Ljetne bebe 2023. 🌅🌊🏖️🤰

Drage cure, ja vas vise citam nego sto pisem.

Nego ja sa svojih 2 imam problem gdje se bojim da "gubim" stariju. Malac je divotica mala. Otkad je stigao i muzu i meni je misija bila zadovoljit potrebe starije da bude njoj cim manji sok i da bude sto manje ljubomore prema malcu. I uglavnom je stvarno super prema njemu i voli ga.
Ona je u jaslicama. Ja je vodim u jaslice. Tata vraca. Kad se vrati pokusavam imati 1na1 s njom igru ako stignem. Nekad ne stignem. Preferira tatu. I kad navece nakon uspavljivanja malca odem ju pozdravit u sobu gdje su ona i muz - ona me tjera van. Ili ako se to ne dogodi vec me pusti (!!!) - uvijek zavrsi na tome da mi gura ruke u majicu da dira cice - poludim u sebi i kazem da se to ne radi - nek pita i dat cu joj cicat. Ne volim da me dira bez pitanja i to joj kazem. Previse puta se isto ponovilo. I sta tad bude - ne zeli me i tjera van. Prije malca mi je bila sve, citav svijet. Oduvijek je bila jako tvrdoglava. Muz kaze da se uvrijedi i ponos joj ne da da popusti. Doslovno vristi sto god da joj kazem i samo zeli da odem iz prostorije. OSIM ako ne moze "izvuci" korist - daj mi cokoladicu, pokazi mi videe iz vrtica (obozava to pogledat). Ako joj dam osjecam se iskoristeno. Ako ne, osjecam se da je gubim jer i tak premalo vremena provodim s njom. A ona je nezasitna po pitanju paznje i igre. Koliko god dam - daj jos jos jos. Ako ne dam - idi, maknibse, hoci tatu. Vikendom je malac "zanemaren". Bas je dobrica. Na podu se igra i zabavlja sam dok se ja igram s njom. I onda mi žao njega jer zeli pažnju ali eto ne plače pa prioritiziram stariju. Kao on ima svu moju paznju preko tjedna. Uglavnom emocionalno sam izmrcvarena.

Jeste cure imale slicnih problema? Jel bude bolje?

Tonkica kako spavaju skupa - s tobom u bracnom? Mene strah da starija ne bi slucajno lupila malca. Ne znam jel to realan strah ili ne.

Pozdrav svima i od nas, bas vas je bilo lijepo citati. Nisam dugo navracala jer jednostavno nisam stigla,
Moje cure su trenutno u nekoj mirnoj fazi, sve je dobro. Za zimu smo izbjegli gripu, u zadnji tren sam cure povukla. I sad je opet kod male RSV, al idu, nekako se nadam da nece pobrat. Sta da radim. Doma svi izludimo, jos je ruzno vrijeme bilo, stvarno za crknit.
Vole bracu, al one imaju jedna drugu,razlika izmedu svih je po 2g, malo manje tako da su se ipak cure skupa nasle kako su isti spol i mala je sad vec porasla. Jako se vole skupa igrati, stalno skupa nesto izvode, nerazdvojne su. A isto se tako nekad i svadaju naravno.
Jedna velika novost jer da starijoj konacno uvodimo mlijeko kroz iducih par mj! I ima jos i provokaciju na ljesnjak. Ako to dobro prode, od jeseni u vrticu samo zabranjeno jaje i kikiriki kojeg ionako ni nema. Spas i sreca velika.
Cekam sad upise za maloga… super je malac, jako je vesel i strpljiv, voli jako seke i najsretniji je kad cure dodu kuci. Na dva spavanca je sad, al noc je i dalje prelosa, budenje svaka dva sata. Ima dva zubica i kako su mu nicali kaf je poceo jest, bas i ne preferira hranu. A jos malo pa bi trebao imat i 2 obroka. Ne znam sza cemo s njim🤣. Al ok je ovako, dobro raste, ima oko 10 kg. Aktivan, sve ga zanima, pred puzanje, ljulja se na sve 4 i tako.
Cini mi se da ima blagi atopijski, al bez alergija. 
Ja sam ok. Al iscrpljena, razmisljam da prestajem dojiti, probala sam mu dat formulu, doslovno je radio facu da ce povratit. Dobila sam bronhitis prvi put u zivotu, na ventolinu, upalu pluca, na sumamedu, evo osjecam se bas raspadnuto.
I idemo u amarin krajem 3.mj🤣

E da sta se tice spavanaca, meni starija vec dugo ne spava, a mala ju kopira iako joj treba jer bude bas umorna do kraja dana. Vec zadnja 3 mj ne spava vikendom. U vrticu obje spavaju, al maloj treba duze da zaspe. Nez jel to neka regresija il sta. U toj dobi jel tog ima. U svakom slucaju do 8 navecer zaspu spavale/nespavale. Ako ne spavaju vikendom onda ranije legnu, malac isto oko 7, al se budi pa nam to ne znaci nista🤣. Samo da progoda i sjedne i bit ce lakse kar se smiri taj razvoj.

