Zrinka1

Ma evo mene, cijelo dan gledam po youtube-u videe o 2 tromjesecju i sve su uzivale i svima im je to bio najljepsi period samo jedna ili dvije su rekle da imaju strahove a ostale sve kao divota…
Rekla sam si sada necu se vise zamarat sta ce biti i kako ce biti… Nek bude kako Bog zeli ja jednostavno vise ne mogu vodit borbu i zamarat se tim… Pokusat cu se sada maksimalno opustit jer s ovim ne donosim nista dobro sebi a ni bebi.. Pokusat cu uzivati u ostatku trudnoce a kad dode beba onda cu se baviti sa svime sto trebam…
Govorim sad ovo jer se tako trenutno osjecam, mozda sutra bude potpuno drugacije al danas sam nesto tako nastrojena i shvacam da sa ovim ruznim mislima i strahovima ne donosim nista dobro sebi kao ni jedna od nas… Pa eto tako se danas osjecam,mozda se jedna od vas pronade u mojim trenutnim osjecanjima… I jel vam dosao ikako takav dan da kazete onako sebi ma daj bas me briga vise za sve bit ce kako bude?

Zrinka, nekad si to kazem, pa traje neko brime dok me ne zaboli.Danas sam isto rekla nakon sve te anksioznosti i panike, Boze nek bude kako ti hoces.Ja ne mogu vise brinuti i strahovati.Onda pocnem malo plakati...pa se izmjenjuju osjecaji.Cinjenica je da mi ne mozemo utjecati na nista, jedino na sebe.Nazalost, meni je i to tesko.

To si nekak i mislim,al me uhvati onda nek mi daju normabel ili onaj neki na d.sedativ sto daju za bolove kao pa vele da od njega bude sve ravno i zdravo..najgore je kaj nemam papirnato da sam imala problema sa panicnim jer nisam nikad isla za to nigdje jer nije bilo cesto,nisam ni znala da je toto vec sam si to prepisala jednoj sitiaciji koju sam imala
Svakako bum slusala kaj vele,tecaj sam prosla i gledala puno videa sa disanjem ma da mi je nos u banani al disat cu na usta pa tak probat,inace imam sljubljenu jednu nosnicu jer sam rodema kao novorodence u 32 tj tr.pa imam plucnih problema al nije strasno.
 Hvala za te savjete pogotovo kad znam da ste prosle pa je lakse.

A ja sam umorna vise od razmisljanja, idem predaleko cak mi je danas rekla jedna prijateljica koja je tek rodila da stvarno idem predaleko sa nekim stvarima i da ona kad je bila trudna uopce nije ni pomisljala na to kako ce kad rodi, budenje po noci, kupanje i takve stvari a isto joj je prvo dijete kaze ona tek kad se rodio onda kad sam trebala okupat trazila sam pomoc i uvijek neko uskoci i dobro kaze da je njoj trudnoca toliko brzo prosla da kad je usla u deveti mjesec pozelila je da jos malo ostane trudna i uziva a ja njoj reko svaka ti cast ja nebi volila ni minute duze od predvidenog termina... I jedino sto je rekla da misli da ona sada ima tu depresiju poslije porodaja a rodila je prije 2 mjeseca...kaze prvih par dana je sve bilo oke a kaze da je sada stalno neka nervozna i da joj sve smeta nenormalno, kaze neke sitnice joj smetaju toliko da misli da ce puknit ... I da vise sama sebi ide na zivce a i muzu i da bas primjeti da se promjenila.. Pa sam joj ja rekla da ode do doktorice i isprica joj pa mozda dobije ovaj normabel od 2mg cisto da je malo opusti, nadam se da sam joj dobro rekla?Lola, mene ti najvise pati sto sam u trudnoci takva i samo se bojim da nebi ostala eto to mi je najveci strah a ovo sve ostale misli su mi prolazne a to je jedino sto me najvise pati... Jer prije nisam imala takvih problema, nikad nisam imala savrsen zivot al sam imala vedar duh i bila puna zivota unatoc svemu losem to kao da me je jos jacalo, i ja sam mislila da cu bez ikakvih problema odradit trudnocu onako kao od sale kad ono mene strefi to i oduzme mi svu snagu i samouvjerenost i sad se ono stalno zapitujem i plasim.... Ti si od prije imala taj problem pa vjerujem da si lakse od mene prihvatila, al mene je jako pogodilo jer se desilo u trudnoci... A onda si opet kazem mozda je to samo u trudnoci i onda ce proci i to je dobro kako je vama koji se s tim borite od prije a u drugu ruku se bojim da ne prode.. I onda se ubijam s tim a na kraju kako god bilo moram se nosit s tim i sta imam od toga da se nerviram. 

