Igre, zadatci, slikovnice, šale – mališani sve vole ponavljati. Iako nama to uglavnom često dosadi, njima ne dosadi gotovo nikad. Evo zašto oni to rade tako i zašto mi moramo imati strpljenja.
Kad su najmanji, možeš stoput sakriti lice dlanovima, pa se otkriti i svaki put će se ta krezuba usta nasmijati. iako neće znati tražiti još, vidjet ćeš to po reakcijama. Kad malo porastu, mogu stoput bacati isti predmet i pustiti tebe da ga stoput dižeš. Pa onda kad još malo porastu, stoput će ti donijeti istu slikovnicu da ju čitaš – ponovno, ponovno i ponovno.
Ne moraš se praviti da ti je to u redu i da uživaš u svakom tom ponavljanju. Ovdje smo „svoji“ i niti jedan roditelj ti neće zamjeriti ako iskreno i otvoreno kažeš da ti je već puna kapa tog ponavljanja i njihovog „opet, opet!“ ma koliko ti u početku bilo slatko. Nakon što 68. put pročitaš istu slikovnicu za laku noć, dođe ti da ju jednostavno… izgubiš.
Koliko god ovi ponavljajući zadatci bili dosadni za nas roditelje, ponavljanje za bebe i mališane ima mnogo funkcija i koristi im višestruko u razvoju tijekom djetinjstva. Jedna od tih funkcija, možda i najvažnija, je učenje i svladavanje određenih tehnika i procesa. Oni su uistinu uporni i imaju važan cilj – ovladati svijetom oko sebe. A najbolja taktika i tehnika za to je – ponavljanje.
Za takav način učenja postoji i potvrda – oni to ne čine uzalud niti bez razloga. Postoji, dakle, neurološka osnova za to ponavljanje s ciljem učenja. Učenje zahtijeva izgradnju neuronskih sklopova, a ponavljanje im upravo to omogućuje.
Povezivanje neurona u mozgu događa se, naime, upravo ponavljanjem. „Ako imate cijelu grupu neurona koji se moraju početi spajati u strujni krug, potrebno ih je pokretati iznova i iznova. Neuroni koji se aktiviraju zajedno, povezuju se zajedno,“ pojasnio je Charles Nelson, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Harvard.
Upravo tijekom prvih nekoliko godina, dječji mozak u velikoj mjeri proizvodi sinapse – veze između neurona, i to njih uistinu puno. To djeci omogućuje i razvoj novih vještina, pa tako i živčanih puteva. Kako se s iskustvom i ponavljanjem uspostavljaju novi neuronski sklopovi, višak, neiskorištene sinapse se gube ili preusmjeravaju.
Vježbom do... učenja
Znaš za izreku „Vježbom do savršenstva“? E, pa negdje na tom tragu je zapravo i ovo učenje. Osim što nas ne zanima savršenstvo, nego trajno učenje. To učenje kod mališana dolazi kroz ponavljanje. Možemo na to gledati kao da djeca uvijek iznova testiraju neke odnose i pravila kako bi sve to naučili i usvojili. Kroz ponavljanja.
Na primjer, beba može bacati hranu sa svoje hranilice, a obiteljski ljubimac pas svaki put doskoči i pojede tu hranu. I beba baca opet i opet. Kad više nema hrane, beba baci žlicu ili zdjelicu. Tada shvati da pas neće pojesti žlicu ili zdjelicu, nego će se prije preplašiti tog udarca. To je jedna važna lekcija.
Isto tako, ponavljanjem beba shvati i neke stvari koje ju tješe. Kad mama izađe iz prostorije, beba počne plakati jer misli da je zauvijek otišla. Kad se mama vrati, shvati da je mama opet tu. Kroz puno takvih ponavljanja, dijete počne predviđati stvari, odnosno neće svaki put plakati jer zna da će se mama vratiti.
Dakle, ma koliko ti nekad bilo uistinu dosta (i previše) tih ponavljanja šala, igara, priča… sjeti se da tvoje dijete jednostavno tako vrlo naporno radi, vježba, svladava svoja nova znanja i vještine, te gradi prave male građevine i u svom mozgu dok to čini.
