Emocionalna inteligencija je vještina koju svako dijete mora savladati, ali se rijetko uči. Nekolicina sretne djece ima roditelje koji su intuitivno emocionalno inteligentni.
Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, imenovanja i upravljanja vlastitim emocijama, kao i prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi.
Ova vještina, poznata i kao emocionalni kvocijent (EQ), predviđa čak 54 posto varijacija u uspjehu osobe, bilo da je riječ o međuljudskim odnosima, zdravlju, učinkovitosti ili kvaliteti života. Djeca s razvijenom emocionalnom inteligencijom postižu bolje ocjene, dulje se školuju i donose zdravije životne odluke.
Emocionalna inteligencija je vještina koju svako dijete mora savladati, ali se rijetko uči. Nekolicina sretne djece ima roditelje koji su intuitivno emocionalno inteligentni. Ostali teturaju kroz život. No, uz nekoliko jednostavnih vježbi, emocionalna inteligencija se može uspješno podučavati svakom djetetu.
Većina stručnjaka smatra da je prvi korak u podučavanju emocionalne inteligencije razvoj svijesti o vlastitim emocijama. Međutim, iskustva pokazuju da ovaj pristup često ne daje najbolje rezultate. Primjerice, u radu s dugotrajnim zatvorenicima u projektu "Prison of Peace" pokazalo se da je brži i učinkovitiji način za razvijanje emocionalne inteligencije – osvještavanje emocija drugih ljudi. Ovo se načelo odnosi i na djecu.
Četiri ključne navike emocionalno inteligentne djece:
1. Razvijaju sposobnost prepoznavanja emocija
Jedna od najjednostavnijih vježbi je igra "prepoznavanja emocija". Djeca prate likove iz crtića ili filma i u razdoblju od pet minuta pokušavaju imenovati emocije koje ti likovi doživljavaju. Bodovi se dodjeljuju za broj prepoznatih emocija, bez obzira na to jesu li točni ili ne.
Cilj ove igre je razviti vještinu brzog i nesvjesnog prepoznavanja emocija, pri čemu točnost nije toliko važna koliko kvantiteta.
2. Igraju emocionalnu pantomimu
Ova igra je jednostavna, a naziva se "emocionalne pantomime". Djeca pantomimom prikazuju određenu emociju, a drugi pokušavaju pogoditi o kojoj se emociji radi. Nema riječi ni zvukova, samo izrazi lica i pokreti.
Ova igra potiče djecu da postanu osjetljivija na neverbalne znakove emocija, što im pomaže u razumijevanju emocija drugih ljudi.
3. Znaju imenovati svoje emocije
Korištenjem jednostavnih rečenica poput: "Vidim da si tužan" ili "Izgledaš frustrirano", djeca uče kako prepoznati i imenovati vlastite emocije. Preporučuje se koristiti izjave u drugom licu (npr. "Ti si..."), umjesto da se pita kako se osjećaju. Djeca će kimanjem glave potvrditi kada je prepoznata emocija točna ili će ispraviti kada nije.
Ako si prvi put pogriješila, ponovi točno imenovanje koristeći istu konstrukciju izjave.
4. Oponašaju tvoje reakcije na emocije
Djeca su često sklona oponašanju roditelja i drugih odraslih. Kada, na primjer, vide da si frustrirana, možeš ih potaknuti da kažu nešto poput: "Ti si frustrirana." Time ih učite kako pravilno imenovati tuđe emocije, a ujedno razvijaju i vlastitu emocionalnu svijest.
Redovitim prakticiranjem ovih vježbi kroz 30 dana možeš primijetiti značajan napredak u emocionalnoj inteligenciji kod svog djeteta. Čak i ako uspijetš provesti jedan ili dva koraka svakodnevno, s vremenom ćeš vidjeti pozitivne rezultate.
Podučavanje emocionalne inteligencije je često jednostavnije nego podučavanje djeteta čitanju, pisanju ili matematici. Ključ je znati što podučavati i redovito to činiti. Slijedi ove četiri jednostavne smjernice i pomoći ćeš svom djetetu razviti jednu od najvažnijih vještina za život, piše Yourtango.
