Lindsay Wolf, autorica na portalu Scary Mommy opisala je što za nju znači 'slobodno' roditeljstvo te zašto ga prakticira. Njen tekst prenosimo u cijelosti.
U posljednjih pet godina koje sam povela lutajući 'mračnim i hladnim vodama' odgajajući svoju djecu, shvatila sam neke duhovite, ali i ponižavajuće istine o sebi. No, postoji jedno posebno otkriće koje je za mene na posebnom mjestu, zbog kojeg sam se pronašla u raznim neugodnim situacijama. No, znajući sve to, ja i dalje nemam želju vratiti se 'na staro', dapače imam želju ići dalje u inat svim roditeljima koji ocjenjuju i osuđuju moj stil i način života te odgoj djece.
Kada je u pitanju odgoj djece, ako se nalazimo na dječjem igralištu na primjer, ja sam ona mama koja čini sve ostale majke nervoznima. A vjerujem da će tako i biti sve dok moja djeca ne dođu u srednju školu i malo odrastu.
Moju petogodišnju kćer tako povremeno možete vidjeti kako s osmijehom na licu skače s tobogana ili se na svoj način zabavlja s nekom drugom igračkom. Dok moj 18-mjesečni sin svoje vrijeme na igralištu obično provodi bez hlača i bosonog, po mogućnosti s rukama prekrivenima blatom. Ono što je svakog puta neizbježno jest uskakanje drugih mama - a da se razumijemo, čine to često, kako bi me pitale imam li ja uistinu oči i gledam li ja kakve to 'majmunarije' moja djeca izvode. Na to pitanje ja se samo nasmiješim i kažem - da.
Ja sam majka koja cijeni i prakticira 'slobodno' roditeljstvo od 0 do 24 i to mnoge druge roditelje dovodi do ruba, navela je Lindsay Wolf za Scary Mommy.
'Trebalo je mnogo vremena ne samo da prigrlim spomenuti način odgoja, već i da se pomirim s raznovrsnim predrasudama i pitanjima od strane drugih'
Mnogi ljudi pitali su me zašto upravo to smatram savršenom odgojnom metodom, a mnogi su na nju i preokretali očima. Imala sam i situacije u kojima bi mi druga djeca s igrališta dolazila do mene i pitala me: "A zašto vaša beba ima boju po svojem cijelom tijelu?" No, kada im objasnim da u našoj kući svi imaju dopuštenje da rade ono što hoće, pa iako to bilo i pobojati cijelo tijelo, njihov mali mozak kao da je 'eksplodirao' od sreće i informacija koje su im prošle glavom.
Prema članku iz 2019. godine u časopisu Good Housekeepinga, 'slobodno roditeljstvo' „ima za cilj poticanje neovisnosti djece pružajući im veću autonomiju i manje nadzora odraslih. To nije potpuno odricanje od pravila, kao što je permisivno roditeljstvo. " To je ključno za razlikovati.
Moja kuća nije mjesto na kojem možeš doći i živjeti bez apsolutno svih pravila. Ja neću dopustiti svojoj djeci da budu neugodni i nepristojni prema drugima. Također, oni ne izlaze iz kuće i ne lutaju u bilo koje doba noći ili dana niti po našem dvorištu, niti po našoj ulici, a niti po našem susjedstvu. Ono što je istina jest da ja 99,9% svog vremena posvećujem njima, ali na sigurnoj udaljenosti zbog koje se oni osjećaju slobodnima donositi odluke koje će ponekad požaliti, ali tako će naučiti. Također, ako oni žele reći ne na moj zagrljaj, poljubac ili nešto treće, dopuštam im to, isto kao što im dopuštan i da se suprotstave svojem vršnjacima ili čak odraslima ako oni smatraju da se osjećaju nesigurno u njihovoj blizini.
