Gledajte pažljivo svoju djecu: Mimika prethodi riječima, a što je dijete bolje u neverbalnom izražavanju, bit će uspješnije i u stavranju odnosa te govoru
Komunikacija djeteta s okolinom ne započinje djetetovom prvom riječju, oko prvog rođendana, već mnogo ranije. Smatra se da počinje rođenjem tj. djetetovim prvim krikom, odnosno plačem. Mnogi smatraju da komunikacija započinje još u intrauterinoj fazi, dijete osjeća majčino disanje, pokrete, otkucaje srca, dodir i tako reagira na vanjske podražaje. Dojenče komunicira s roditeljima kako bi zadovoljilo svoje potrebe i razvilo privrženost, a to ostvaruje kroz svakodnevne aktivnosti kao što su hranjenje, masaža, nošenje, maženje…
Temelji pozitivne slike o svijetu i sebi
Razvoj privrženosti u najranijoj dobi ima veliku važnost u izgradnji kasnijih odnosa s drugim ljudima. Istraživanja su pokazala da ako roditelj komunicira sa svojim djetetom, ako odgovara na djetetove neverbalne signale i zadovoljava njegove potrebe, dijete stvara pozitivnu sliku o svijetu, stječe iskustvo da je svijet oko njega pouzdan i da je ono vrijedno ljubavi. Takva pozitivna iskustva utječu na djetetovu sposobnost prihvaćanja drugih osoba, samopoštovanja i stvaranja pozitivne slike o sebi.
"Komunikacija predstavlja složen i trajan proces, koji uz verbalne komponente sadrži i mnogo neverbalnih komponenti kao što su ekspresija lica, stav tijela, pogled, geste, mimika, glas, plač… i vrlo su značajne u proučavanju komunikacije predškolskog djeteta. Svi komunikolozi i drugi stručnjaci slažu se da je neverbalna komunikacija važnija od verbalne komunikacije. Najčešći oblici neverbalne komunikacije su ekspresija lica, tj. pokreti i izrazi lica i očiju. Ekspresija lica osnovni je kanal izražavanja emocija. Izrazom lica dijete prenosi svoje osjećaje i samo jedan pogled na djetetovo lice reći će nam je li tužno, sretno, ljuto ili uplašeno…", objašnjava vrtićka odgajateljica Martina Jelić.
Izražavanje zadovoljstva, ljutnje i tuge
Kroz ekspresiju emocija dijete ostvaruje prvu komunikaciju, prenosi niz osjećaja mijenjajući izraze svojega lica. Također komunicira i pogledom, kojim zapravo otvara ciklus komunikacije. Mala djeca upotrebljavaju cijelo tijelo kako bi iskomunicirala svoje zahtjeve i poruke i kako bi postigla cilj. Pokretima izražavaju ono što ne mogu izverbalizirati. Kada je dijete opušteno i zadovoljno njegove će ruke opušteno visjeti uz tijelo opruženih prstiju, ali ako ima stisnute šake daje nam do znanja da je napeto ili ljuto. Plač je prvi oblik komunikacije i najprirodniji način kojim će dijete komunicirati nezadovoljstvo i tugu.
Kod neverbalne komunikacije uvijek koristiti pozitivan govor tijela
Sve što radimo s djetetom ima formu komuniciranja i to ne samo izgovorene riječi, već i boja glasa, stav tijela, dodir, pogled, ekspresija lica. Takvim komuniciranjem odašiljemo snažne poruke djetetu, koje govore koliko ga poštujemo i uvažavamo. Najvažnije pravilo dobrog komuniciranja je slušanje i poticanje djeteta da govori o svojim osjećajima, a time dajemo do znanja djetetu da nam je važno i da nam se može povjeriti. Uz to, kako mi neverbalno komuniciramo s djecom postaje zapravo model na kojem djeca uče komunikaciju s drugim osobama, bilo verbalnu ili neverbalnu. Prilikom komuniciranja uvijek treba koristiti pozitivni govor tijela, slušati više nego pričati, dati do znanja da ga primjećujemo i uvažavamo.
"Još jedan oblik neverbalne komunikacije su geste koje dijete koristi već u predverbalnom razdoblju kako bi lakše prenijelo poruku ili kako bi dobilo nešto što je izvan njegova dometa. Gestama dijete uči komunicirati, a uredan razvoj gesta jedan je od osnovnih pokazatelja urednoga govorno-jezičnog razvoja. Sposobnost djeteta da komunicira gestama u ranijoj dobi povezan je ranim razvojem govora, odnosno, djeca koja u ranijoj dobi više komuniciraju gestama imaju i širi vokabular kada krenu komunicirati govorom", objašnjava Martina Jelić.
Prepoznavanje neverbalnih znakova
Mlađa djeca najčešće koriste neverbalnu komunikaciju jer ne znaju verbalizirati, nastavlja, ona koja još uvijek nisu ovladala jezikom u svojoj svakodnevnoj komunikaciji uvelike se oslanjaju na neverbalne znakove, kako pri slanju, tako i pri primanju poruka.
"Neverbalno komunikacijske vještine također utječu na odgojno-obrazovna postignuća i socijalnu kompetentnost. Dijete koje je uspješno u komuniciranju odnosno pri slanju i primanju poruka bolje se prilagođava novim situacijama, lakše razvija i održava pozitivne odnose. Razumijevanje neverbalne komunikacije pomaže djetetu da razvije samopouzdanje, da bude omiljeno i da se nauči suživljavati s potrebama i problemima drugih", objašnjava Jelić.
Vježbe za neverbalnu komunikaciju s djetetom
Roditelj treba biti usmjeren na neverbalnu komunikaciju, jer upravo takav oblik komunikacije (geste, kontakt očima, dodir, osmijeh,…) temelj su govoru. Dijete treba poticati imitacijom i odgovarati na takva ponašanja. Koristiti pokrete i riječi prilikom komunikacije, koristiti geste koje dijete može lako imitirati, pljeskanje rukama, mahanje rukama, otvaranje i zatvaranje dlanova… Odgovorite na svaki znak djetetove komunikacije, jer svaki roditeljev odgovor dat će djetetu osjećaj komunikacije i samopouzdanja što je pozitivan motivator za svaku sljedeću komunikacijsku interakciju.
