Bila sam trudnica za poželjeti. Da nije bilo trbuha ne bi ni znali niti osjetili da sam trudna… Nikakve mučnine, umor, posebne želje ništa….. Malo u prvim mjesecima sam osjećala kratkotrajan umor i to bi bilo to. Obavljala sam sve poslove kao da i nisam trudna. U drugoj trudnoći sam do samog kretanja u bolnicu još obavljala zadnja pospremanja. Moje tegobe su nastupile nakon poroda carskim rezom (oba). Oticanje nogu prvih mjeseci, popucali kapilari na nogama, opuštena koža trbuha, strije. Sve ono što nitko ne želi. Ali to je i ljepša strana i ono što ostaje za uspomenu na trudnoću. Više me ne smeta, čak znam koju sam striju dobila sa kojom trudnoćom. Kile su otišle, kapilare se smanjile, strije izbljedile…. ostali su mali anđeli koji rastu kao gljive. Da mogu opet bi sve ponovila…. Najmirnije, najspokojnije, najveselije razdoblje života…..
pitanje kao da je stvoreno za mog supruga…mogu iskreno reci da nisam bila prezahtjevna trudnica..iako mi se u trudnoci javila vrlo cesta zelja za keksima od kokosa..ako toga ne bi bilo,muzu je bolje bilo da bjezi…stvarno ni ne zelim pomisliti sto bi bilo s kilazom da nisam vjezbala u trudnoci…posto su bile blizankinje,imala sam osjecaj da je napor bio tezi,ali pred kraj trudnoce mi je lijecnik rekao da nikad nije imao discipliraniju trudnicu od emne…mucnine su bile vrlo rijetke i bezbolne…i redovito sam isla na svkezi zrak
Piše vam mlada mama, trudna s prvom bebicom tek par mjeseci. Kako mi je ovo prva trudnoća sve mi je novo i na svaki simptom gledam sa oprezom. Pritisak na mjehur je ogroman, stalno idem piškiti, mučnine nemam niti sam ih imala ali imam gađenje prema nekoj hrani koju sam prije obožavala. Nisam se uopće mnogo udebljala iz razloga jer jedem zdravo, čak zdravije no što sam se hranila u vremenu prije trudnoće te sam ponosna na to jer ću te navike zadržati i dalje. Koliko god mogu pazim na sebe, mažem se uljima i kremicama tako da se nadam da će nakon trudnoće koža ostati njegovana. Zadovljna sam sobom i uživam iz dana u dan savladavajući svakodnevne prepreke uz pomoć svoje obitelji.
U iščekivanju prvog djeteta, moje male mišice, cijelo vrijeme isprepliću se osjećaji sreće i straha. Naravno, straha od poroda, boli, nepoznatog. I sreće i veselja kada napokon stigne taj trenutak u kojem ću ugledati to malo stvorenje koje me po cijele dane udara, lupeta i igra nogomet sa mojim unutrašnjim organima. Što se više bliži dan poroda, to mi se više čini da je razdoblje trudnoće proletjelo brzinom svjetlosti, kao da sam tek jučer saznala da u meni raste živo biće. Srećom sve je prošlo bez previše mučnina, one početne uspješno smo suzbile grickanjem keksa i krekere, koje su nam doduše i donijele koju kilu viška, ali tješim se da je to ipak samo voda koja će otići sa porodom. Ljetne vrućine bile su najgore, ponekad danima nisam izlazila iz kuće u kojoj sam dane provodila u društvu svog najboljeg ljetnog prijatelja- klima uređaja. Sa svježijim danima lakše se diše, ali obuća i odjeća počinju predstavljati problem. Na početku trudnoće organizirala sam ormar na način da sam odvojila robu koju ću moći nositi u trudnoći i onu drugu. Tek sada vidim koliki sam optimist bila, jer ova druga hrpa se opasno povećala , a u prvoj su ostale tek pokoje tajice i koja šira majica koja naravno sada igra ulogu uskoga topa. Ali tih desetak preostalih dana ću nekako progurati i u tome.
Ipak me sada više veseli onaj dio ormara u koji su uredno poslagane malene roze tutice, suknjice i čarapice, i ne mogu dočekati da u njima vidim svoju malenu djevojčicu.
