Vrištanje, bacanje po podu, histerija kroz koju ne dopiru tvoje riječi, sve su to uobičajene čari odrastanja kroz koje prolaze mališani...
Odgoj mališana većinu vremena može biti poprilično izazovan. Udaranje nogama, vrištanje, bacanje hrane i javni ispadi često su svakodnevna norma ponašanja, pa nije ni čudo što često, majke briznu u plač i krive sebe. Ipak, stručnjaci kažu da ponašanje mališana ne bismo trebali shvaćati pretjerano osobno.
1. Mala djeca su zahtjevna ( i takva bi i trebala biti)
Pojmovi poput "terrible twos" i "trinejdžeri" nisu izmišljeni uzalud! Poput bebe koja uči puzati, dijete odrasta i pronalazi nove načine rješavanja stvari, uči nove trikove i spoznaju nove stvari. Razvijaju se izrazito brzim tempom, stoga nije ni čudo što im je ponekad jednostavno previše svega. Dijete se bori sa svojom ovisnošću o odraslima i s druge strane željom za neovisnošću. Tako se često dogodi da se u jednom trenutku dijete grčevito drži za majku, dok već u sljedećem juri u suprotnom smjeru. Takozvani temper tantrumi nagli su i neočekivani izljevi ljutnje. Osim što su roditeljima te situacije vrlo neugodne, obično su iscrpljujuće i frustrirajuće. Dijete ne zna i ne može prestati, a odrasli su nemoćni.
No, kao roditelj jedno moraš znati da u ovoj borbi nisi sama. Gotovo svaki drugi mališan će imati tantrume ili ispade bijesa u nekom trenutku (ili svakih 30 minuta kao što je to slučaj s mojom djecom). Jedna je majka napisala: "Sjećam se da sam osjetila toliko olakšanje kad mi je susjeda rekla da se skrivala u svom povrtnjaku s čašom vina kad je njezin sin bio bijesan. To je značilo samo jedno - da je ponašanje moje djece posve normalno - a i ja sam bila normalna jer sam željela pobjeći i sakriti se!"
2. Njihovo ponašanje nije usmjereno na tebe
Sigurno su ti mališani jednom u trenutku bijesa bacili primjerice loptu u lice, međutim ta lopta nije bila namjerno usmjerena tebi. Bacili bi ju bilo kome. Mališani u tim trenutcima vape za pažnjom, a bijes je znak frustracije i pokazatelj umora, iscrpljenosti ili bolesti. Tvoj je "posao" čvrsto ih držati, biti smirena i pomoći im da se oporave. Dakle, nemoj ispade shvaćati osobno; oni nisu napad na tebe.
3. Tvoje dijete nije derište
Lako je pomisliti da te dijete ne voli kad opetovano čini ili govori ružne ili uvredljive stvari, ali nije tako. U tim trenucima bijesa, mrze gotovo sve. Trebaš imati na umu i da je tvrdoglavo, glasno ili izazovno dijete puno češće od super tihog djeteta koje pokazuje ograničenu osobnost, govor ili razvoj, što daje ozbiljnije razloge za zabrinutost. Znati što želiš i nastojati to dobiti (čak i ako je to smiješno i nerealno) ipak je dobra životna vještina!
4. Ti si dobar roditelj
Kad tvoje dijete neprestano ima ispade, lako je pomisliti da si glavni krivac za takvo ponašanje jedino i samo ti. Mnoge majke misle nešto poput; 'Morala sam negdje pogriješiti - možda nisam pročitala dovoljno knjiga o roditeljstvu, previše sam ih razmazila ili nisam jela prave stvari dok sam bila trudna?'. No sve je to u potpunosti pogrešno. Ponašanje mališana je sasvim normalno, oni su jednostavno djeca koja prolaze kroz potpuno normalne faze odrastanja.
Jedino što ti možemo savjetovati jest da nastaviš postavljati granice, ne popuštaš, budeš smirena i izbjegavaš izazovne situacije gdje god je to moguće! Pokušaj se nasmijati i tješiti se znajući da će jednog dana u ne tako dalekoj u budućnosti proći ova užasna i naporna faza mališana.
