Petrunjela cestitam 🎉🧸🎈
Petrica 🫂 svakim danom u svakom pogledu napredujemo; evo nama poslije jucerasnjeg koma dana danas svanuo (za sad, kuc kuc) suncan; ucimo se mi njih, oni na nas i svijet oko sebe - trebamo strpljenja, a vjerujem i znam da je to uz umor ponekad nemoguce… 
Trudilica koliko se sjecam papira koje sam potpisivivala za epi mislim da mora biti sve ok s ledima i kraljeznicom da je sve dobije, ali ne dajem ruku u vatru, znam da cura s isijasom nije mogla dobiti. Provjeri kod svog doktora svakako 😉 
Sunny meni je tako pocelo - menga bolovi i nesto malo sluzi s komadicima, onda sam ga zvala i rekao je da odem u Petrovu (3 dana do termina). Jeste se culi? 
*
Dojenje u bolnici su nam rekli da pustimo da beba ulovi bradavicu i areolu, to sam prakticirala i manje vise je bilo ok dok mi jucer nije napravio takvu ranu zbog krivog hvata da sam doslovno suze lila dok smo se dojili. Patronazna danas rekla da slobodno “uguram” sto vise unutra - sad sam probala s tom ranjenom i stvarno preporod, ocekivala sam opet 9 krugova pakla boli kad ono skoro nista (a u 7 ujutro sam plakala) - za nove mame koje se nisu informirale kao ja 🙈 

Petrunjela čestitam♥️

Cure, divno vas je citati i pune ste savjeta za nas s rano-jesenskih beba, hvala vam na tome! 😍
Pitanje-moze li mi koja cura koja je lezala/rađala na sv Duhu dati neka imena/opise doktora i babica, sa ful pozitivnim ili ful negativnim iskustvom? Cist da znam kome se veseliti a koga "ignorirati" kad dodem na porod 😅
Necu ici u TA uopce pa da dobijem bar neki dojam (a ne zelim se uclanjivati u grupe na fejsu i citati more iskustva s poroda jer to nije dobro za moju psihu 😁)

Cure, nije me bilo par dana, vi ste se bome raspisale... cestitam novopecenim mamama! Miracle i Petrunjela ako se ne varam 🤱🎉🎉 bas lijepo, drago mi je zbog vas.
.
Lightblue ti si kao uvijek nekako u mislima i bas mi je zao da jos uvijek nije s bebacima skroz mirno i stabilno alii bit ce uskoro, jos malo strpljenja i idete doma 🙏🍀🤞🏻🤞🏻
.
Ally drago mi je cuti da ste malo izasli, barem na kavu. Mogu misliti vec da je muzu bilo samo do toga da odete negdje a da nije bolnica i stan. I ja jedva cekam malo izaci... danas sam 36 tjedana pa sam bas sretna da mogu malko odahnut. Ici cemo sutra na kavu isto u kvartu, a danas minimalna setnja. Bas sam pukla vec od stana i sve jedno te isto. A bas je ljepse vrijeme malo...
.
Thinkpurple kakva je situacija? Jel ide ista na bolje? Kako izdrzavate sve s bebom i starijom kceri? 
.
A gdje mi je MamaPa? Bas me zanima kakva je situacija kod tebe? 😊😊
.
Puse svima ostalima 😘😘😘

E i pisale ste za epi i ozljede leđa i sl. 
Ja sam kao mala pala s kreveta na kat na trticu i od tad imam veci razmak između dva kraljeska na sredini leđa i zanimalo me mogu li dobiti epi s obzirom na tu ozljedu pa sam se raspitivala, poznanica mi je specijalizantica na anesteziologiji u Merkuru pa mi je ona rekla da ta moja ozljeda ne bi trebala raditi problem, pogotovo jer ja nisam imala nekih posebnih tegoba, ali i opcenito kaze da nije tocno da ljudi sa skoliozom i slicnim stanjima ne mogu primiti epi. Kaze da je bilo situacija kad su ljudi morali na operaciju i primili epi a imali smrskane diskove na kraljeznici i da je sve bilo oke. Posljedice od epi su minimalne i jako rijetke i sad je to toliko usavrseno mediciniski da su igle jako tanke i ne ostavljaju traumu na tkivu niti se doticu kraljeznice, odnosno mozdine. 
Rekla mi je da jedino sto se moze dogoditi je da epi ne radi dobro zbog nekih tih ozljeda ili stanja, ali u principu nema razloga zasto ne pokusati. 