Što je sa nama muževima.Tko nas pita kako je nama.Isto imamo tegobe i probleme.Evo supruga i ja čekamo treće dijete a ja sam mama i tata prvo dvoje jel supruga mora mirovati.Ispuniti zahtjeve njene i dijece je nemoguće.Sada shvačam koliko je teško biti mama.Želje trudnice ne smiju se odbiti a moja ih ima stotine( tako nije bili prva dva puta) od hrane do masiranja nogu jel otiću,ishrane jel dobila je gastaciski šečer pa mora držati dijeto,do dijece koja ne razumiju da mama ne može.Pomagajte,prihvačam sve jel na kraju dana noge mi otpadaju,jesti ne stignem a tijelo mi je iscrpljeno.Prirodna pomoć je najbolja pomoć a i mami i dijeci će dobro doći.Nađite malo suosjećaja za obitelj koja je trenutno u kaosu…..pomoć iscpljen sam.
Trudna sam 7 mjeseci i dobila sam samo jednu kilu. Moj ginekolog je rekao da je sa bebicom sve ok. Nije ni čudo što imam jako mali trbuščić (kao loptu). Cijelu trudnoću imam mučnine i stalno mi se na nešto diže želudac. Već 7 mjeseci nisam jela kruh ni peciva, a prije sam ih obožavala. Ali nije sve tako crno, ima u mojoj trudnoći i lijepih stvari. Ona najvažnija je da svakodnevno razgovaram sa mojim sinčićem, puštam mu muziku i već sada znam da voli slušati jazz. Kada mu pustim omiljenu muziku, on se smiri i, znam, uživa zajedno sa svojom mamom. Ponekad mi je dosadno i onda sjednem u moju omiljenu fotelju, pustim muziku, zatvorim oči i razmišljam o mojoj maloj ljubavi. Nakon toga se osjećam super. Još dva mjeseca i moje dijete će biti sa svojom obitelji, jako se veselim tom danu i znam da ću zaboraviti na mučnine, natečene ruke i noge, trnce u rukama i sve ostale tegobe koje imamo mi trudnice. Uživat ću sa svojim malim jazzerom Davidom…
Pozdrav!
Ovo mi je druga trudnoća i moram priznati da su mi simptomi manje-više isti u obje trudnoće. Prva tri mjeseca mučnina sam izgurala a jedina stvar s kojom imam problema jest moja koža. Inaće je problematična a otkada sam trudna stanje se jako pogoršalo. Više me ne muči samo lice nego i cijela leđa. Isprobala sam svakakve preparate(koje trudnica uopće smije,znaći ne puno) ali ništa ne djeluje. Stvarno bi me razveselili kad bi mi uspijeli preporučiti neki preparat a još kad bih ga dobila na poklon pa gdje bi mojoj sreći bio kraj
?!!!
Lijepi pozdrav i zahvaljujem na brzom odgovoru!
Budući da su moje (dosadašnje) trudničke tegobe zanemarive, trudim se riješiti ih prirodnim putem; pažljivije odabranom zdravijom prehranom (suhe šljive,probiotički jogurti za probavu, mnogo cikle za nedostatak željeza,sok od limuna za imunitet i bolje iskorištavanje željeza,hladno mlijeko protiv žgaravice…), puno kretanja (šetnja do posla,razgibavanje opterećenih leđa na radnom mjestu,ples,pospremanje), češće kraće odmaranje i usporavanje tempa kad je to potrebno…Zajednički nazivnik svemu tome je osluškivanje tijela koje najbolje zna što mu treba za nas i malog podstanara
Početkom trudnoće sve je bilo ok,dok nisu krenule mučnine negdje oko 9 tjedna pa do 17-og.U tim tjednima pomagali su jenostavni mali obroci pretežito kuhani,puno tekućine najviše mineralna.Sredina trudnoće sve super ko da i nisam bila trudna osim što sam mijenjala garderobu za veći broj,sad već brojimo puna 32 tjedna,a blizanci su trbuh jako težak,spavanje nikakvo,pomaže malo šetnja no ležanje na lijevom boku veći dio dana,a jedemo ama baš sve i slatko se išćekujemo.
Prije nego sam ostala trudna,svi su mi govorili kako ce mi to bit najmirniji i najlijepsi period u zivotu. Da mi je miran i nije,hormoni skacu i luduju na sve strane(ali tu je moj dragi da me smiri),nesanice,okretanje po krevetu,vrucina…uffff. Borim se tako sto razmisljam kako mi je ostalo samo jos 10 tjedana do kraja,i kad me moja mala bubica lupne iznutra,zaboravim na sve tegobe. E da,trudnicki pojas i klima su mi također puno pomogli :)
Sortiraj odgovore
Najstariji