Socijalnim eksperimentom stručnjaci su istraživali kako djeca reagiraju kad im na igralištu ili u parku priđe stranac i bi li otišla s njim
Organizacija Lisa Alert ovog ljeta u ruskom Saratovu istraživala je ponašanje djece u parkovima. Uz prethodno dopuštenje roditelja prilazili su djeci uzrasta od tri do 12 godina kako bi provjerili hoće li otići sa strancem. Od 17 djece, njih 15 bilo je spremno napustiti igralište, a samo je dvoje šestogodišnjaka odbilo otići sa strancem.
Samo u Velikoj Britaniji svake godine nestane oko pola milijuna djece, navode stručnjaci ističući kako je riječ o broju većem od populacije Islanda. Objasnili su kako je to moguće.
Rečenice koje koriste otmičari i zašto djeca odu s njima?
Najstrašnija spoznaja tijekom eksperimenata bila je činjenica da iako je riječ o popularnim dječjim parkovima s puno ljudi, oni koji su bili u blizini djeteta kad ga je stranac nagovarao da ode s njim bili su potpuno ravnodušni.
Volonteri organizacije Lisa Alerta tvrde kako su se obraćali djeci pokraj koje je bilo puno drugih odraslih i niti jedan im se nije obratio niti je pokušao doznati što se zbiva. Lažni otmičari su koristili vrlo popularne fraze koje svatko može prepoznati.
- Želiš li da ti kupim slatkiše?
- Hoćeš li da odemo nahraniti golubove?
- Ovdje ima puno vjeverica uokolo. Hoćeš li da ih odemo potražiti?
- Tvoj tata mi je rekao da te odvedem k njemu. Idemo!
Društveni eksperiment: Koliko je lako oteti dijete?
Najučinkovitije su se pokazale molbe da djeca pomognu oko malenih mačića ili psića, a pojedini kriminalci se pretvaraju da su policajci, liječnici ili vatrogasci. Važno je djeci objasniti da ljudi loših namjera mogu biti i simpatična starica ili mlada djevojka. Na nagovore stranaca, pokazalo se, nisu imuna ni starija djeca, a ona koja su sudjelovala u ovom eksperimentu poslije su kroz razgovor objašnjavala zašto su otišla sa strancem. Odgovori su bili raznoliki:
- Gospođa mi je rekla da je slijedim.
- Mislila sam da me mama tamo čeka.
Situacija je posebno zabrinjavajuća uz spoznaju da su djeca znala koje su moguće posljedice odlaska s nepoznatima. Svi su već ranije od roditelja dobivali upute kako se ponašati, no čini se da su te upute bile beskorisne. Djeci treba objašnjenje zašto su nepoznati ljudi opasni. Blagajnica u trgovini, susjed ili druge mame na igralištu također su stranci, pa je pravilo "Nikad ne razgovaraj sa strancima" nemoguće ispoštovati.
Način na koji se može doskočiti tom problemu je taj da se roditelji organiziraju te dogovore tko će u kojem trenutku paziti na djecu. Pomogli bi i redoviti razgovori s djecom o tome kako bi reagirali u pojedinim situacijama. Možda im to spasi život, kao što je bilo u SAD-u ovog ljeta. Brat i sestra stari osam i 10 godina čekali su baku u automobilu kad je mladić uskočio u vozilo i sjeo na mjesto vozača. Dječak star osam godina odmah je reagirao otvorivši vrata i iskočivši iz auta, a zatim je zgrabio sestrinu ruku te izvukao i nju. Kriminalca su uskoro uhvatili.
Što sprječava djecu da pobjegnu?
Zabrinjava i podatak kako djeca, kad shvate da ne idu gledati vjeverice, ipak ostaju uz otmičara i ne bježe. Kad su ih roditelji pitali zašto, rekli su da ih je bilo sram vrištati ili tražiti pomoć od drugih, piše BrightSide.
Stoga uputa djeci da viču u opasnosti za njih ništa ne znači jer imaju milijun potpitanja: Što da vičem? Koliko glasno? Što ako me nitko ne čuje? Što ako me čuju, a svejedno mi nitko ne pomogne?
Možete im pomoći ako s njima vježbate glasno vikanje i određene rečenice poput: Upomoć! Ne poznajem ovog čovjeka! Makni se od mene! Svrha vježbe je da se djeca oslobode osjećaja srama. Osim što se srame, mališani često strahuju da ne ispadnu glupi.
Razmišljaju ovako: Što ako mi ne misle nauditi, a ja vičem? Izgledat ću kao budala i svi će mi se smijati. Važno je znati i to da su djeca spremna učiniti sve što im odrasli kažu jer ih učimo da budu poslušna i nikad ne dovode u pitanje odrasle.
Preporuke stručnjaka za nestale
1. Ne stavljaj pločice s imenom i prezimenom djeteta na odjeću. Djeca su sklona vjerovati ljudima koji ih zovu imenom.
2. Ako se dijete izgubi u šoping centru, trebalo bi potražiti zaposlenika centra. Djeca ne bi trebala sama izaći na parkiralište misleći da ćete ih ondje pronaći. Mnogo djece u svijetu nestane na parkiralištima takvih centara.
3. Ako je dijete već netko odveo, mališan bi trebao znati kako signalizirati drugima da je u opasnosti. Otmičar je 2007. godine djevojčicu prevozio u avionu. U zahodu je ostavila poruku da joj treba pomoć. Kad je avion sletio, policija je već čekala otmičara.
4. Tinejdžeri ne bi smjeli autostopirati, bez obzira koliko je to popularno.
5. Na javnim mjestima osobito su opasni toaleti. Nikad ne puštajte dijete da samo ide na WC. Otprati ih i pričekaj pred vratima toaleta.