Bez obzira sta malo pisemo vi ste i dalje moje selo, na žalost. Ja sam danas bila na individualnom razgovoru u jaslicama. Predlazu nam neurorazvojnu procjenu. Kažu da se igra iskljucivo samostalno, da ne dozivljava drugu djecu, da tete isto ne doživljava, da ne razumije osnovne naredbe tipa sjedi, jedi.....
Ne znam šta bi rekla. Tvrdoglava je, da posluša sve ne posluša, da ne komunicira sa nama ne mogu reci. Ne gasi se. Tako da sam poprilicno nikakva. 

Buhaca bas mi je zao to cuti. Znam da zvuci strasno. Pa jel ju prepoznajes u tome sta govore?
A gle, procjena nije nuzno losa stvar, znat cete na cemu ste. Jel imala kakve stresove, jel krenila ove godine u vrtic pa se jos prilagodava?
Svakako, moras pricekat procjenu za dalje. Znam da je to “lako” za rec.
Zvali su procjenu i mojoj starijoj kad je bila u toj dobi, tek je krenila u jaslice, nije se nikako prilagodila, dosla ie seka, a po prirodi je jako njezna i empaticna, sve emocije dozivljaja snazno i povrijedi ju. Ako ju seka odbije u igri, rastuzi se npr.
Tad se nije htjela igrati s drugom djecom, tete je samo gledala kao da ih ne kuzi. Nije ni pricala u vrticu, a doma je najnormalnija bila u svakom segmentu. Zvali su procjenu i zakljucili su da je sve ok. Necu lagat, bila mi je muka svaki dan ic u vrtic jer je jedna teta bila bas neosjetljiva i kruta, svasta bi mi napricala, al eto, to je moje iskustvo. Ne mogu tebi pametovati jer ne poznajem tvoje dijete, samo ocu rec da imaju najbolji interes tvog djeteta i da zato to sve govore, sta god da ispadne, bolje i na vrijeme ulovit, iako se stvarno nadam da nije nista.
Neka djeca su zatvorenija prirodno, sramezljivija.
Drz se i pisi tu…. Lakse je makar napisati. Znam da se osjecas kao da je sve potonulo.

Buhaca Gledaj na to pozitivno. Ako treba bolje da ode cim prije. A generalno mozes dobit dobre savjete.

Mi smo bili na procjeni grube motorike (fizioterapeut), fine i senzorike (radni terapeut) prije pola godine . Isto sam bila u soku i nevjerici, nama to ne treba,  kako smo mi vi odrasli bez tih strucnjaka...

Nas je poslala fizijatrica kao "ajde vi odite" jer je svaki milestone bio u zadnji tren i mala kod nje nije prestajala vristat (bojala se doktora). S 2g bili. 

Ugl, mala je u jaslicama godinu dana. Trebalo je dugo da ne place kad joj se druga djeca priblize. To nam je bio uspjeh: ne bjezi u najdalji kut od djece. Cak se niti sama ne igra u vrticu (osim ako teta da zadatak), a kamoli s drugom djecom. Ona voli promatrat. Obozava doma gledat slike i videe prijatelja iz vrtica. I pricat sto je bilo. Bas se vidi da voli prijatelje u vrticu ali ne zna kako im prici niti njih prihvatiti kad joj priđu. Igra se kad joj teta da zadatak, tu je mali poslusnik. Isto tete do nedavno nisu znale kako dobro prica.
 U djecje parkice niti nije htjela jako dugo. Mi smo je morali motivirati i cca zadnjih 2 mjeseca voli ici ali isto cim se netko priblizi ona se miče dalje i samo promatra. I u vrtic od nove godine bas voli ici.

