Pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike Fran Mihaljević, prof. dr. sc. Tešović, prebolio je ospice i mumps te rubeolu, a često ga kritiziraju protivnici cijepljenja. 8. lipnja u Splitu organiziraju skup na koji je pozvan Andrew Wakefield, liječnik kojem je oduzeta licenca
Cijepljenjem smo iskorijenili velike boginje, gotovo smo iskorijenili i dječju paralizu, a niz bolesti zbog kojih su djeca patila i umirala cijepljenjem nadziremo, objavili su jučer liječnici. Žele upozoriti javnost na opasnosti zagovaranja necijepljenja, kao što je skup zakazan u Splitu 8. lipnja. “Želimo hrvatsku javnost upoznati s činjenicom da je sudioniku skupa u Splitu, g. Andrewu Wakefieldu, oduzeta liječnička licenca za rad zbog dokazano neetičnih postupanja prema djeci i lažiranja rezultata istraživanja”, između ostalog stoji u priopćenju.
Ovih dana na dječjoj infektivnoj nije gužva. U svega dvije sobe leže maleni pacijenti, dok su ostali krevetići na svu sreću prazni. Kroz uzak hodnik do svoje radne sobe vodi nas ugledni i cijenjeni hrvatski infektolog, prof. dr. sc. Goran Tešović, dr.med., spec. pedijatrijske infektologije, subspecijalist intenzivne medicine i ujedno Pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece pri Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević u Zagrebu.
Iza službenog dugačkog naziva liječnika i ustanove u neposrednom kontaktu s pacijentima stoji borba za život i zdravlje u nemogućim uvjetima.
Kao dijete prebolio ospice, mumps, a kao specijalizant zarazio se rubeolom
"Mogu reći da sam vidio djecu, adolescente i odrasle koji su umirali zbog ospica, hripavca, pneumokoka ili hemofilusnog meningitisa. Strašno je doživjeti bol zbog nečije smrti, a pogotovo kad je riječ o djeci", započinje razgovor za 24sata jedan od vodećih stručnjaka na području infektologije u Hrvatskoj. Prisjeća se kako je i on kao dijete doživio dio zaraza protiv kojih danas postoji cjepivo.
"Ospica se jedva sjećam. Bio sam možda u prvom razredu osnovne škole. Sjećam se temperature i osipa. Sljedeće godine sam dobio mumps, i to je situacija koju ne mogu zaboraviti ni da hoću. Bila je to prava agonija. Tada sam bio dijete i jako sam patio, no danas znam da sam sigurno uz mumps imao i komplikacije i to konkretno meningitis. Naime, boljela me glava, povraćao sam, smetalo mi je svjetlo, imao sam bolove u licu i u vratu, nisam mogao jesti i izgledao sam kao hrčak. To je sve bilo praćeno visokom temperaturom i trajalo je beskrajno dugo, tjednima", prisjetio se prof. Tešović. Rodio se tri godine prije nego što su se u Hrvatskoj prva djeca cijepila protiv ospica, ali imao je sreće, smatra, što je njegova generacija dobila cjepivo protiv dječje paralize.
"Još se sjećam ljudi koji su od mene bili stariji tek koju godinu, a nakon preboljene paralize im je ostala kraća noga, ili su imali trajne neurološke probleme, ili, ako se sjetite, bilo je u jednom periodu jako puno ljudi koji su nosili one tzv. ortopedske cipele. Cjepivo protiv dječje paralize uveli su 1961. godine, tako da se moja generacija cijepila", nastavio je on dodajući kako ga ni u odrasloj dobi nije zaobišla zaraza za koju je vjerovao da ju je prebolio u djetinjstvu, kako mu je majka pričala. Kao mladi liječnik, specijalizant, stigao je baš na Kliniku za zarazne bolesti.
"Ovdje sam se zarazio rubeolom. Imao sam 28 godina, a kao komplikacija mi se javio poliartritis. Dakle, uz uobičajenu visoku temperaturu koja prati bolest, ja sam dodatno zaradio bolove i otekline u zglobovima ruku koji su bili toliko snažni i ograničavajući da nisam mogao ni držati olovku u ruci. To je trajalo nekoliko dana, a onda je sve prošlo", nastavio je prof. Tešović pojašnjavajući kako se smatra sretnikom jer je sve te zarazne bolesti prebolio bez posljedica.
Ospice su opasne zbog dodatnih komplikacija
"Do pojave cjepiva mumps je kod svakog tisućitog oboljelog kao komplikaciju imao encefalitis, a 50 posto oboljelih je imalo infekciju središnjeg živčanog sustava. Na 10.000 oboljelih jedan bi umro. Ospice su puno kompliciranije i opasnije od mumpsa, jer su teže komplikacije i veća smrtnost. Prije cjepiva bi svake godine bar jedan pacijent preminuo. Ospice snižavaju imunitet više od mjesec dana nakon preboljene zaraze, pa pacijenti često razviju komplikacije uz neku bakterijsku infekciju poput upale pluća i slično. I u konačnici, kod ospica se može razviti spora virusna infekcija mozga, tzv. SSPE koja se ne mora očitovati čak i do nekoliko desetljeća od obolijevanja, a rezultira potpunim neurološkim uništenjem i smrću pacijenta. Takvo je stanje rijetko, za njega ne postoji izlaz ni terapija, a u Hrvatskoj smo unazad 15 godina imali šest takvih slučajeva. Jedina prevencija tog stanja je cijepljenje, jer se ono nikad ne pojavljuje kod cijepljenih ljudi", pojasnio je prof. Tešović dodajući kako su upravo dodatne komplikacije razlog zbog kojeg su ospice toliko opasne. Navodi tako da je u Srbiji u posljednjoj epidemiji ospica od 15 žrtava, koliko je pacijenata preminulo od te bolesti, kod svih umrlih postojala sekundarna infekcija upale pluća.
