MareiKate

Miracle2023

Lemon

Ja ću skoro upoznati svoju malu curku, ponedjeljak, utorak idem na kat iznad, cerviks nestao, ja otvorena 3,4 cm. Idealno, baš sam zadovoljna 😊
Nastavljam biti pozitivna i vjerovati u svoje tijelo

Da li ce cekati da samo krene ili ce te inducirati?
Bas sam danas razmisljala o tome, ako cu npr biti otvorena u pon ista, sto ce mi reci. Da li se salje doma, ostaje u bolnici, inducira ili ceka da samo krene. Valjda sve ovisi o nalazima, ctgu, plodnoj vodi. Ne vjerujem bas da induciraju samo tako, bez obzira na otvorenost 🤔

Indukciju ako i predlože uvijek možeš odbiti. Dok je ctg, plodna voda i sve drugo ok, nema potrebe forsirati indukciju. Neke žene pristanu na to bez potrebe jer im bude dosta svega i nekad to super ispadne a nekad baš i ne. Prije sam često znala čuti da žene dogovaraju indukciju na dane kad je njihov doktor tamo, pa su sigurne da će dobiti i epiduralnu i bolji tretman, bez druge prijeke potrebe, a danas srećom toga čujem sve manje jer je po meni to baš bespotrebno. Naravno kad je potreba zbog nekog stanja nema razloga nego slušati doktora, ali samo zbog nekog datuma ili nekog doktora, meni je to nepotrebno riskiranje.

Slazem se. Ja sam prvi put inducirana jer je doktor smatrao da je to to i dogovorio mi je indukciju na 41. tjedan, tocno na svoju smjenu da me on porodi. 
Ovaj put sam jos rekla da bih zeljela roditi na jedan datum meni drag, kaze doktor ako zelim, neka dodjem i inducirat ce me, ali sam odbila i rekla da ipak zelim da krene samo. Ne zalim sto sam odbila jer je lakse bilo prirodno, bez indukcije. Mozda je razlika i u tome sto je sad bio ipak drugi porod, ali ovaj put sam odradila vecinu bez bolova, uz indukciju me od 2 cm vec boljelo.

Robin_Daggers

Lemon

Ja ću skoro upoznati svoju malu curku, ponedjeljak, utorak idem na kat iznad, cerviks nestao, ja otvorena 3,4 cm. Idealno, baš sam zadovoljna 😊
Nastavljam biti pozitivna i vjerovati u svoje tijelo

Lemon, a zasto si ti ono zavrsila na hospitalizaciji? To sam htjela i neki dan pitati, ali na kraju nisam nekako.

Dr je planirao tipa drugi tjedan da dođem na odjel, ali kada me pogledao vaginalno prije 10 dana cerviks skracen i omekšan,  a ja prošla 4 kiretaze i nije to baš čvrsto i imam 130 km do bolnice. Tako da sve to su bili razlozi. I evo danas na točno 38tt ja lijepo već otvorena i mirna jer sam tu. 

Cordisoo- ma da, to je po mom računanju 35 tj sad za 2 dana (jer sam u kalkulator ubacila točan datum transfera, sto po meni i je točnije), ali oni uporno računaju po zadnjoj mengi pa mi je po njima 35 tj tek sljedeći četvrtak, a termin oko 12.7. Ma kako god...
Vanilla- ma dosta mi je više tokolize, makar su sve nuspojave prestale, osim tremora ruku. Jedino kaj su mi već sve žile popucale i sad imam i tromboflebitis (upalu vene) na lijevoj ruci koji zapravo boli ko vrag i ruka pulsira čim je spustim da malo visi.
Belinda- sobe su dolje na patologiji trudnoće stalno pune (krevet čim se isprazni netko drugi dodje), a carski se rade sve u 16. Ne znam kakvo je stanje s normalnom radjaonom, al čini mi se da sve radi punim pogonom. 
Evo danas sam saznala da ću morati do poroda ostati u bolnici i baš sam se izdeprimirala. Znam da je tu najsigurnije, ali veselila sam se i pripremi sobice, pranju robe za bebača i svemu ostalome. Vec sam 2 tj tu i ne znam kak ću još 3 izdržati. Kažem, zahvalna sam za svaki dan kad je bebač dobro i samo da on bude ok, al opet si povremeno ne mogu pomoći da me ne uhvati depra. Nisam si tak zamišljala trudnoću. 

