Ima puno obitelji za koje se čini da funkcioniraju dobro s vanjskim svijetom, ali su jako nefunkcionalne iza zatvorenih vrata. Pročitajte koja su toksična ponašanja roditelja koja nisu poželjna
U novoj knjizi Mary Trump 'Previše i nikad dovoljno: Kako je moja obitelj stvorila najopasnijeg čovjeka na svijetu" mnogi se pitaju kako obiteljska disfunkcija utječe na djecu. Kakve odrasle osobe postaju ako su bile izložene toksičnom roditeljskom ponašanju?
Većina ljudi jasno prepoznaje da ozbiljno zlostavljanje, poput batina ili zanemarivanja, može imati trajan utjecaj na djecu. Ali što je s toksičnim roditeljskim strategijama koje ne dosežu ekstremni nivo zlostavljanja? Ili što je s destruktivnim roditeljskim ponašanjima koja mogu biti manje očita?
Ima puno obitelji za koje se čini da funkcioniraju dobro s vanjskim svijetom, ali su jako nefunkcionalne iza zatvorenih vrata. Iako to nije zlostavljanje i nije vidljivo nikome izvan obitelji, to ne znači da djecu neće spriječiti da postanu zdrave odrasle osobe.
U nastavku teksta slijedi 10 toksičnih roditeljskih ponašanja koja djecu mogu učiniti manje funkcionalnom u odrasloj dobi:
1. Zaštita djece od boli
Većina roditelja ne želi svoju djecu izlagati 'boli' jer ih žele zaštititi od svake nelagode (bilo da im prikrivaju to da je mačka zapravo uginula ili mole trenera da dijete ubaci u tim). No, djeca koja nemaju iskustva s rješavanjem boli često postaju odrasli ljudi koji se totalno raspadnu kad naiđu na neku vrstu nesreću.
2. Poništavanje njihovih osjećaja
Govoreći djeci da se trebaju 'prestati brinuti' ili 'prestati plakati', roditelji šalju poruku djeci da su osjećaji nešto loše. Uče ih da trebaju sakriti svoje osjećaje ili se boriti protiv tih emocija. Djeca tako mogu odrasti i stalno prikrivati svoje osjećaje ili otuđiti bol na nezdrav način.
3. Hvale samo njihove uspjehe
Kad roditelji pohvale djecu za dobivanje savršenog rezultata na matematičkom testu ili najviše bodova u igri, podučavaju ih da su njihovi uspjesi bitniji od svega ostalog.
Djeca koja čuju samo pohvale za svoje postignuće (umjesto za naporni rad koji je potreban da bi se tamo stiglo ili spremnost da budu hrabri i pokušaju nešto tamo gdje mogu i ne uspjeti) mogu odrasti i postati odrasli koji misle da trebaju uspjeti pod svaku cijenu. Možda će biti spremniji lagati, varati i krasti da bi mogli izaći kao pobjednik.
4. Roditelji koji 'žive' kroz svoju djecu
Roditelji također imaju nezacijeljene emocionalne rane pa im može biti primamljivo pokušati proživjeti to kroz svoju djecu kako bi te rane zacijelili.
Kada roditelj inzistira na tome da dijete pokuša ostvariti njihove neostvarene snove, vjerojatno će njihova djeca odrasti bez snažnog osjećaja za sebe. Mogu biti ogorčeni prema svojim roditeljima, a isto tako i ovisni o njima kako bi im pomogli u donošenju odluka.
5. Očekuju savršenstvo
Postavljanje visokih kriterija ponekad može biti dobro za djecu jer ih to uči da mogu učiniti puno više nego što misle. Ali, očekivanje savršenstva moglo bi ih natjerati da se osjećaju kao da nikada nisu dovoljno dobri. Oni će odrasti i tako se osjećati jer nisu mogli postići ono što ste im rekli da mogu.
6. Korištenje straha za postizanje suglasnosti
Bilo da roditelj upućuje djeci zastrašujuće poglede ili prijeti da će ih osramotiti ili udariti, zastrašivanje djece može izazvati eksploziju. Oni će tako vjerojatnije donositi odluke na temelju straha, a ne na temelju onoga za što stvarno vjeruju da je ispravno. Zbog toga bi mogli postati odrasli bez zdravog moralnog kompasa.
7. Roditelji koji pokušavaju pridobiti naklonost nad svojom djecom
Bez obzira na to jesu li roditelji rastavljeni ili su još u sretnom braku, neki roditelji naporno rade kako bi djetetu bili 'najdraži'. I dok osvajanje djetetove naklonosti može roditelja učiniti da se trenutno osjeća dobro, u konačnici djeca gube. Oni mogu odrasti i postati odrasli koji manipuliraju drugima kako bi dobili ono što žele.
8. Korištenje krivnje kao oruđa
Ako stalno podsjećate dijete kako se trudite plaćati njihove stvari ili ako inzistirate na tome da ako vas stvarno vole da će vas i bolje slušati, to može kod djece potaknuti osjećaj krivnje da rade ono što vi želite.
Ali to također znači da će oni biti laka meta onog prijatelja koji želi prepisivati ili onog tko želi imati spolni odnos s njima i isto tako koristi osjećaj krivnje kako bi dobili ono što žele. Isto tako vaše dijete se može pretvoriti u odraslu osobu koja koristi krivnju kao oružje protiv svojih najmilijih.
9. Pretjerano povjeravanje djeci
Roditelji kojima nedostaje odrasla osoba od povjerenja ili nisu sigurni u donošenje svojih odluka, mogu ovisiti o svojoj djeci koja će im uskočiti.
Davanje djeci više informacija i odgovornosti nego za što su sposobni podiže razinu njihove anksioznosti i ostavlja im osjećaj kao da niste sposobni voditi obitelj. Slijedom toga, mogu odrasti u osobe koje misle trebaju stalno kontrolirati sve oko sebe kako bi ostali sigurni.
10. Emocionalan nedostupnost nije poželjna
To je kliše, ali istina je - djeci je potrebna vaša prisutnost više od poklona. Roditelji koji uvijek bulje u svoje telefone ili su previše zauzeti i pod stresom da emocionalno podrže svoju djecu, ne potiču djetetov emocionalni razvoj. Djeca koja odrastaju s emocionalno nedostupnim roditeljima mogu se boriti s razvijanjem zdravih, smislenih odnosa u odrasloj dobi, piše Business Insider.
