiziotomije je stvarno bolan, prva dva tjedna su koma, a i sad nakon 8 tjedana nekad zapece i svrbi. Babica mi je rekla da se ne peruckam cesto a da na ulozak stavim tyrosura, patronazna rekla da se perem i nakon male nuzde a ranu spricam occtaniseptom... Poslije poroda mi je pomagala svekrva i muz, ali vec za koji dan sam pocela prati sudje, ribati kupaoni, pomalo kuhati. Mogla sam i vise ali sam se bojala.
O stezniku nikad nisam razmisljala, negdje sam citala da bolje da misici svoje odrade, a jedna mama u bolnici mi rekla da cu ostat bez mlijeka ako ga budem nosila, premda mi to bas ne drzi vodu.
Dojenje...prva tri dana bez mlijeka, pa nadoslo, pa danima i nocima navlacio mlijeko. Da mi sogorica nije objasnila skok u razvoju moj bi sin vjerojatno danas bio na Bebimilu. Ispocetka lijevu dojku nije ni htio, pa se upalila i malo sam unistila bradavicu izdajalicom, ali sva bol prodje kad znas da je to njemu hrana. Bradavice sam mazala mozda prvih deset dana, prala sam ih uglavnom jednom dnevno ds ne skinem prirodni masni sloj, znala sam ih nekada scojim mlijekom mazati i to je to. Jastucice koristim ali cisto zato da mi ne strse bradavice, upocetku i da ne zaprljam grudnjak odmah mascu s prvim mazanjem bradavice.
Malo me babyblues uhvatio, ali i to prodje s vrrmenom. Postane ti samo ic na zivce slusati glupe savjete.
Svi zglobovi me bole, gleznjevi, koljena, zglobovi izmedju sake i podlaktice, ledja me bole, i ne znam do kada ce to tako. Ako ima koja mama savjet rado cu ga poslusati.Sto se tice vracanja u rutinu - vise nema rutine. Vise nista nije kao prije niti ce kada biti. Tesko je i naporno biti mama. Ponekad nema ne uzivancje o kojoj sam sanjarila u trudnoci, gotovo svaku noc se ustanem 10-20 puta jer beba place, umor je konstantan. Kad idem negdje beba ostaje sa svekrvom jer mi ga ne daju povesti, uvijek je bilo prevruce ili tata ne na sto bi s njim ako se razdere a mene nema. Tako su mu jednom dali bocicu dok me nije bilo, to vise ne dozvoljavam. I jos nesto, kad god hocemo negdje ici s njim ili bez njega, on bas taj dan vristi ko lud. Nikad necu zaboraviti late night shopping s popustom u dm-u na koji sam planirala ici 10 dana, i taj dan je maleni plakao puno puno. Takvih situacija je bilo nekoliko i onda stvarno shvatis da tvoje zelje i potrebe vise nisu na prvom mjestu. Beba kao da neke stvari radi namjeno, ne znam kada sam zadnji put pojela topli obrok ili popila toplu kavu. Rutine dakle vise nema, u biti ina ali drugacije rutine.

Bjap! Bravo! Detaljno si baš opisala kako biti mama!
Ja sam ponosna na tebe, nema zavaravanja, nema uljepšavanja, točno je tako kako si i napisala, nekad će te društvo osuditi da šta kukaš, da je sve tako prirodno, da je samo tebi tako teško....Nije istina ti si zapravo iskrena i takva trebaš biti i tako ćeš lakše predočiti ovim curama kako je biti mama!
Ponekad razmišljam da je to najteži posao u životu!
Sano hrabro naprijed, doći će i ti trenuci kad ćeš i moć popiti kavicu i sama malo prošetati, srediti svoje misli, ne tako brzo, al vjeruj mi doći će!

Kao trudnica koja još nije iskusila čari majčinstva, vidim da nije lako... ali ajmo reći kak si ja to sve zamišljam/planiram... ili kako smo dragi i ja to zamislili.... što se tiče šavova, nadam se da ih neće biti a ako ih bude već sam se pripremila da će boliti.... svekrva me plaši non stop da se neću mjesec dana moć dići iz kreveta ali ja si nekak mislim helou pa prolupat ću mjesec dana ležeći... dragi je rekao da uzima godišnji 2 ili 3 tjedna kad se beba rodi pa će mi on pomagati (živimo 30 km od naših staraca i iskreno mi se ne da nikog tad ni durat ni trpit kolko god će pomoć trebati jer želim tih prvih par tjedana provesti s dragim i bebom da se naviknemo svi na sve) on će pomoći znam to možda čak i više od moje mame ili svekrve (koja fala bogu još radi pa ni ne može doć na kampiranje kod nas) on je smireniji i zna mene smiriti bolje od ikog od njih... tako da je moj plan dić se odmah, ako ne odmah onda nakon neka 2 tjedna... kada je u pitanju dojenje, nadam se da ću dojiti minimalno nekih 6 mjeseci... gledala sam kak to sve ide i ne čini mi se super veliki problem (naravno ako beba skuži kak primit sisu i to, ako ne budemo se skupa potrudile oko toga) što se izlazaka tiče, po meni je, kao što je netko već i rekao, izlazak iz bolnoce već prvi izlazak... u mjesec dana prvih bebu moramo prijavit pa će izlazak biti i tad... ako ne bude hladno planiram s njom šetat po dvorištu, a ako bude hladno (1..mjesec je termin) planiram ju obundat i malo na terasu par puta dnevno da dijete udahne svježeg zraka.... kad je u pitanju buđenje i nespavanje ja sam na to pripremljena, baš smo jutros dragi i ja pričali o tome... spavat ću kad će i beba spavati, već i sad spavam masu lošije nego prije... ali sve u svemu kad gledam sad to iz ove perspektive mislim si da ću uspjet sve to pohvatat u neka 2-3 tjedna... za mjesc dana ćemo već biti ko pravi :D pa mislim, i prije su ljudi rađali kak su svi oni se prilagodili tak ću i ja... a spavat ću i odmarat kad beba naraste i napuni 30. ako ne prije hihi

Meni će dragi biti u SADu u to vrijeme poslom,nismo to nikako mogli izbjeći,tako da ću biti kod svojih i oslanjat ću se na mamu koje je pomagala mojoj šogorici sa sve tri bebe i već je ekspert za sve.Samo se bojim boli i da će me to usporavati,od nesanice patim godinama,hahaha to kao da mi je bila priprema,pa me nije strah