Kao prvo, čestitke svim curama koje su rodile!
Kao drugo--Bambi - lijepo mi je bilo pročitati tvoje pitanje vezano za baby blues, a onda i iskustva ostalih cura, vec sam mislila da sam sama u tome. Ocito da je normalno. Naš mališa je bas bio dugo čekana i željena beba, a nakon IVFa, operacija, mirovanja i krvarenja u trudnoći, bolnica, poroda i za bebu intenzivne nakon poroda ja imam PTSP od svega. I sad gledam to malo biće kako satima place, a ja neispavana u potpunosti i povremeno ga (nažalost, sram me priznati) gledam samo kao veliku obavezu, pratim kad je sljedeće hranjenje, presvlačenje itd. I onda si pomislim kako moj život nije moj već skoro godinu dana, kako mi fali posao, socijalna komponenta i kako se ne sjećam kako je to biti relativno bezbrizan. Fale mi večeri da se muž i ja zagrlimo, gledamo seriju, da na moru odemo na koktel van. I onda se zapitam koliko razmažena i nezahvalna mogu biti. I plačem svako malo, a naročito predvecer kad se spoji jaki umor i njegovo cjelodnevno plakanje. Čak me muž neki dan zabrinuto pitao dal ja volim to dijete. A onda odspavam par sati, otusiram se, nalakiram nokte na nogama neki dan (prvi put u 3 mj) i malo se saberem i pogledam ga i znam da ga obožavam. Hormoni su u igri sigurno, a i nitko nije rekao da će biti ovako teško i da ću bit tako iscrpljena od svega. Al nadam se da ce s vremenom osjećaj obaveze i grč biti sve manji, a opuštenost i zadovoljstvo sve veće. Ugl, lijepo je čuti da nisam uzasna zbog svega što osjećam i da se i druge žene više ne osjećaju "svoje". 

Sunny1511

Petrunjela čestitam! Zašto je bila indukcija? Možda si napisala negdje.. Meni je sutra službeno termin i evo osjetim jutros malo pomalo izlazi neki sluzavi smeđi iscjedak i imam menstrualne bolove. Možda se i vidimo u Petrovoj uskoro 🙈.

A meni je ctg bio slabije rekativan u par navrata pa sam 10 dana svaki dan išla u Petrovu na kontrolne..bio je dogovor sa dr ukoliko se do termina ne pokrene nešto da će inducirati...moja indukcija je 1:100 jer sam se s nekom Propess trakicom ekspresno počela otvarati i dobivati trudove. Od početka do poroda je prošlo manje od 12h tako da... Uspješno. 
Inače meni je stvarno dobro iskustvo sa osobljem na odjelima, ali jako je gužvasto i doslovno se dogodilo da za mene nije bilo odmah mjesta u rađaoni..tako da strpljenja i malo obzira prema njima i sve bude dobro :)

Ally007

Kao prvo, čestitke svim curama koje su rodile!
Kao drugo–Bambi - lijepo mi je bilo pročitati tvoje pitanje vezano za baby blues, a onda i iskustva ostalih cura, vec sam mislila da sam sama u tome. 

E tocno to sto si napisala! Narocito mi je taj blues paeriod 17-20, cak niti ne neka vecer ili noc, vec to popodne kad mi valjda kulminira i umor i cijeli dan i sve 🙈 i bas to sto si napisala, zivot vise nije onakav kakav smo navikli da je (bio), a nitko te bas ne pripremi na sve to. Jucer su taman dosli svekar i svekrva vidjeti nalof i s jedne strane mi je bilo super da me se malo animira u tom periodu, s druge sam stalno bila napeta da ne puknem pred njima, iako znam da bi imali razumijevanja jer je ona prosla tezi oblik postporodajne (i hospitalizaciju). Odlucili smo muz j ja da ubuduce u tom periodu krenemo lagano sa setnjama da ae kao malo sredim za izaci van i prosecemo i em ubijemo vrijeme em smo ba zraku. 
* 
Osjecam se da bih najradije stisnula Pauza, odspavala 10-12 sati, otisla jos jednom sama na kavu i s muzem na rucak i onda odpauziraka i vratila se. Bas smo nas dvoje pricali da prije dva vikenda nismo ni slutili da smo zadnje sjeli na cugu navecer u kvart bez brige i pameti ili u subotu otisli na rucak i sladoled samo mi. Znam da ce svega roga biti, samo kroz koji tjedan mjesec godinu i bit ce malisa s nama i sve, ali kao ono kad kao klinac nikad ne znas kad je onaj zadnji puta da ste svi skupa u igri na ulici ili kasnije kad je onaj zadnji neki izlazak drustva (srednja i to). 
Svi smo hormonalni tijekom j poslije trudnoce, a IVFovi pogotovo, pa samo se sjeti koliko smo mi hormona unijele u tijelo da uopce dode do pokusaja trudnoce i same trudnoce 🙈 Mora to negdje i nekad izaci van 😅 