U mom domu poštovanje je dvosmjerna ulica između moje djece i mene. Učim ih da poštuju osobne granice svih u našoj kući, ali i da mogu govoriti sami za sebe i promijeniti to ako imaju valjan argument zašto bi to trebalo biti ili izgledati drugačije. Stoga, isto kao i ostali i mi imamo određeno vrijeme za spavanje i konzumaciju obroka, ali im i s vremena na vrijeme kada odlučimo da su unijeli recimo dovoljno povrća dan ranije, dopustimo pojesti obrok koji se recimo sastoji samo od grickalica.
Umjesto da uvodim oštru disciplinu ili time-out, ja uvijek iskreno razgovaram sa svojom djecom i provjeravam što oni imaju za reći. Ako žele učiniti nešto škakljivo poput prkošenja gravitaciji na neočekivanom ili nesigurnom mjestu u mojoj kući ili vani, mirno ću ih poučiti zašto to nije dobro, bez da se uključujem fizički, osim ako to naravno stvarno nije potrebno. Ako padnu ili se ogrebu za vrijeme igranja ili počnu plakati, ne jurim odmah do njih i grlim ih te govorim da će sve biti dobro, već ih puštam da sami pokušaju pomoći sebi i doći do zaključaka što sljedeće napraviti.
Također im nikada - ali baš nikada ne kažem - da prestanu plakati. Ako trebaju i žele plakati, sigurno to mogu učiniti u bilo koje vrijeme.
'Većina tih izbora uzrokuje to da se drugi roditelji ili druge odrasle osobe osjećaju zabrinuto zbog moje djece'
Drugi roditelji vide opuštenu majku koja ne udovoljava društvenim standardima i zbog toga im je neugodno. No, postoji jedna stvar koja je izričito teška i preko koje veoma malo drugih roditelja može prijeći ili ostati bez pitanja ili prigovora, a to je kada ja dopustim svojoj djeci nekoliko trenutaka, kada im pružim stvarno vrijeme da prođu kroz zbrku svojih emocija prije nego što ulože napor da se ispričaju zbog svojih postupaka.
To možda zvuči čudno, ali uzevši u obzir da je bitno disciplinirati ih, smatram da je bitno i da oni sami dođu do spoznaje zašto je do potrebe za discipliniranjem na prvom mjesto došlo. Stoga, spomenuta tehnika mnogima izgleda kao da sam svoju djecu razmazila i da se ona "izvlače" iz svih problema, no u svojem srcu ja znam da to nije slučaj. Ja im samo dopuštam mirno vrijeme u kojem ja neću intervenirati napadom ili vikanjem da oni sami spoznaju svoju grešku.
Za roditelje stare škole ili 'staroga kova', ako dijete odmah, iste sekunde nakon pogreške ne kaže "žao mi je" izgleda kao da nema ni trunke poštovanja prema njima. No, za roditelje moderne dobi, nastaje samo osjećaj nestrpljivosti i pitanje kada će se dijete ispričati. Uvjeravam vas, uvijek uspije.
Isto tako, svoju djecu ne prisiljavam da svakoga sata govore "hvala" i "molim" za raznorazne situacije, pa ih ne tjeram niti da se izvinjavaju odmah. Tek kada to njima bude odgovaralo. Kada nauče i sami shvate pokazati svoju ljubaznost i što će im ona donijeti u životu te kada to istinski budu i mislili jer većina tih "žao mi je" i "ispričavam se" kod druge djece dolazi refleksno, bez imalo razmišljanja i zbog straha, a to nije život i odnos kakav ja sa svojom djecom želim imati.
Pa, zašto ja tako mučim odrasle ljude oko sebe dajući svojoj djeci toliku autonomiju? Da budem potpuno iskrena, to je zbog toga što se više brinem za odgoj iskrene i hrabre djece koja će voljeti i biti ponosna na sama sebe nego što sam zabrinuta za odrasle osobe u sobi.
Prednosti roditeljstva na ovaj način su za mene beskrajne. Moje dijete ne samo da mi vjeruje, ono će osjeća uvaženim i sretnim te podržanim. Na kraju dana, volim vrstu majke kakva jesam za svoju djecu i volim ženu u koju odrastam kao rezultat takvog odgoja. To je sve što je važno.