"U tome je i razlika kad se uspoređuju epidemije ospica prije cijepljenja i sada. Prije pojave cjepiva češće su komplikacije bile vezane uz upalu mozga, a sad su to najčešće upale pluća. Ipak, teško je usporediti ondašnje zdravstvo s današnjim kad na raspolaganju imamo jedinice za intenzivno liječenje te dostupnije i učinkovitije lijekove - kazao je on. Upravo su ovih dana iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upozorili kako su u Dalmaciji potvrdili treći slučaj zaraze ospicama. Epidemija te bolesti nedavno je završila u Rumunjskoj i Srbiji, a još traje u Makedoniji te Bosni i Hercegovini. Stoga mnogi opravdano strahuju hoće li se bolest ponovo u obliku epidemije pojaviti i u Hrvatskoj u kojoj je posljednja epidemija bila lani u Dubrovniku kad se ospicama zarazilo 17 ljudi. Među njima je bilo djece, ali i medicinskog osoblja koje je bilo u kontaktu s oboljelima.
Mislim da su to kolege iz Zavoda za javno zdravstvo vrlo uspješno premostili i kvalitetno poduzeli sve što su trebali. Kod nas taj strah od ospica ima utemeljenje u činjenici da nam pada cijepni obuhvat koji jamči kolektivnu sigurnost. Naime, uvijek u populaciji postoji određeni broj djece koju se zbog njihova narušenog zdravlja ili stanja ne smije cijepiti. Njih štiti taj naš kolektivni imunitet, no on vrijedi samo ako je procijepljenost 95 posto. Imate regija u Hrvatskoj gdje je brojka i veća, ali i onih gdje je taj postotak daleko manji. A epidemije su do sad uglavnom započele i širile se ondje gdje je obuhvat manji", pojašnjava Tešović.
"Za mene osobno i sve druge stručnjake cijepljenje je civilizacijski doseg koji nam je omogućio da pobijedimo razne bolesti, pa onda u tom smislu ne mogu razumjeti ljude koji ne žele svoje dijete zaštititi od bolesti i smrti. Imam sina starog 23 godina i cijepljen je protiv svega što smo bili u mogućnosti. U tom vrijeme kad je bio mali cijepio sam ga i protiv onog što nije bilo u Hrvatskoj. Primjerice, po cjepivo protiv hemofilusa sam čak išao u inozemstvu. S druge strane, uvijek postoji pokušaj da se taj rezultat obezvrijedi ili umanji. Do te mjere da je bilo izjava kako je epidemija u Srbiji bila izazvana cijepnim sojem virusa ospica. Zanimljivo, jer uz današnje laboratorijske mogućnosti, možemo sa apsolutnom sigurnošću nedvojbeno utvrditi ne samo genotip uzročnika, nego vidjeti iz koje zemlje ili iz kojeg područja je taj virus unesen", nastavio je prof. Tešović dodajući kako se osjeća premoren temom pristaša pokreta necijepljenja.
Andrewu Wakefieldu je oduzeta licenca, a dolazi na skup protiv cijepljenja u Split
"To su ljudi toliko čvrsti u svojim stavovima, da ih nikakvi argumenti i znanstvene činjenice ne mogu uvjeriti u suprotno. Oni vjeruju svojoj interpretaciji ili ljudima poput Andrewa Wakefielda koji bi uskoro trebao posjetiti Hrvatsku. Ako su čovjeku oduzeli licencu i zabranili da se bavi kliničkom medicinom u zemlji u kojoj je stekao diplomu, onda kritički usmjeren čovjek zdravog uma čije rasuđivanje nije narušeno može sumnjati u to što taj nazovi stručnjak tvrdi", istaknuo je on dodajući kako mu se ipak čini da je to borba s vjetrenjačama, jer uvijek će biti onih koji vjeruju i čija je vjera nepokolebljiva.
"Od zaraznih bolesti se umire posvuda u svijetu. Nije samo stvar u razini medicinske skrbi koja je negdje viša ili niža. Od ospica se umire u Srbiji koja ima manjih mogućnosti nego Hrvatska, ali jednako tako i u Italiji koja je daleko ispred nas. U Španjolskoj je prije par godina umro dječak od difterije, a prije par mjeseci je mališan u SAD-u jedva preživio tetanus. Snaga uvjerenja tih roditelja je jednostavno ogromna. I mi smo imali prije par godina situaciju da su roditelji odbili cijepiti dijete protiv bilo čega. Mališan je dobio hripavac. Jedva je preživio", prisjetio se prof. Tešović. Kaže kako je njegov rad javan i već se desetljećima na znanstvenoj sceni bavi ovom problematikom, no pojedinci iz tabora koji promovira necijepljenje ga ne doživljavaju tako.
"Čuo sam o sebi svašta, ljudi koji imaju drugačija mišljenja znaju biti jako neugodni. Tako mi svašta dobacuju na javnim tribinama na kojima sudjelujem, u javnosti me ocrnjuju i optužuju izmišljajući stvari koje nikad ne bih napravio, a čak me i na ulici čovjek nazvao ubojicom djece", prisjetio se on dodajući kako je antivakserski pokret pomodarstvo koje ipak zamire kad na scenu stupe konkretni problemi, a u ovom slučaju, kazao je, kad opasnost od bolesti za koje postoje cjepiva za takve pojedince postane bliska i realna. U tim se situacijama radikalne teze ipak ublažavaju.
