Prof. psihologije Natalija Stanković odgovara čitateljici kada je vrijeme da se krene s privikavanjem bebe na druge ljude i objašnjava što su djeca 'teškog' temperamenta
Imam kćer staru dva i pol mjeseca. Inače je dobro dijete, ali je jako vezana za mene. Ništa čudno za dijete od dva mjeseca, ali nju doslovno nitko ne smije ni dotaknuti, a kamoli uzeti. Neće čak ni sekunde biti kod vlastitog oca. Više ne znam što da radim. Pokušali smo i na silu i na postepeno privikavanje na druge ljude, ali ništa ne pali. Rasplačemo je i samo ja je mogu smiriti. Inače, trudnoća je bila blizanačka, ali sam imala spontani pobačaj. Jedna bebica je na žalost otišla, a ova šašavica preživjela pa ne znam ima li to kakve veze?
Neka djeca su vrlo osjetljiva na promjene i uistinu traže potpunu majčinu pažnju. Teško mogu prihvatiti bilo koga drugoga, teže se smire, traže više kontakta, nošenja i jednostavno pokazuju više neugodnih emocija od druge. Djeca su to takozvanog 'teškog' temperamenta (koji je biološki odnosno nasljedno određen). Češće plakanje i uznemirenost, odnosno vezanost za majku može ukazivati i na nezrelost dječjeg organizma odnosno imati neurološku podlogu, ali i biti posljedica stresa (stresa majke za vrijeme trudnoće, posljedica teškog porođaja ili samog dojenačkog razdoblje koje za dijete može biti stresno). Pretpostavljam da je spontani pobačaj jedne bebice bio stresan za vas, a što je drugo dijete moglo također doživjeti stresno. Iako je točan uzrok teško utvrditi, vjerujem da vam nije lako biti stalno uz dijete i njemu na raspolaganju.
Važno je pratiti dijete, prepoznati njegove potrebe i reagirati na njih. Kod tako male djece, majčina blizina nije želja ili hir već potreba na koju je važno odgovoriti. No također je izuzetno važno da i sami pripazite na sebe, svoje fizičko ali i mentalno zdravlje te da nađete načina (potražite podršku u razgovoru, ali i svu drugu moguću vezano za ostale aktivnosti koje obavljate i potrebe koje imate – kuhanje, spremanje, briga o kućanstvu) kako bi se vi osjećali dobro te mogli posvetiti djetetu i proći kroz ovo naporno razdoblje, a bez da se odnos između vas i djeteta poremeti. Također, pripazite da se dijete dovoljno naspava, izbjegavajte prekomjerno uzbuđivanje djeteta, a kada je budno i mirno iskoristite to vrijeme za ugodnu komunikaciju s njim, sami ili zajedno s ocem djeteta.
Obzirom da dijete ima 2 i pol mjeseca, predlažem da malo usporite s privikavanjem na druge ljude odnosno da prvo uvedete jednu osobu, poželjno oca pa, tek kada se djevojčica privikne, i druge. Neka upoznavanje s 'novim' osobama počne kada je djevojčica budna i mirna i dobrog raspoloženja. Ni u kojem slučaju ne bih savjetovala 'privikavanje na silu'. Slijedite svoju intuiciju i nastojite zadovoljiti djetetove potrebe i biti uz njega no budite svjesni i sebe, mislite na sebe, svoje potrebe i svoje zdravlje.
