Kako bi djeca više čitala, potrebno je najprije educirati roditelje o važnosti čitanja, poručile su sudionice okrugloga stola "Razvija li poticanje čitanja od najranije dobi predjezične i govorne vještine?", koji je održan na Interliberu.
Okrugli je stol organiziran u sklopu programa "Rođeni za čitanje", čija je svrha naučiti i roditelje i djecu da čitaju slikovnice, jer djeca to neće učiniti sama od sebe, rekla je specijalistica epidemiologije iz Zavoda za javno zdravstvo Dijana Mayer, a pedijatrica Marija Radonić, jedna od začetnica Programa, istaknula je da "naš mozak nije programiran za čitanje, nego se mi tome učimo".
Program "Rođeni za čitanje" uključuje četiri slikovnice za različite predškolske dobi koje bi pedijatri u ordinacijama, uz napominjanje važnosti čitanja, poklonili djeci nakon pregleda, objasnila je viša savjetnica u Ministarstvu kulture i medija, koordinatorica nacionalne strategije poticanja čitanja i voditeljica Programa Maja Zrnčić.
Među slikovnicama koje su već tiskane i dijele se u ordinacijama su "Moj medo" i "Bebe su super!", a "Što sve moram danas napraviti" je trenutno u tisku, navela je.
"Od 243 pedijatrijske ordinacije, u 190 smo dostavili slikovnice, što je otprilike 80 posto – velik napredak u samo dvije godine. Nema grada koji ima pedijatrijsku ordinaciju, a da barem jedan pedijatar ne sudjeluje u projektu", rekla je Zrnčić.
Pedijatrica iz Zavoda za preventivnu i socijalnu pedijatriju Lidija Ptujec kazala je da je program omogućio da se lakše pristupi roditeljima i uputi ih se na njima razumljiv način.
Mayer je novom epidemijom, odnosno ovisnošću, ocijenila ovisnost o ekranima, mobitelima i društvenim mrežama, koje s roditelja prelaze na dijete, jer djeca imitiraju svoje roditelje. Rekla je da je "normalno i prihvatljivo" da djeca provode dva sata dnevno pred ekranom, ali da to uključuje i mobitel, i televizor i kompjuter.
Dodala je da roditelje treba educirati o tome što dijete može u dobi od godinu, dvije, tri, te istaknula da svake godine oko četiri tisuće djece mora odgoditi upis u prvi razred osnovne škole, "zbog emocionalne nezrelosti ili teškoća u čitanju i pisanju".
Mirjana Lenček s Odsjek za logopediju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu kazala je da čitanje i pisanje treba vježbati značajno prije polaska djece u školu. "Znakove odstupanja možemo vidjeti već s 3, 4 i 5 godina”, istaknula je, dodavši da je u pripremi test kojim se nastoji otkriti rane znakove disleksije.
Gordana Keresteš, s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, istaknula je da rano čitanje i poticanje čitanja promovira mentalno zdravlje. "Rani odnos odraslih prema čitanju i kako ga prenose djeci utječu na to kako će djeca percipirati čitanje. Čitanjem ih ne učimo samo informacijama, već i odnosima prema drugim ljudima, i regulaciji vlastitih emocija. Program vidim kao univerzalni preventivni program, koji potiče zdrav emocionalni razvoj, smanjuje usamljenost, i prevenira mentalne bolesti", rekla je.
Okrugli stol organiziralo je Ministarstvo kulture i medija u sklopu programa "Rođeni za čitanje", sada nacionalnoga programa poticanja ranog čitanja, koji je započeo kao lokalni program u Dubrovniku prije dvije godine, napomenula je Radonić.
