Briga o bebi itekako je naporna. Pogotovo danas kada roditelji nemaju pomoć od bliže i uže obitelji. Većina mama nikada nije brinula o nekoj bebi dok nije dobila svoje dijete pa osjećaju nelagodu i strah da će učiniti nešto loše. Društvo im ne pruža adekvatnu pomoć, već ih se etiketira kao loše majke
Mnoge mame će se složiti i bez bojazni reći da im je porod bio jedan od najtežih iskustava u životu. Međutim, malo koja će priznati da ono najgore tek slijedi.
Briga o bebi itekako je naporna. Pogotovo danas kada roditelji nemaju pomoći od bliže i uže obitelji. Moderno društvo je razdvojilo velike obitelji i uposlilo djedove i bake koji i da žele pomoć, često nemaju kada. A kao da to nije dovoljno, pa mediji svako malo bombardiraju, prije svega mame, pričama o iznimno uspješnim ženama, obično glumicama i manekenkama. One svega par tjedana nakon poroda imaju savršenu liniju, bez problema balansiraju i nekoliko poslova, supruga nikada ne zapostavljaju i uz to brinu o bebi - bez ičije pomoći. Možda takve mame i postoje, ali većina njih ipak ima svu moguću ispomoć - dadilje, savjetnice za dojenje, trenere, čistačice, kuhare, osobne asistente...
Neispavanost, iscrpljenost... nisu imuni ni tate ni roditelji koji su posvojili djecu
Mamama koje nakon poroda nemaju baš savršenu liniju, muku muče s dojenjem, koje se danima nisu istuširale i pospremile stan ili se posvetile svom suprugu, to nikako ne pridonosi njihovom psihičkom zdravlju. U kombinaciji s kolikama koje ne mogu smiriti, neispavanošću i iscrpljenošću, to ga samo dodatno narušava. Upravo to su glavni uzroci postporođajne depresije koja se polako prikrada. Pri čemu treba reći da ni tate nisu imuni.
Često ni mama ili tata ni njihova okolina nisu toga svjesni i često je objašnjavaju poludjelim hormonima i iscrpljenošću. Dr. Harvey Karp je došao do iznenađujućih podataka koji ukazuju da se ona javlja i kod roditelja koji posvajaju djecu i nije uzrokovana samo hormonima.
Nažalost, roditelji, odnosno mame, rijetko traže pomoć i nadaju se da će se nekako same s tim izboriti. Naime, društvo im ne pruža adekvatnu pomoć, već ih se etiketira kao loše majke. Jer svaka mama bi se trebala moći emotivno povezati s bebom ili pak bez problema prepoznati njezine potrebe i znati kako ih zadovoljiti - instinkti joj to moraju govoriti.
Većina današnjih roditelja nikad nije brinula o bebi i izgubila je instinkte
Međutim, zaboravlja se da smo izgubili te instinkte upravo zahvaljujući tom društvu. Pa većina mama nikada nije brinula o nekoj bebi dok nije dobila svoje dijete. Gdje je ona to mogla naučiti i razviti svoje instinkte?
A ako i odluče potražiti pomoć liječnika, ona obično ide u krivom smjeru. Tretiraju se kao psihički bolesnici koji pate od depresije i prepisuju im se lijekovi koji samo maskiraju simptome, ali ne rješavaju problem. Ono što je dr. Karp ustanovio je da su njihovi simptomi vezani za anksioznost. One nisu tužne, već su previše zabrinute i mozak im naprosto previše radi.
Mogli bi reći da je postporođajna depresija rezultat preopterećenosti. Prema dr. Karpu postoje još tri ključna uzroka - manjak sna, nemogućnost smirenja bebinog plača i osjećaj nesposobnosti da se bude dobar roditelj.
Novi roditelji osjećaju strah da će učiniti nešto loše
Naime, manjak sna dovodi do promjena u radu mozga. Aktivira se amigdala koja je zadužena za procjenjivanje opasnosti i usko je vezana za aktivaciju osjećaja straha. Kada se aktivira javlja se osjećaj napetosti, straha, anksioznosti i osjećaj da će se dogoditi nešto loše. Pa tako roditelji koji nikada nisu držali bebu u rukama, promijenili pelenu, podrignuli je ili je umirili, osjećaju nelagodu i strah da će učiniti nešto loše.
Ono što im treba je jačanje roditeljske kompetencije i podizanje samopouzdanja. Pružanjem potrebnog znanja pomoću kojeg mogu riješiti probleme vezane za brigu o bebi može se najbolje raditi na prevenciji postporođajne depresije. Roditelji koji znaju kako smiriti plač ili kolike uz pomoć 5 koraka, imaju više vremena za odmor, imaju više vremena za sebe i mogu svaki dan spavati 1 do 3 sata duže. A svi znamo da je roditeljima svaka minuta sna dobro došla.
Upravo to ih se podučava kroz jedinstveni program u svijetu, Najsretnija beba (The Happiest Baby), koji je pokrenuo dr. Harvey Karp, a u Hrvatskoj provodi udruga Najsretnija beba Hrvatska.
Pa zar nije apsurdno da mjesece provodimo učeći voziti automobil, a za brigu o živom biću nitko nas ne educira!?
Simptomi postporođajne depresije:
- promjene u raspoloženju i ponašanju poput gubitka apetita ili bezvoljnost
- nemogućnost emotivnog povezivanja s bebom
- misli o nesposobnosti da budu majke i da se ne mogu nositi s izazovima majčinstva
- osjećaj beznađa i krivnje
- anksioznost
- zbunjenost
- tuga
- bijes koji je usmjeren prema drugima i vlastitom djetetu