Sayuri ma divotica, eto tebi tvoje male mrvice skoro 😍🎉🎊💐
Ally skroz je razumljivo da te uhvati žuta minuta. Nitko ne voli kad mu planovi izgledaju totalno drugačije od zamišljenog, a kamoli trudnoća. Mislim da je to još naglašeno kad smo se i za tu trudnoću morali 'boriti'... Ono kad već začetak nije išao po planu makar da trudnoća bude dobra... Al eto, nekad je teže od očekivanoga i baca nas u depru. Bitno je da znaš da cilj koji imaš ispred sebe je nešto najposebnije ikad. Što su još tri tjedna u usporedbi s godinama koje slijede uz tvog anđela?... Drži se, nije lako vjerujem, ali možeš ti to ❤️

Ally stvarno te razumijem i da si se izdeprimirala s ostankom u bolnici... i ja bih. U bolnici je bas nekako psihicki tesko za izdrzati jer se osjecas kao bolesnik, iako mi trudnice cak i s komplikacijama, to nismo. I samo vrtis po glavi jedan te isti film i brige i strahove. Bas mi je zao da ne ides doma prije poroda jos se malo sabrati u svoj prostor, na miru, u svoj krevet. Jos sad kak su vrucine (danas je bolje alii bit ce opet vruce).. ali opet, gledaj pozitivno. Ovako bebi dajes najvecu sansu da dođe sto kasnije na svijet, a samim time sto zdraviji i jaci bebac. I kad dođe, sve budes zaboravila sto si prosla. I sjeti se samo da je sve s nekim svojim razlogom, eto mozda da te nauci nesto... strpljenju i pozrtvovnosti. Mozda dobijes najbolje dijete na svijetu koje ce te uvijek slusati i koje ce biti super za odgojiti a sad si rijesila "najgori" dio roditeljstva. 
.
Ja ni u snu nisam zamisljala da ce mi se trudnoca ovako preokrenuti isto.. ja sam i mlađa od vas vecine, ostala trudna prirodno i slucajno, nismo ni pokusavali (htjeli smo bebu ali nije bilo ono, ajmo sad probat nego eto kako bude i odmah se uhvatilo). Uvijek sam sebe zamisljala kao osobu kojoj ce trudnoca biti lagana jer toliko volim djecu i sve vezano za to i zeljela sam dugo dugo biti trudna (sad nam se sve poslozilo pa smo mogli), u formi sam, puno radila na sebi pa eto. Sad moram mirovati, imam bolove, kontrakcije, skracen cerviks, otvaram se. Svaki mi je dan novi izazov i borba i tesko mi je vidjeti sve trudnice (online i ovako) koje u 9.mj trudnoce idu na izlete i planinarenja i nezz kaj. Evo mi nismo uspjeli otici sad na more i vjerojatno necemo do kraja ljeta sto mi je nezamislivo jer imamo kucu na moru i otkad znam za sebe cijelo sam ljeto tamo i svaki godisnji. Ali eto... muz je sad na godisnjem i hvala bogu pomaze meni oko svega, bss me tetosi ali doslovno svaki dan samo rinta, posprema, cisti, kuha, obavlja sta treba... nekak kao da smo se udaljili malo, on od toga svega ne stigne kraj mene ni sjesti a ja sam lezim sa svojim mislima... stvarno je tezak period ali pregurat cemo nekako. I Ally, sjeti se samo kad si imala prijeteci pobacaj onda nekad oko 20tog tjedna ako se dobro sjecam... kladim se da ti je tad 35ti tjedan izgledao nedostizno, pa ipak si dosla do tu. Jos malo i izdrzat ces sve, drzi se 🤞🏻🤞🏻🍀🍀🍀

