Tete u vrtiću rekle su mom sinu da će se prehladiti ako ne bude nosio šlape. Njegovo prihvaćanje novog uvjerenja o štetnosti bosih nogu me jako zasmetalo. To i nije neko važno uvjerenje, ali mi se pojavio unutarnji strah što ako počne prihvaćati neka druga, štetnija uvjerenja?
"Zašto nemaš šlape?", pita me sin i nastavi, "prehladit ćeš se"
Gledam ga u čudu i odgovorim pitanjem: "Gdje si to naučio?"
"U vrtiću", odgovori.
Sjetio sam se vremena kada je bos hodao po hladnim pločicama, samovoljno se kupao u hladnom potoku (po ne pretoplom vremenu), i nikada ništa, niti prehlade niti šmrcanje nosa.
"Sine, tete vam to moraju govoriti u vrtiću. One vam ne mogu dati da budete bosi", kažem s namjerom ispravljanja nepotrebnog uvjerenja.
"Neka djeca bi se mogla prehladiti. Sjeti se koliko si puta ti bio bos i nikada se nisi zbog toga prehladio. Sjećaš se?"
"Da", kaže zamišljeno.
"I ja hodam cijelo vrijeme bos pa mi nije ništa zbog toga. I sada sam bos. Najvažnije je da mi nije hladno. Ako mi je ugodno biti bos, ja sam bos. Ako mi radije paše biti u čarapama, šlapama, pod dekom, onda si tako i napravim"
Hrvati se boje propuha
"Što tete kažu za propuh? Je li propuh opasan?", pitam.
"Ne. U vrtiću propuh nije opasan"
"Dobro. Znaš, kod nas se uglavnom ljudi boje propuha. S druge strane propuh nije opasan za Engleze, Francuze, Meksikance, Amerikance. Znaš zašto? Zbog vjerovanja. Samo zato što oni tako vjeruju. Hrvati se boje propuha i zato je propuh opasan za njih. Ostali se ne boje, i zato propuh na njih ne utječe".
Nisam znao koliko je doprijelo do njega, ali imao sam veliku potrebu porazgovarati o tome. Ustvari, njegovo prihvaćanje novog uvjerenja o štetnosti bosih nogu me jako zasmetalo. To i nije neko važno uvjerenje, ali mi se pojavio unutarnji strah, što ako počne prihvaćati neka druga, štetnija uvjerenja, koja će mu otežati život.
Štetna i nepotrebna uvjerenja
Uh, nekada mi dođe kako bi ga najradije stavio pod stakleno zvono. Neka je na sigurnom. Ili bih barem ja bio siguran. Znam da je to besmisleno, ali tako nekad osjećam. Svoju nelagodu pokušavam iskoristiti kako bi očistio dio sebe gdje se nelagoda nalazi. U čemu je problem? Zašto me to smeta? Pojavljuju se odgovori. Ovo me samo podsjeća na sva štetna i nepotrebna uvjerenja koja sam ja prihvatio.
Izgledalo mi je sve jednostavno i lako kada sam bio dijete. Svijet oko mene nije imao isti svjetonazor. S vremenom sam pokleknuo i prihvatio što su govorili mnogi. Žao mi je zbog toga. Osjećam kako sam izdao samoga sebe. Ne želim da se to dogodi mojem sinu ili točnije rečeno njegova situacija podsjeća me na vlastito neprihvaćanje onoga što sam prihvatio. Radim transformaciju stanja i informacija. Nakon nekog vremena korištenja tehnika lakše mi je. Prihvaćam što se dogodilo. Imam još čistiti ostatke prošlosti, ali sada je lakše. Stupanj prihvaćanja se povećao. Više nisam vezan za ishod.
Nakon sat vremena vidjeli smo se u kuhinji.
"Sine, je li opasno biti bos? Hoću li se prehladiti jer sam bos?"
"NEEE!", samouvjereno odgovori.
Hvala za iskustvo.