Zakljucak radne terapeutice: ona je takav karakter. Dala nam je savjete (da njoj bude lakse u zivotu) i rekla da je bitno da ju mi cim vise motiviramo za igru u parkicima i igru oponasanja s lutkicama (hranimo, stavljamo na spavanje, i slicno). Mi do tad nismo imali lutkice. Samo plisance i razne "intelektualne" igre (kocke, umetanje, oblici i sl.). Kao takva igra oponasanja je za njih jako bitna za razvoj. Eto to nam je terapija - cim vise djecje igre i skakanja vani :) A mi do tad s njom po restoranima i sretni kako njoj draze sjest u restoran nego ici na igru u parkic 😐

Opcionalno nas je dodala na listu radne terapije pa ako ikad dodemo na red mozda i odemo. Rekla je da nije nuzno ali da njoj moze pomoci.

Ugl, odi, moze samo pomoci. Nakon ta tri dana procjene - terapeutica je vec znala kako se ponasa u nekim situacijama bez da je to vidjela ili smo joj rekli. I promjene lagano vidimo na njoj i samo je pitanje dana kad ce se opustit i zaigrat s nekim vrsnjakom. 

Doslo bi to i samo od sebe ali zasto ne pomoc ako vec mozemo.

Ma sve to stoji. Ako postoji nešto bolje prije znati. Ali su mi neke stvari kontradiktorne. Npr. Piše da se boji mraka, a od prvog dana spavamo u mrklom mraku, kad ugasim svjetlo i izađem iz sobe jer ona npr. ne želi prestati skakati po krevetu niti place niti išta. Bez problema traži šta želi jesti, odgovara i govori punim i smislenim rečenicama. Nema straha od bilo čega, mislim ima neke svoje strahove ali nije da se boji ljudi bilo kad neko i nepoznat ili poznat dođe. Meni osobno su kao izrazitom introvertu parkici smrt, ali zbog nje se ide. Istina ona se zaigra sama, ali ne bježi od djece. Po ovome šta se sada "zna" ja nisam bila sramežljivo nego autistično dijete.
Hvala vam na riječima utjehe 😘

Buhaca ono sta oni pisu je ono sta oni vide. To ne mora bit prava istina, al kod njih je to tako.
Zato su mene za sve pitali jel tako i kuci jer je bitnije kucno ponasanje nego u vrticu.
Tipa jel govori, jel nas gleda, jel komunicira, kako se igra- sama il s nama itd.
Moja starija je isto bila promatrac i solo u toj dobi, sad je naravno skroz drugacije jer je kao prvo narasla/porasla, kao drugo, radili smo i mi s njim i tete. Bas tako, igre lutkama, oponasanja, igrokazi, jacanje samopouzdanja. Ima prijatelje i najbolju prijateljicu, veseli se rodendanima, druzenjima, oce ic kuci kod prijatelja na igru itd.
Al opet da je nesto i bilo, bila bi zahvalna jer nekad mi roditelji nismo bas kriticni ili ne razumijemo sta se ocekuje u kojoj dobi i stvarno je bolje da netko i pogleda dijete ili da se odredena terapija prode nego ne. Ponavljam, sama znas svoje dijete i ako se vi do sada nisze uopce brinuli, najvj je jednostavno takva, zatvorenija, sramezljiva, radit cete na tome i vrtic ce tu puno pomoci. Ja sam bas sretna sta mi djeca idu u vrtic, pogotovo 3+ jer se dovode i u neke neugodne i ruzne situacije iz kojih se uci,
Moraju se naucit do skole izborit za sebe, dogovarat, pregovarat, postavit u odredenim situacijama, to su te najbitnije vjestine za dalje.
Sretno!

Buhaca moja se sad nedavno pocela tako ponasati, neznam jel neka faza glumatanja ili sta... tipa vani u parku ide samo gdje nema nikoga jer kaze zeli mir 🤦🏼‍♀️ ako netko dode do nje ona se makne ili u plac. idemo jednom tjedno na igraonicu u knjiznicu gdje su djeca od 2.5-3.5 g, sat i pol, svi rade sta teta pokazuje, ona stoji i gleda u plafon. Kad ju netko nesto pita stisne usta i nece nista rec. A doma kontra totalna, melje 100 na sat, sve kuzi, zna, oponasa seku, pjeva, plese, skace, broji, nabraja... ma sve. I kad mi netko vani kaze - kak je ona mirna i ozbiljna - uopce nije. Zavaravanje 🤣 tako da ti poznajes svoje dijete. Nije lose napraviti procjenu, dobit cea uvid i mozda neki savjet za dalje. Nemoj se bedirat oko toga.