zlatna sredina
Valentina mislim da se ne moras bojati bakterija zbog kupanja u moru.. prije ces je dobiti bilo gdje drugdje. Redovita higijena, redovito mijenjanje donjeg rublja (pamucnog) i ne lezati u mokrom bikiniju (bakterije vole mokro) i mislim da nema straha. Slusaj svoje tijelo. ☺ ponesi kreme za zastitu od sunca i daj si dusi na volju
Doduse ja sam se u ranoj trudnoci kupala u oceanu i nema ljepseg osjecaja nego kad te nose lagani valovi i sunce grije..
Cure, raspisale ste se, super!Mene je izdajalica spasila!Jansam je isto koristila za sprecavanje mastitisa imala sam preprevise mlijeka i sigurno bi dobila upalu da jennisam imala, jer rucno izdajanje predugo traje, a i vidit cete, nije bas zgodno.Izdajalicom se izdojis za minutu, dvi, a rucno bi to trajalo otprilike pola sata, barem u mom slucaju, pokusala sam.Znaci, palac gore za izdajalicu i o u obe trudnoce me spasila.Drugo, kad se negdje ide bez bebe, npr. mi smo imali svadbu prijatelju kad je mali imao 6 mj, izdojila sam mu potrebnu koliicnu za nahranit ga a i ponijela je sa sobom jer bi bila eksplodirala da je nisam imala.U svakom slucaju svaka od vas ce znati procijeniti dal treba ili ne ja je svakako planiram opet koristit.Ja se ne sjecam da sam bila toliko uplasena u prvoj trudnoci, sve nekako dode prirodno i samo po sebi, vidit cete znat cete sve vrlo brzo.Kod dojenja sestre stvarno pomognu, ima i sestra bas za dojenje u bolnici koja sve pokaze i pomogne kad i ako treba.Nicega se nemojte sramit pa i pitat sto pita ako treba bot ce to sve ok.😊
Ja zivim nammoru i kupat cu se od prvog dana kad se to bude moglo, kupala sam se i u prve dvije trudnoce i sve je bilo ok.Ja sam cure pocela trenirat i svaki dan setat 4-5 km.Osjecam se super radi toga.Radim vjezbe sa Youtube, za drugo tromjsecje.Super!
Sorry cure što ovo ovako pišem i kažem, ali baš ste mi slatke sa svim tim svojim malim brigicama oko bebe i priprema za bebu. Meni se samo jedna stvar vrti po glavi, a to je da nakon što rodim da mi moja mala vražica koja mi već ne znam ni sama koliko jutra ne da normalno spavati ostane kod mene i dalje jer mi je financijska situacija katastrofa, a o stambenoj da ne pričam. Dom mi je staro napušteno skladište za koje se molim da se neće počet rušiti dok dečko ne nadje neki posao.
Također moram reć da bi dala sve živo da mogu biti na vašem mjestu i da mi jedna od glavnih briga bude koliko bodića moram kupiti i koji broj da bude optimalno.
Pinkice, shvaćam te, tako slično je bilo i mojoj mami, samo što je ona živjela kod svojih roditelja u jednoj maloj sobici. Zato je mene bilo užasno strah uopće se upuštati u veze i razmišljati o osnivanju obitelji dok god nisam stala na vlastite noge... nisam htjela ovisiti o partneru jer nikad ne znaš što ti život nosi i mislim da je bolje da žena ima svoju vlastitu karijeru i primanja da se i sama može brinuti za sebe i svoju djecu ako se to pokaže potrebnim. Nisam htjela ni riskirati da tražim pomoć od svoje mame jer je i sama samohrana i nema samo mene. Dvije plaće daju veću sigurnost u životu. Nadam se da će ti krenuti i nemoj se sramiti tražiti pomoći od nekih udruga i socijalne službe.
Pinkice93...ne mogu ni zamisliti težinu tvojih briga...zar ne mozes privremeno biti mozda kod roditelja ili kod neke familije dok se ne snađete za stambeno pitanje...oprosti sto ti postavljam tako intimna pitanja, to su vise moja razmišljanja, ne trebas odgovarati na ovaj moj post. Ne mogu ni zamisliti sebe u toj situaciji i da mi se vrte po glavi takvi scenariji o kojima nazalost ti razmišljaš...
Slažem se s Lagerthom...uz udruge tu je i Crkva i crkveni Caritas, vjerujem da bi ti svećenici mogli pomoci ako zatražiš od njih pomoć...
Moji roditelji su divan primjer za sve nas kakvi roditelji ne biti. Mog tatu baš boli briga što mu je trudna kći jedinica već više od 3 godine na ulici i samo kokodaka da idem k mami od koje sam baš i otišla jer žena ima gadnih problema. Od stana u kojim smo zajedno živjele napravila je živo smetlište. Kome god sam se obratila za pomoć svi me šetkaju drugima i govore da to nije u njihovoj ovlasti jer je ona vlasnik stana. Trudnoća mi definitivno nije bila planirana u ovoj situaciji, a opet znam da bi se do kraja života grozno osjećala da sam ili pobacila ili da dam dijete na usvajanje. Dečko pokušava svim silama da nadje posao, ali niko ga ne doživljava ni 5%. Nadamo se čudu, ali teško da će išta od tog čuda biti. Dogovorili smo se da ćemo još malo pričakati i vidjeti šta će biti jer nas je pak strah da nam socijala ne uzme malu kad se rodi.
Ako se situacija ne promijeni do 1.5 krećemo u traženje ponoći u vidu da bar nas dvije se smjesti negdje.
Sortiraj odgovore
Najstariji