Zrinka; ima takvih dana da isto poludim i kazem ma daj ajdee,nemrem vise,necu mozgat al vrlo brzo se vrati taj osjecaj nekakvog nezadovoljstva i tuge i svega ,mix.
Isto kao i Lola al bas isto si onda kazem pa dragi Boze bit ce kako ces mi ti dat,budi uz mene ,da izdrzim i to me smiri..dosta mi ta vjera pomaze nekako kroz zivot i kad je bilo najteze sve molitve su se uslisile i taj pojam da nisam sama u teskim trenutcima puno znace🙏

S@r@

To si nekak i mislim,al me uhvati onda nek mi daju normabel ili onaj neki na d.sedativ sto daju za bolove kao pa vele da od njega bude sve ravno i zdravo..najgore je kaj nemam papirnato da sam imala problema sa panicnim jer nisam nikad isla za to nigdje jer nije bilo cesto,nisam ni znala da je toto vec sam si to prepisala jednoj sitiaciji koju sam imala
Svakako bum slusala kaj vele,tecaj sam prosla i gledala puno videa sa disanjem ma da mi je nos u banani al disat cu na usta pa tak probat,inace imam sljubljenu jednu nosnicu jer sam rodema kao novorodence u 32 tj tr.pa imam plucnih problema al nije strasno.
Hvala za te savjete pogotovo kad znam da ste prosle pa je lakse.

Sara ja mislim da bi ti mogla rodit svaki cas, pa ako se to desi i veceras haahh a nadajmo se da ce biti sto prije jer se cinis spremnom, ja ti zelim puno srece jer ce ti trebati, i jedva cekam da rodis i da cujemo komentare, mislim pogotovo ja jer je i meni prvo dijete 🙂

I meni vjera puno pomaze, nisam vam htjela govoriti o tome jer ne znam tko je od vas koliko u tome... Al ja bas vjerujem, i odgojena sam u vjeri tako da sad kad mi se ovo desilo uzela sam molitvu svetom Josipu koju molim trideset dana i prije molitve onako kazem sve sto me tisti i pati i kazem eto ti budi moj psiholog i pomozi mi u ovom svemu da izdrzim i da mi se vise nikada ne dogodi, da skupa sa porodom zaboravim na sve to u trudnoci i tako jos dosta toga... I bude mi lakse punooo

Sigurna sam da ce proc,nisi prije bila sklona ne vjerujem da ces posli,hormoninte pucaju...meni je cist normalno da se trudnica zapita pa kako cu ja to kad se rodi itd,ljudi vole bit spremni ilo mozda ja to tak mislim jer ne volim bit ne spremna za nesto i ne volim iznenadenja..
Veci je problem poslije depresija jer onda mozes postat i neuracunjiv ,a i vidjela sam kak to izgleda unutar obitelji i zbilja djeca pate i uvijek jedam partner strada pogotovo al si ta osoba nezna priznat da ima problem.mislom da si super savjet dala,u krajnosti lijecnik ce procjenit

Zrinka1

I meni vjera puno pomaze, nisam vam htjela govoriti o tome jer ne znam tko je od vas koliko u tome… Al ja bas vjerujem, i odgojena sam u vjeri tako da sad kad mi se ovo desilo uzela sam molitvu svetom Josipu koju molim trideset dana i prije molitve onako kazem sve sto me tisti i pati i kazem eto ti budi moj psiholog i pomozi mi u ovom svemu da izdrzim i da mi se vise nikada ne dogodi, da skupa sa porodom zaboravim na sve to u trudnoci i tako jos dosta toga… I bude mi lakse puno

To je tako lijepo😊
Svakako cu javit ak se sta krene desavat po tom planu mene i poroda.

I ja se kao i vi pitam, zasto me morao zadesiti ovaj poremecaj
I prije i sad u trudnoci.Ne znam, ja cijeli zivot ocekujem nesto lose, a hvala Bogu u zivotu ima i dobrih i losih stvari
Samo ja oduvik mislim da nisam dovoljno vrijedna i dobra za lipe stvari. I ja sam vjernik, iako ne gledam covjela po tome.
Ali da nije molitve, ne znam kako bi.Iako me ljuti i budem tuzna sta ja i dalje uz sve molitve i vjeru osjecam strah i tugu. Kod mene je prednost sta znam prepoznati na sebi kad mi pocinje biti lose i ne bojim se poceti sa antidepresivom.Sad mi je zao sta ga pijem i trudnoci, ali moram. 
Velika je mogucnost da se stanje ti vrati u normalu, ako ne ma ne boj se krenit dr i trazit antidepresiv.Jel normabel ti malo smiri, ali ne uklanja tugu, beznadje i sl.

Sara hvala na tome i ja se nadam da ce svima nama proci nakon trudnoce i da se nikad al nikad vise nece vratit, to je nesto sto nebi pozeljela ni najgorem neprijatelju uh uzas... 
Lola-ja se nadam da iako si imala tih problema prije da ces nakon sto rodis biti druga osoba i da ti se to vise nikada nece vratit.. Ja mislim da ti imas taj problem bas zato sto si dobra i preosjecajna i brines puno o svemu i svakom a najmanje o sebi i sebe stavljas na posljednje mjesto...
Al i ja sam jednim dijelom takva uvijek gledam da ugodim drugima a meni kako bude a to ne valja... I kad sam upala u to stanje vise sam se brinula za to sto me muz mora takvu gledat nego o tome kroz sta prolazim.