Nekako sam uspjela preskociti jednu stranicu i nisam uopce procitala kad ste pisale o svojim baby blues fazama... zene drage, vjerujem da je to normalno... pa ogromna kolicina hormona se ispreplitala u trudnoci pa tijekom poroda i onda nakon dolazi trudi koktel hormona i emocija plus to malo bice koje vas treba a nekad ne znate kako mu pomoci. Ally tebe stvarno razumijem... puno si prosla da dobijes malca i sad si samo jako iscrpljena o svega toga i psihicki i fizicki. Zaista treba vremena da se zena vrati u normalu koliko toliko. Zato babinje i traju tih 6 tjedana, sve je to s razlogom pa si dajte vremena da se oporavite i nemojte osjecati krivnju prema bebama... velike su to promjene. Ja ovako pricam kao neka iskusnjaca a nemam pojma sta me ceka 🤣🤣🤣
Ja se prva budem dolazila tu zaliti vec vidim.. inace sam tjeskobna i depresivna po prirodi malo 🙈😭😭

Miracle skroz te razumijem, ja se vec sad osjecam da mi starija fali i budem tuzna kad ju gledam, a ja sam jos kuci. Meni je mama dosla i puno mi pomaze, jako sam umorna zadnje dane, ne znam jel se to porod blizi il sta mi je i mislila sam da cu se dosta maziti s malom prije nego odem, a uopce mi ne zeli, ne znam jel mi zamjera sta lezim dosta, samo ide svojoj baki. Vjerujem da ce mi iza poroda dok smo u bolnici biti jos i gore, ali tjesim se da sve mame to produ i da je to najnormalnije i da ce i za nju biti bolje sta ce imati seku s kojom ce dalje odrastati jednom kad se navikne na sve. Nemam ti sta utjesno za napisati, samo izdrzi. 
Ally to je to, toliko iscekivanja, a na kraju iza poroda silan umor, a pauze nema, to je posao 0-24/7 dana u tjednu, meni je pomoglo kad sam otisla sama prosetat makar sat il dva, medu ljude, sjecam se da sam otisla do Zare i vratila se nazad, jos sam nosila mrezaste gacice i uloske, ali mi je to toliko znacilo, psihicki, jedva sam docekala da muz dode s posla i preuzme. I onda sam pocela ici na nokte jednom u tri tjedna i taj izlazak mi je te prve mjesece toliko znacio. I nisi losa mama ako zelis sat dva za sebe, makar jednom tjedno. Isto tako, znam da neke mame odmah osjecaju ljubav najvecu il mame sta radaju drugi il sl put, meni ta ljubav na prvi pogled jednostavno nije dosla, trebalo mi je sigurno 2 mj da se povezemo. Pun si hormona, premoren si, oporavljas se, a imas to malo bice koje je toliko zahtjevno, a doslovno te ni ne pogleda, kamoli da baci jedan smjesak. I ja sam ju na pocetku svaka 3h nocu presvlacila i dojila i jednu noc me samo pogledala i nasmijala se, totalno neocekivano, odjednom ti se samo srce prepuni sa srecom i ljubavi. Jednostavno treba vremena da to sve sjedne na svoje mjesto. A hoce sigurno! Prva 3 mj su teska i mami i bebi, to je kao cetvrto tromjesecje i stvarno na kraju beba bude i veca i uhvatite ritam i sve bude super. Navecer opet gledas filmove s muzem i izletis za prvu pauzu podojit malu kad se probudi i vratis nazad. I stvarno dobijes dojam da se sve vraca u normalu kako i treba biti. Onda doduse s 4 mj dode regresija spavanja, al nakon toga imas ogromnu bebu koja je odjednom narasla, napredovala i spremate se i polako papati i opet nove rutine radite; al vec si prava izvjezbana mama koja naucit tako funkcionirat s umorom, bebica je vec prava i sve je kako treba :).