Cure koje ste na mirovanju doma ili u bolnici, vjerujem da vam je pretesko jer ste imale neke svoje ideje i planove i ispalo je sve naopako, veselile ste se uredenju mozda sobice, pripremi robice itd, pogotovo ako vam je to prva beba, ali nije to sve u majcinstvu, to je samo dijelic pocetka, evo ja to nisam imala ni s prvom to uredenje i pripremu ajmo reci, a oduvijek sam “mastala” da cu uredivat sobicu itd, jednostavno si jos nismo rijesili stambeno pitanje, uredili smo samo kutak u svojoj sobi, sad je isto sve nekako privremeno, planiramo gradit kucu i rjesavamo papire, a sve se zakompliciralo, najvj cu na zimu morat hitno selit u podstanarstvo jer cemo rusit ovo di sad jesmo, a i za ovu drugu jos nista nisam priredila jer jednostavno nisam stigla od male pa stalno nesto upadalo pa nas nema sad, na kraju cemo imat mjesec dana za rijesit zidove, slozit starijoj sobicu i preselit je i oprat robicu za mladu.
I to u nadi da cu rodit u 40.tj. A ja kao ni nemam komplikacija hvala bogu nego sam samo satravena od trudnoce i prve male😅. I zaredale se viroze.
Tako da kad si god nesto zamislis isplaniras, preokrene se sve 100 puta, na kraju ono sta je najbitnije je da je bebica dobro i da se iscekuje njen porod i da ce doc u obitelj koja joj se veseli i voli ju vec unaprijed. A sve svoje uspomene cete stvoriti kad se beba rodi i koliko god vam bilo sad tesko i koliko je tesko imat bebu prve mjesece, opet je to neki novi osjecaj i nesto najljepse i stvarno vam dolazi najljepsi dio zivota i nove emocije i sve ce vrijediti, sva muka kad jednom vidite svoje zlato. A sta se muza tice, ja sam nadosla valjda kako treba kad sam konacno dobila menstruaciju i psihicki i fizicki, kad je mala imala 12 mj i isli smo na drugo i odma sam zatrudnila i sad opet sve naopako, hvatamo trenutak za sebe kad mozemo, al normalno je da smo oboje umorni i doc ce opet nase vrijeme, sad je trenutno tako, oko male, na bebu bas ne stignemo misliti iako se jako veselimo, ma sve ce doc na svoje s vremenom. Evo sad idemo u Istru 3 dana i bas se veselimo.
——
Netko je pitao za odnose, to je sve vrlo individualno, ja osobno nisam htjela prije tog pregleda sa 6 tj, imali smo ubrzo nakon pregleda iako me malo bilo strah bolova, ali samo polako, dode to na svoje. Sta se tice volje, mene su dosta drzali ti hormoni od dojenja i trebalo mi je puno vremena da malo nadodem.

I Sayuri super! Bome ces na kraju opet docekat termin, a kako si govorila, da bi najradije rodila pocetkom da se vise ne mucis, na kraju ce sve super ispasti! Koliko ima kg?

Thinkpurple ma znam da.. pa bila sam na Cipru, imali vjencanje kao da ni nisam bila trudna tada i naravno da ce mora biti jos i svega, ovo je vise moja neka sebicna zelja zapravo i svjesna sam toga. Iako otkad sam bila u bolnici sam presretna samo sto mogu doma biti pa mi ni nije ni do cega, samo ono... nisam ni priblizno tako zamisljala svoju trudnocu. 
I uvijek ima nekog kome je jos gore i teze zato stvarno trebamo biti zahvalne na svemu... sto smo trudne uopce jer mnogi ni do plusica na testu nikad ne dođu. I bebe su nam zdrave i sve ce biti ok na kraju, samo trebamo izdrzati. I sto imamo muzeve pored sebe i druge osobe kakvi god bili.. ima zena koje cijelu trudnocu same prođu, bez podrske ikoga .

Svakome je njegova muka najteža, tako da je skroz u redu da se žalimo i priželjkujemo bolje. Ali da, realna je činjenica da ćemo u konačnici imati svoje sreće u rukama i to je bitno.
Miracle poznajem osjećaj kad prolaziš kroz trudnoću a istovremeno tuguješ za nekim. Ja sam prvu trudnoću proživljavala gubitak bake, koja me odgojila u jednakoj mjeri kao i mama, ako ne i više i iako je ona preminula nešto prije nego sam ja ostala trudna, u trudnoći su mi se jako intenzivirala sjećanja na nju i baš mi je bilo teško. Ali slažem se, takva iskustva nas čine jačima i boljima 😊

Vanilla ja te u potpunosti razumijem. Godinu sam mlađa od tebe i zatrudnjela sam puno lakše i brže nego što sam mislila da bude. I isto sam trudnoću zamišljala tako da ću do zadnjeg dana vježbati, biti aktivna, putovati. Prije trudnoće sam bika aktivni sportaš, u super formi i stalno sam bila negdje s mužem, curama. I onda od 22. tjedna šok, prvo mirovanje doma i onda bolnica mjesec i pol. Naravno, presretna sam i zahvalna što smo ovako daleko došli, jer prije 10 tjedna se ovo činilo nedostižno, ali svejedno je teško. Najviše zato što većinu vremena provodim sama, sa svojim mislima. Muž je tu maksimalno ali isto je preuzeo apsolutno sve na sebe i uz to još naravno ima i posao. Isto imam dojam da smo se na neki način udaljili, iako nas je ovo teško razdoblje opet na nekoj drugoj razini i zbližilo. 
I imaš potpuno pravo tako se osjećati, nije lako biti u bolnici, a osjećaš se zdrav, i nakon toga još i doma dok svi oko tebe normalno žive, obavaljaju svoje poslove, aktivnost. 
Ja razmišljam nakon poroda, kad se malo oporavim i kad se uhodamo s bebicom, potražiti pomoć psihologa jer ne bi htjela da mi ovo ostavi posljedice i strahove za buduće trudnoće.