Ispadi bijesa, bježanje, nezgode, izgubljene stvari, dani kada ne žele spavati... to je normalni dio života male djece
Blogerica Stephanie Gates je mama četvero djece, aktivno objavljuje na svom blogu A Wide Mercy i piše o svom životu. U jednom iskrenom članku napisala je što bi voljela da je znala kada su joj najstarija djeca došla do jasličke dobi. Razlika između prvo dvoje djece je 18 mjeseci, a između trećeg i četvrtog 21 mjesec. Dok je jurila za zadnjim mališanom, razmišljala je kako se osjećala kada joj su joj odrastala najstarija djeca. Mama Stephanie objašnjava kako je teško balansirati između toga da jedno dijete držiš u naručju, a drugo pokušavaš naučiti što je to kahlica, dok si kronično nenaspavan. Iako je mala razlika između djece jako intenzivno iskustvo, ova mama se nada da će ga ponovno doživjeti.
Često je razmišljala što bi rekla sebi kada bi se vratila u prošlost. Kakva je bila tada - mama malih dječaka koja se nikad ne prestaje kretati, a rijetko stigne jesti. Svoj tadašnji život je intenzivno voljela, ali je osjećala i neke nesigurnosti za koje se kasnije ispostavilo da nisu važne. Ovo su savjeti koje bi podijelila sebi:
1. Stvarno je teško. Ništa ne radiš loše
S prvo dvoje djece, puno sam vremena provela razmišljajući kako olakšati teške dijelove roditeljstva. Zašto su moja djeca tako zbunjena? Zašto stalno gube papuče, sandale, kape i igračke? Što mogu učiniti kako bi moja djeca bila smirenija i poslušnija? Kako da ih uspijem odvesti iz parka, a da nemaju ispade bijesa i da se odmaraju kada je vrijeme? Stalno sam procjenjivala i razmišljala o strategijama. Sigurno, ako je teško, onda radim nešto krivo. Mora postojati način da si olakšam život.
Kada bih se mogla vratiti u prošlost, rekla bih sebi, opusti se. Ispadi bijesa, bježanje, nezgode, izgubljene stvari, dani kada ne žele spavati... to je normalni dio života male djece. Nisam život učinila puno težim nego što je. Odgajanje dvoje male djece je stvarno jako teško.
2. Prihvati dječju osobnost odmah
Kada sam prvi put odgajala dvoje male djece, imala sam jednog introverta i jednog ekstroverta željnog uzbuđenja. Puno sam mentalne energije ulagala u to kako bih introverta pokušavala nagovoriti da izađe van, a ekstroverta da bude oprezniji. Ne mogu vam reći koliko sam puta mrzila te trenutke.
Pet godina kasnije, i dalje imam jednog opreznog introverta i jednog ekstroverta koji traži uzbuđenja. Sva ta utrošena energija nije napravila ništa, osim što smo svi bili frustrirani. Vrijeme koje sam potrošila na brigu nije promijenilo njihovu osobnost u bilo kojem pogledu.
Naša djeca dana su nam s urođenim osobinama. Mi ne možemo sramežljivo dijete natjerati da zavoli gužvu, i ne možemo smiriti dijete koje oduševljeno istražuje svijet. Ne možemo. Potpuno sam prihvatila karakter svoje djece tek prije godinu, dvije i to je potpuno promijenilo moj odnos s njima. Ovih dana imam jedno malo dijete kod kuće za kojeg je život jedna velika ZABAVA! i drugo koje život voli promatrati sakriven iza mojih nogu. Samo što ovaj put, obojicu ohrabrujem da budu ono što jesu. Tko sam ja da objašnjavam mom uzbuđenom djetetu da se fokusira ili djetetu koje je neodlučno da mora ići istraživati?
Kao i svaka druga mama, želim da sva moja djeca izrastu u sretne i odgovorne ljude. Ali sada sam uvjerena da se to može dogoditi samo ako u potpunosti prihvatim njihovu prirodu.
3. Odgoj donosi rezultate
Sada kada su malo stariji vidim plodove našeg odgoja kod djece. Tada smo, moj suprug i ja uložili puno energije kako bismo ih naučili timskom radu, stvorili rutinu spavanja, njegovali ljubav prema pričama i jeli zdravu hranu. Sada imamo veliku djecu koja većinom rade zajedno, idu na vrijeme u krevet (uglavnom), vole čitanje i razumiju što njihovo tijelo treba. Ali mi nemamo djecu koja, na primjer, pospremaju iza sebe jer to nikada nije bio naš prioritet. Obiteljski život nikad nije savršen. A područja koja su nama najvažnija zaista su naposljetku prihvatila i naša djeca.
Ovo je toliko ohrabrujuće za mene, učenje male djece da idu na spavanje i novi sljedeći zadatak za veliku djecu. To mi je pomoglo da budemo dosljedni sa stvarima kao što su kućni poslovi i pisanje domaće zadaće. Sav trud se isplatio.
4. Znam da je teško to povjerovati dok imaš malu djecu, ali sve će proći
Svatko vam govori da uživate dok su djeca mala jer vrijeme brzo prolazi. Ne osjećate to tako, zar ne? Osjećate da samo brišete podove i razmišljate o hrani i mislite da ćete tako do kraja života. Ali stvarno će završiti. Doći će dan kada će se bebe koje sada ne možete pustiti ni minutu same, igrati same satima, a vi ćete znati da ne kopaju po ladici s lijekovima.
Znajući da je sve to privremeno, imat ćete podvojene osjećaje. S jedne strane, godine kada imate malo dijete pune su života, znatiželje i zabave. Dok s druge strane, sada znam da imamo još puno života koji nas čeka. Slatka mala djeca pretvorit će se u odrasle ljude, sa svojim smislom za humor, strastima, borbama i prijateljstvima. Volim te jasličke godina. Stvarno ih volim. Ali s drugim setom takvih mališana, umjesto da želim zamrznuti vrijeme, često ih pogledam i pomislim i za koju godinu ćemo se zabavljati.
